Objavljen hrvatski prijevod Papine pobudnice ‘Radost evanđelja’

Evangelii-Gaudium

Evangelii-Gaudium

Apostolska pobudnica pape Franje Evangelii Gaudium (Radost evanđelja) objavljena je na hrvatskom jeziku u izdanju Kršćanske sadašnjosti

Papa se u pobudnici koristi “bogatstvom” plodova 13. redovne opće Biskupske sinode koja je o temi “Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere” održana u Vatikanu od 7. do 28. listopada 2012. godine.

Premda i sam piše kako se “na Sinodi podsjetilo da je nova evangelizacija poziv upućen svima”, te da je njezino mjesto u prvome redu u „redovitome pastoralu”, zatim da se tiče krštenih osoba “čiji životi ne odražavaju zahtjeve krštenja”, papa na tragu sinodalnih propozicija naglašava kako se ona “najviše sastoji u naviještanju evanđelja onima koji ne poznaju Isusa Krista ili su ga uvijek odbacivali”.

Papa, koji je na sinodi sudjelovao kao kardinal Bergoglio, pobudnici daje duboki osobni pečat naznačujući je programatskom i obraćajući se najprije Crkvi koju poziva da se otvori i “iziđe” iz svojih “sigurnih” prostora i uhodanih načina djelovanja te da se stavi u službu svijeta, posebice siromašnih i rubnih ljudi.

Papa daje vrlo važne poticaje, naznačuje putove, korigira stavove i hrabro označuje moguće prepreke na putu Crkve prema njezinoj preobrazbi i evangelizacijskoj službi u suvremenom svijetu.

Papa dotiče brojna pitanja vezana uz evangelizaciju u današnjem svijetu, ali, kako navodi, ne ulazi detaljno u ta pitanja koja iziskuju daljnje proučavanje i pomno produbljivanje. Samo zahvaljujući susretu s Božjom ljubavlju, koja se pretvara u radosno prijateljstvo, bivamo izbavljeni iz svoje skučenosti i autoreferencijalnosti. Postajemo u punini ljudi kada se izdignemo iznad svoje ljudskosti, kada dopustimo Bogu da nas povede onkraj nas samih kako bismo doprli do najveće istine o svom biću. Ondje se krije izvor i nadahnuće sveg našeg evangelizacijskog djelovanja. Jer ako je netko prihvatio tu ljubav koja mu ponovno daje smisao života kako može obuzdati želju da je podijeli s drugima?, ističe Papa u pobudnici u kojoj predlaže neke smjernice “koje mogu potaknuti i usmjeravati čitavu Crkvu u novoj etapi evangelizacije, punu žara i vitalnosti”.

Nije zadaća Pape, ističe se u dokumentu, pružati podrobnu i cjelovitu analizu suvremene stvarnosti, ali pozivam sve zajednice da imaju “uvijek budnu sposobnost proučavanja znakova vremena”. Riječ je o ozbiljnoj zadaći, jer neke današnje stvarnosti, ako se ne nađu učinkovita rješenja, mogu potaknuti procese dehumanizacije iz kojih se teško kasnije vratiti, upozorava Papa.

Sveti Otac, među ostalim, kaže odlučni “ne” nejednakosti. Sve dok se ne uklone isključivanja i nejednakosti u društvu i među različitim narodima neće biti moguće iskorijeniti nasilje, primjećuje Papa. Siromašne i najsiromašnije narode se optužuje za nasilje, ali sve dok ne budu svi imali jednake mogućnosti razni oblici nasilja će nalaziti plodno tlo koje će prije ili kasnije eksplodirati. Kada je društvo – bilo ono lokalno, nacionalno ili globalno – spremno ostaviti na periferiji dio sebe, nema tih političkih programa niti snaga reda ili obavještajnih službi koje mogu na neograničeno vrijeme jamčiti mir. Tomu nije tako samo zato što nejednakost izaziva snažnu reakciju onih koji su isključeni iz sustava, već i zato što je društveni i gospodarski sustav u svom korijenu nepravedan. Kao što se dobro teži širiti, tako zlo koje se tolerira, kao što je nepravda, teži širiti svoju štetnu snagu i tiho podrivati temelje svakog političkog i društvenog sustava, ma koliko ovaj čvrst bio. Ako svako djelovanje ima svoje posljedice, zlo koje se ugnijezdilo u strukture nekog društva krije u sebi uvijek skrivenu mogućnost rasula i smrti. To je zlo kristalizirano u nepravednim društvenim strukturama, na kojima se ne može temeljiti nada u bolju budućnost.

Ta ekonomija ubija, kategoričan je Papa. Kako je moguće da nije vijest da je stari beskućnik umro na ulici od hladnoće, a da vijest jest da je vrijednost burze pala za dva boda? To je to isključivanje. Zar se smije više tolerirati činjenicu da se hranu baca dok ljudi umiru od gladi? To je ta nepravda. Danas sve podliježe zakonima natjecateljstva i preživljavanju jačega, gdje moćniji proždire slabijega. Posljedica je te situacije da je mnoštvo ljudi isključeno: bez rada, bez budućnosti, bez ikakvog izlaza. Sáme se ljude promatra kao potrošna dobra, koje se mogu koristiti i baciti. Stvorili smo kulturu “odbacivanja” koja uzima sve više maha. Nije riječ jednostavno o pojavi izrabljivanja i tlačenja, već o nečem sasvim novom: isključivanje pogađa, u samom njezinu korijenu, pripadnost društvu u kojem se živi, jer oni koji su isključeni ne postaju građani drugog reda, niži sloj, ljudi na periferiji, obespravljeni, oni čak više nisu ni njegov dio. Isključeni nisu “izrabljeni” već su otpaci, “viškovi”, piše Papa.

Na temelju učenja dogmatske konstitucije Lumen gentium Papa se u pobudnici zadržao na sljedećim pitanjima: reforma Crkve u misijskom pogledu; iskušenja s kojima se suočavaju pastoralni djelatnici; Crkva shvaćena kao čitav Božji narod koji evangelizira; homilija i njezina priprema; uključivanje siromašnih; mir i dijalog u društv u te duhovne motivacije za misijski rad.

Pobudnica je odmah nakon objavljivanja izazvala silno zanimanje javnosti, veliko oduševljenje kod vjernika, a u nekim zemljama čak i otvoreno protivljenje budući da se Papa dotiče i nekih pitanja neoliberalnoga kapitalizma i isključivanja pojedinaca i skupina iz procesa odlučivanja i raspodjele dobara ovoga svijeta.

No, ponajprije je ova pobudnica evanđeoski zahtjevna u odnosu na biskupe i prezbitere, a sasvim sigurno moći će poslužiti kao temelj i širokog proučavanja i duhovnoga preispitivanja sve do duhovnih vježbi i obnova. (IKA)