“Ovaj novi nacionalizam u ekonomiji uzima razne oblike: trgovinske barijere, imovinski protekcionizam, protivljenje stranom investicijskom kapitalu, politike koje favoriziraju domaće radnike i firme, anti-imigracijske mjere, kapitalizam države, a nacionalizam resursa. U političkoj domeni, vidimo uspon populističkih, anti-globalizacijskih, anti-imigracijskih i u nekim slučajevima otvoreno rasističkih i antisemitskih stranaka. Današnji otpor prema međunarodnoj razmjeni i globalizaciji treba gledati u kontekstu onoga što bi, kao što znamo iz iskustva, moglo uslijediti”, piše Nouriel Roubini.
