Marija Braut kaže da se izložba zove Ništa. Jer je ovaj ciklus fotografija nastajao u doba njezina pada i oporavka u doba kada je bila ispražnjena svih ambicija pa i emocija i kada je naprosto zurila u pod i samo kratko dizala pogled u nebo (daj Bože da se što prije oporavima i da sve ovo prođe!). A opet, imala je potrebu fotografirati to svoje stanje i dokumentirati gotovo dnevnički svoje ograničeno kretanje. Tramvajske stanice, uobičajena tura od bolnice do kuće i kratki poslovi oko kuće. Uvijek je to bilo ili vrlo rano ili vrlo kasno, ali ljudi nisu ulazili u kadar; samo isprazni pogled dolje u pod, ta marginalija, fotografija bez motiva, praznina. Ipak, ne može autorica daleko od sebe same, od svog golemog i bogatog, te nadasve plodnog iskustva.
Autoportret
Oduvijek je birala cestu, osamljene pločnike koji odzvanjaju poslije kiše, oduvijek je Zagreb, ili Dubrovnik jednako, Marije Braut imao prizvuk samoće. Razlika je, međutim, u vremenu. Tada bila je to romantična poetična samoća, koja je zgusnutih tonova crnine i sivila odjekivala nekom romantikom. Morao si zavoljeti fotografirani grad, osjetiti svježinu opranih ulica, ili potrčati praznim stubama, jer su svojom fotogeničnošću pozivale. Sada je sve to Ništa, kako kaže Marija Braut. Uspjela je otjerati zanos i osjećaje i uključiti se u fotografsku cool – generaciju. Hladno i isprazno do boli. Spontano, ali vješto tranformirala se Marija Braut, zadržavši kvalitetu, pa i autentičnost fotografija. Ne, nisu to obični pločnici. Njihovo Ništa i njihova Hladnoća određeni su iskusnim okom za ritam, za kompoziciju, za sjene i za onu mjeru na koju se svela suvremena fotografija: ništavno je postalo punina za kojim žudi današnje oko.
Branka Hlevnjak
Marija Braut je rođena u Celju, LRS 1929. godine. Od 1941. godine živi, školuje se i radi u Zagrebu. Fotografski početak 1967., u atelieru Toše Dabca, učenik i suradnik do 1970. Od 1968. do 1972. godine radi kao fotograf u Galerijama grada Zagreba. Nakon toga postaje samostalni umjetnik. Od 1969. član ULUPUH-a, Foto kluba Zagreb. Član ZUH-a do umirovljenja 1988. Prva samostalna izložba u Galeriji Studentskog centra (s P. Dabcem). Od tada samostalno izlaže preko stotinjak izložbi u zemlji i inozemstvu. Sudjeluje na mnogim skupnim izložbama – Foto klub, ULUPUH, Zagrebački salon itd. Surađuje u časopisima, publikacijama pretežno umjetničkog likovnog sadržaja (katalozi i monografije likovnih umjetnika). Djela se nalaze u mnogim javnim institucijama, muzejima i galerijama. Živi i radi u Zagrebu.
NAGRADE:
1972. Nagrada grada Zagreba
1996. Nagrada "Tošo Dabac"
2008. Velika nagrada ULUPUH-a za životno djelo
Akademija-Art.hr
