Tako danas imamo multidisciplinarnost kao ključno obilježje velikog broja pripadnika generacija stasalih u posljednjih petnaestak godina. Nina se bavi slikarstvom, fotografijom, videom, ambijentalnom instalacijom, kompjuterskom grafikom. Sublimirajući vlastita iskustva stečena dosadašnjim istraživanjima stvara prostorne konstrukcije na koje projicira slike, kreirajući tako novu vizualnu realnost. U svim silnim suvremenim zbivanjima na području slike nastalim pod utjecajem novih informacijsko – komunikacijskih tehnologija dogodila se i sama promjena pojma slike. U ovom slučaju ona se oslobađa dvodimenzionalnosti i okvira, a projekcijom svjetlosnih slika na dinamičnu izlomljenu površinu unosi se kretanje, čime se stvara virtualni ambijent, redizajnirana stvarnost
Uzimajući kocku kao glavni konstrukcijski element u beskonačnim kombinacijama lančanog slaganja i binarnih odnosa punoga i praznoga u gradnji struktura, izbor je, koji upućuje na ljudsku prirodu ukalupljavanja i organiziranja apstraktnog mentalnog i konkretnog materijalnog prostora.
Gradivni elementi Nininih umjetničkih instalacija su geometrijska struktura, puno i prazno, odnosno ploha i prostor, svjetlo, boja, kretanje? Kretanje svjetlosti je određeno konstrukcijskim usmjerenjima punoga i praznoga.
Istražujući okvire ljudske percepcije, inspirirana senzacijom kao fenomenom i produktom suvremenoga doba, Nina konstruira vizualnu senzaciju kojom želi potaknuti, nadražiti, probuditi, isprovocirati osjete koji postoje u ljudskom biću, a koji su najčešće zaboravljeni i nekorišteni. Suptilnom metodom provokacije i asocijacija poigrava se i pokušava probiti sheme kulturoloških i odgojnih perceptivnih obrazaca, upozoravajući tako na površnost i entropijske navade ljudskog društva.
Kako autorica sama kaže : Projicirane slike prirode na trodimenzionalne objekte simboliziraju ukočenu i osakaćenu životnu silu i energiju unutar konstrukcija društva koje nameću svoj sistem spoznaje.
Nininu umjetnost karakterizira duboka angažiranost i promišljenost od ideje do konstruktivno-tehničkih rješenja , ali i svojevrsna ludička zaigranost. Pozitivna udruženost homo sapiensa (racionalnog čovjeka) i homo ludensa (zaigranoga čovjeka).
Mirela Duvnjak
Nina Bešlić je rođena 1979. godine u Banja Luci (BiH). U Splitu pohađa srednju školu primijenjenih umjetnosti odjel produkt dizajn. Godine 2004. diplomirala je slikarstvo u kombinaciji sa izbornim kolegijem Novih medija. Izlagala na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i svijetu. Od 2005. godine članica je HDLU-a u Zagrebu.
Akademija-Art.net
