Nikin životopis
Nika Radić se već nekoliko godina različitim radovima ili različitim oblicima verbalne i neverbalne komunikacije bavi uvijek istim problemom recepcije umjetničkog rada. Recepcija je, naravno, samo jedan posebni vid razumijevanja i sporazumijevanja. Ne želim time reći da se umjetnički rad iscrpljuje na ideji emitiranja poruke, no prisutnost recipijenta je implicitna ideji umjetnosti. Da bi se moglo uopće govoriti o umjetničkom radu, on mora postojati u stvarnome socijalnom kontekstu.
U slučaju Nikinog rada taj socijalni kontekst, osobine i sposobnosti recipijenta zapravo postaju neodvojivi dio rada. Rekla bih čak da je recepcija Nikinog rada zapravo pravi rad, a ono što je izloženo u galeriji samo je stimulans koji tu recepciju treba potaknuti. Naime, ono što je očekivana i tražena recepcija mnogo je šire, slojevitije, složenije od vizualne ili auditivne, ili bilo koje druge percepcije izloženoga, ta recepcija, koja je, ustvari. rad sam, zahtijeva zajedničko iskustvo autora i recipijenta. Nika se pita postoji li takvo zajedničko iskustvo, postoji li ikakvo preklapanje iskustava jer ako ga nema čime se mi uopće bavimo?
Naravno, pitanje je i kako možemo govoriti o recepciji ako iskustvo nadilazi ono što bi se moglo osjetilima dohvatiti u samoj galeriji. Što je onda to što mi možemo ili ne možemo primiti? Pa, vjerojatno je to smisao, razlozi i kvalitete postojanja. To su naše vlastite sposobnosti da ih primimo i da u njima uživamo. Nika se bavila osobinama jezika, omjerima verbalnog i neverbalnog izražavanja, kojima se služimo u komunikaciji (Conversation in Nagarrindjeri), ispitivala je količine predrasuda i opća mjesta koja upotrebljavamo u svojoj prosudbi, a nismo ih svjesni (Zi), ispitivala je razloge odabira određenih oblika komunikacija posve neprimjerenih objektivnim okolnostima u kojima se nalazimo (Tulum)… pokušavajući trasirati puteve kojima smisao dopire do nas.
Načelno pitanje koje možemo postaviti bilo bi: Koliko možemo shvatiti, koliko možemo čuti i prihvatiti od onoga što nam netko govori? Ako ustvrdimo da se ne razumijemo, to bi mogao biti iskreni pokušaj razmjene iskustva, početak komunikacije. No, to zvuči vrlo grubo. Ljudi vole vjerovati kako su shvaćeni pa im tvrdnja da moramo biti svjesni toga da se ne razumijemo zvuči više kao uvreda nego kao početak nekoga lijepog razgovora.
Često se i sintagma „ja vas ne razumijem" koristi kao prikrivena uvreda ili kao izraz neslaganja, kao zaobilazan način da se nekome kaže kako govori besmislice. Stoga uvijek moram napomenuti da zaista ne želim izreći nikakav stav prema onome što je bilo izrečeno ili napravljeno nego jednostavno molim da mi se još malo objasni.
Vlado Kristl je volio pričati o toj ključnoj kontradikciji koju umjetnost mora nositi, jer kada je dobra, ona je uvijek razaranje sustava, a izvan sustava sporazumijevanje nije moguće. Tako izgleda da bi bilo normalno, gotovo i poželjno, da se jedan dobar umjetnički rad zapravo i ne može razumjeti, no to, srećom, nije tako.
Nešto istinski novo možemo razumjeti tek na vrlo poznatoj podlozi. Tako je dobar dio Nikinog rada također uspostavljanje neke, svakom prepoznatljive, situacije. To je ono o čemu govorim kad želim napomenuti da je jedan od najvažnijih nesporazuma u vezi sa suvremenom umjetnošću to što se, bez obzira na njihovu formu, umjetnički radovi i dalje otčitavaju kao konzistentni objekti, iako je to, zapravo jedan posve drukčiji oblik obliku izražavanja.
Želimo li pokazati nešto zaista novo, istinski drukčije naići ćemo na gotovo nepremostive komunikacijske probleme. Važan dio naše ljudske naravi čini ta sklonost razmišljanju u prepoznatljivim obrascima. Naša misao, koliko god se mi borili protiv toga, traži i nalazi prepoznatljive obrasce ne bi li nove sadržaje u njih ugurala. Zato je nešto novo i drukčije teško pokazati, nemamo čime i nemamo kako. Nemamo jezika ni oblikovnog principa za ono istinski novo, za ono što izlazi iz sustava.
U Životopisu Nika gradi složenu priču o mnogobrojnim mjestima na kojima je stanovala. O razmimoilaženju svojih sjećanja i sjećanja njezine majke o tome kako su ta mjesta izgledala, što simbolizira vječno nepoklapanje onoga što ja mislim kad nešto pišem, govorim, vidim i onoga što ćeš ti pročitati, čuti, vidjeti. I kada se jako dobro razumijemo slike su izmaknute, kao Nikini tlocrti, postoji uvijek neko sivo polje nepreklapanja u koje se može smjestiti velika ljubav ili potpuno razočaranje, bijes i bol zbog iznevjerenog povjerenja.
Nika pokušava detektirati one točke koje su usmjerile njezinu recepciju svijeta i pita se na koji bi ih se način moglo zabilježiti. Kako te stvarne repere pretvoriti u životopis? Ekstrahira i sažima, retušira i docrtava, a sve to ne bi li se posve jednostavno upitala može li se uopće računati na neku vrstu recepcije?
Marina Viculin, kustosica izložbe
Nika Radić je rođena 1968. u Zagrebu. Kao dijete je živjela je u Zagrebu, Londonu i Torontu. Studirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i diplomirala 1992. Kasnije je upisala povijest umjetnosti na Sveučilištu u Beču jer ju je zanimala razlika u pogledu na umjetnost koja se uči na praktičnim i teoretskim studijima. 2008. je diplomirala. Živi između Zagreba. Beča i Berlina.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
2008.
O’ Artoteca, Milano
2007.
3 Prozora, Zilik, Karlovac
Galleria Vanna Casati, Bergamo
2006.
Galerija Moria, Starigrad
"Vrata", Kula Lotrščak, Zagreb
2005.
"Ustajanje ", Sederholm House, Gradski muzej Helsinkija
"Vrisak", Studio Tommaseo, Trieste Contemporanea, Trst
2004.
"Journal", Living Art Museum, Reykjavik
"ohne Worte", Galerija Grita Insam, Beč
"Govor", Galerija Miroslav Kraljević, Zagreb
"Čahura", (Pilot 04), Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
2002.
"Conversation in Nagarrindjeri", Studio Josip Račić, Zagreb
2001.
"Smeće", Galerija Beck, Zagreb
Galleria Vanna Casati, Bergamo
2000
Galerie Grita Insam, Beč, Austria
"Sehenswürdigkeiten" sa S. Boccaliniem, Kunsthaus Essen, Essen
"Klovićevi Dvori", Zagreb
1999.
Galerija "Galženica", Velika Gorica
"Otvoreni Atelier", Zagreb
1998.
Kiez e. V., Gasviertel, Dessau
Galerie du Tableau, Marseilles
1997.
VBKÖ, Beč
1996.
Galerija "Gradska", Zagreb
"Split Art Projekt", Etnografski Muzej, Split
Galerija CKO, Zagreb (s Danielom Kovačem)
1995.
Collegio Cairoli, Pavia
Galerija SC, Zagreb
1993.
Studio Galerije Forum, Zagreb
1992.
Galerija VN, Zagreb
SKUPNE IZLOŽBE i FESTIVALI (izbor od 2000.)
2009.
Media Scape, Muzej Lapidarij, Novigrad
„Polis", stara tiskara, Pula
International Festival of Video Arts, Casablanca
„Gledati druge", Umjetnički paviljon, Zagreb
2008.
Lange Nacht der Museen, Collegium Hungaricum, Berlin
International Philosophy Film Festival, Krakow, Poljska
"Otočka Karta", Galerija Klovićevi Dvori, Zagreb
17. dani hrvatskog filma, Zagreb
"Fragil ", Espai Ubu, Barcelona
2007.
HT@MSU, Museum of Contemporary Art, Zagreb
Reich und Schön müssen leider draußen bleiben, Field, Berlin
Urban Screen, CASZuidas, Amsterdam
Festival der Regionen, Kirchdorf a.d. Krems
Athens Video Art festival, Atena
2006.
Trienale hrvatskog kiparstva, Gliptoteka, Zagreb
"Demokratie üben", Westfälischer Kunstverein, Münster
2005.
40 godina galerije SC, Studentski centar, Zagreb
"Preko 7 mora i 7 gora", Umjetnički paviljon, Zagreb
"Insert", Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
"Soireé prospectif cinema, Présentation de vidéos de pays post-Yougoslaves", Centre Pompidou, Pariz
BO2, video festival, Toulouse
2004.
Videoformes festival, Clermont-Ferrand
"Extended Views", Maastricht
2003.
"Landscapes", Nevada Museum of Art, Reno
Music Biennial, Zagreb, projekt "Vrata" zajedno s Karlheinzom Esslom
"Radoslav Putar Award Finalists", Križić Roban Gallery, Zagreb
2002.
"Video Galerija", izlozi u centru Zagreba
"Zeichen <> Sprache", Galerie Grita Insam, Beč
2001.
"En Avant", Galerie Grita Insam, Beč
2000.
"Hortus Conclusus", Atelierhaus Aachen, Aachen
"Funkhaus", Riesa Efau, Dresden
NAGRADE/STIPENDIJE
2008. O’ AiR, Milano
2005. nagrada Young European Artist, Trieste Contemporanea 2005, Trst
2004. stipendija u Living Art Museum-u, Reykjavik, Island
2003. nagrada "Radoslav Putar"
1994. nagrada "Arte ad Arta" za mlade srednjoeuropske kipare
1992. nagrada Zagrebačke banke za diplomski rad
Info:
gradske-galerije-osijek@net.hr
Akademija-Art.net
