Pozivamo vas na otvorenje izložbe:
Gradska galerija Fonticus Grožnjan, u petak, 25. VII. 2008. godine u 20.30 sati.
Izložbu će, uz nazočnost autora, predstaviti Eugen Borkovsky.
Izložba ostaje otvorena do 14. VIII. 2008. godine
Osvrt na izložbu:
U OGLEDALU
Neno Mikulić predstavlja kolekciju radova od obojenog drva. Radi se o figurama ljudi i životinja ponegdje samih, a ponegdje u kombinaciji. Čest je motiv broda koji nam otkriva primorsku, dalmatinsku, mediteransku tematiku premise ovih radova. Autor polazi od oblika, a češće od interpretacije ideje oblika. Narativna figurativnost, spontani pristup oblikovanju i izražajan kolor karakteristike su ovih radova. Ponegdje nalazimo crtež: obliku je dopuštena linija koja definira detalj i koja tako postaje bitni nosilac izražajnosti.
Pred nama su ljudske figure skulptorskih karakteristika koje, predstavljene u kombinacijama uz navedene priloške oznake, čine likovne jedinice unutar izložene cjeline. Cijeli projekt možemo grubo podijeliti na dvije grupe radova. Jednu grupu karakteriziraju figure cijelog tijela u karakterističnim pozama. Nerijetko im je pridružena atribucija brod. Drugoj grupi pripadaju poprsja kojima su često atribuirane ptice. Ponekad je na radu istaknut naslov koji nikada nije slučajan. Uvijek je u funkciji zaokruživanja ideje pojedinog rada.
Ljudski likovi – debeljuškasti, samouvjereni i simpatični – stanovnici su ovog postava. Na svim radovima ponuđeno je prepoznavanje motiva, ali građa uvedena u ove kompozicije igra se relativiziranjem realnosti. Mikulić ne nastoji prikazati stvarnost optičkim oponašanjem, već djeluje u registrima doživljaja. On naglašava psihološku dimenziju čovjeka. Oblikovanje i vedro oslikavanje, radost igre u dosluhu je s opažanjima nesavršene okoline. Autoru je važniji znak od realističkog prikaza. Važnija mu je priča, poruka koju interpretira. Ovo su kratke priče. Kao u stripu, kao na freski.
Motivi su primijećeni / doživljeni svugdje, gdje god autor dosiže pogledom ili memorijom. Akteri, možda, nisu sasvim sretni, ali su uvjereni u svoju životnu ulogu. Ova samouvjerenost inicijator je umjetnikove reakcije: bilježenja karakterističnog trenutka.
Kad se laća problematiziranja ljudskog lika, autor poznaje pravila tradicije. On zna koja značenja od prikazivanja očekuje umjetnik, a koja promatrač. To su formalni, fizionomski te postularni identitet modela, svodljiv na psihologiju karaktera. Relacija percepcije je formalno opisiva odnosima između dijelova kompozicije oblikovanog motiva, ali ovdje je zanimljiviji socijalni kontekst. Motivi su zaustavljeni u nekom pasivnom ili začudnom pokretu. Oni su sami sa sobom, zarobljeni negdje u podsvjesnoj sferi i izniču na površinu u pozi koja se, umjetnikovom intervencijom, materijalizira u skulptorskom obliku.
Autor je slijedom oblikovao stanja svojih sugrađana, poznanika. Pristupao im je bilježeći im ugrubo anatomske karakteristike i smisao. Prolazeći galerijom, postajemo svjedoci priče o osobnom. Od rada do rada doživljavamo nov nalet snažnog izgovora. Mogu nas iznenaditi, raspoložiti, zamisliti. Očito je da je umjetnik motive doživio kao senzibilna osoba bez obzira je li ih vidio očima ili osjetio nutrinom. Čin uživljavanja u stanje motiva on izgovara pomalo sarkastično, na nadrealistički, skoro naivni način. Možda karikaturalno ali nikada ne zlobno isplivale su osobine koje i sami imamo. To se odnosi i na fizičke i na karakterne oznake kako doživljavamo ljude i kako smo sami doživljeni. Kao u ogledalu. Vedar dojam koji izazivaju ovi radovi miješa se sa značenjskom porukom. Umjetnik to čini duhovito na razmeđu između cinizma i alegorije. Ovo nije izložba portreta ili figura određenih osoba. Pred nama je kolekcija tipičnih stanja.
Niz Mikulićevih predmeta karakterizira ljudsko. Analizirajući situacije, shvaćamo da su ove aktivnosti potpuno imobilizirane razrađenim i zadanim putanjama. Kretnje su uvjetovane institucijama, običajima, sustezanjem i drugim socijalnim faktorima. Pred nama se prostire mali svijet nedodirljivih života. Iako na radovima iščitavamo društvene i socijalne komentare, umjetnik ostaje intimistički raspoložen. Izražen je određen stupanj empatije s naznačenim likovima. Pitamo se kada, gdje, zašto i kako se dogodilo, jer ovi portreti komentiraju, ali ne definiraju stav. Oni ogovaraju. Prikriveni odnosi pojedinca i okoline autoru se provlače kroz radove. Oblikovana situacija postaje fiktivna scena za suočavanje. U našem slučaju imamo dva nivoa suočavanja: pojedinca koji se prepoznaje i grupe promatrača koji tog pojedinca prepoznaju. Znajući iz iskustva da golem dio i najvrjednijih radova iz povijesti umjetnosti ima više konvencionalnih elemenata nego osobnih, pitamo se kakvo značenje ovi radovi imaju za umjetnika koji progovara o impresiji njihovom usredotočenošću i samodostatnošću. Vrlo brzo shvaćamo kako autor, oblikujući ove figure, zapravo izgovara osobnu distancu, nesocijalizaciju, da bi se, baš pomoću njih, približio ljudima. Tako se njegova distanca, pretvara u inicijaciju komunikacije. Drugim riječima, autorova se mizantropija pretvara u most komunikacije.
Sva je povijest umjetničke prakse, zapravo, dekodiranje iniciranih, usmjerenih poruka, koje su upućene na razumijevanje i iščitavanje poznatom ili nepoznatom promatraču. Likovna i sve ostale umjetnosti imaju u sebi ugrađen komunikacijski segment bez obzira radi li se o monologu ili ponuđenom dijalogu. Izloženi Mikulićev ciklus ili njegovi dijelovi postaju ideogrami. Podastrtu situaciju promatrač dekodira sukladno osobnoj poetici i svom senzibilitetu. Ponuđena je komunikacija.
Eugen Borkovsky, VII. 2008.
Biografija autora:
Neno Mikulić rođen je 20. ožujka 1964. godine u Splitu. Kemijsko – tehnološki fakultet završio u Zagrebu 1987. godine. Diplomirao je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof. Gorkog Žuvele 2002. godine. Od 1986. godine do danas bavi se novinskom karikaturom i stripom za što je nagrađivan. Učestvovao u nekoliko međunarodnih smotri karikature. Bavi se i ilustracijom te grafičkim dizajnom. Izlagao više puta u domovini i inozemstvu (Bol, Grožnjan, Kaštel Lukšić, Solin, Split, Šibenik, Zagreb te u Turskoj, Češkoj, Italiji. Zastupljen je u virtualnoj galeriji „Serrano", www.galerieserrano.com, Pariz (F). Nagrađivan nekoliko puta. Djela mu se nalaze u galerijama, muzejima i privatnim zbirkama u domovini i diljem svijeta. Zajedno sa Tisjom Kljaković, vodi galeriju „Brod u boci" u Splitu. Član je HULU Split i DKH. Sudjelovao je u Domovinskom ratu. Živi i radi u Splitu.
Info:
Eugen Borkovsky, voditelj programa Gradske galerije Fonticus Grožnjan
tel: 091 252 33 72
e.mail: eugen.borkovsky@gmail.com
