Neki ljudi ne doživljavaju glazbu kao užitak, a to se stanje zove specifična glazbena anhedonija
Često se kaže da je glazba univerzalni jezik. Ipak, u novom istraživanju objavljenom u časopisu Current Biology početkom ovog mjeseca znanstvenici navode kako to ipak nije slučaj kod svih ljudi. Naime, postoje ljudi koji su savršeno sposobni osjetiti užitak i na druge načine, ali do njih glazba ne dopire na isti način kao kod nas ostalih.
Znanstvenici ovo novoopisano stanje nazivaju specifičnom glazbenom anhedonijom, odnosno radi se o specifičnoj nesposobnosti da se doživi zadovoljstvo slušanjem glazbe.
U prethodnim istraživanjima znanstvenici su naišli na tragove o postojanju ovog oblika anhedonije nakon što su razvili upitnik pomoću kojeg su željeli procijeniti individualne razlike među osobama kada je u pitanju nagrađivanje glazbom. Te procjene su pokazale kako postoje pojedinci koji pokazuju vrlo nisku osjetljivost prema glazbi, ali pokazuju prosječnu osjetljivost na ostale oblike nagrađivanja. Ipak, postoje mnoga moguća objašnjenja za to stanje. Primjerice, može se činiti kako neki ljudi ne vole glazbu zato što ju teško percipiraju zbog stanja koje se naziva amuzija*. Ili su pak neki ljudi možda samo netočno odgovorili na pitanja postavljena u upitniku.
Glazba utječe na percepciju vina koje pijemo
Kako bi pobliže proučili ljude koji su pokazivali nisku osjetljivost prema glazbi, znanstvenici su dio ljudi iz prethodnog istraživanja podijelili u tri skupine. Izabrali su ih na temelju njihove osjetljivosti prema glazbi (oni koji su najjače, prosječno i najjslabije osjetljivi) te na temelju osjetljivosti prema drugim sustavima nagrađivanja i prema načinu na koji percipiraju glazbu.
Neki jednostavno ne uživaju
Sudionici istraživanja su bili podvrgnuti dvama različitim eksperimentima tako da se može utvrditi reakcija prema glazbi i reakcija prema nekoj drugoj nagradi (u ovom slučaju je druga nagrada bila novac). Dobiveni rezultati bili su vrlo jasni: dio inače zdravih i sretnih ljudi jednostavno ne uživa u glazbi i ne pokazuje nikakav autonomni odgovor na zvuk glazbe, iako normalno percipira glazbu.
Ideja da neki ljudi mogu biti osjetljivi na jednu vrstu nagrade, a ne na drugu pokazuje kako vjerojatno postoje različiti načini da se pristupi sustavu nagrađivanja i da bi kod pojedinih osoba neki načini mogli biti učinkovitiji od drugih. (biologija.com.hr)
