Tepih se uz mozaik i vitraž tretira kao arhetipski model. Kao simbol za podnu i zidnu sliku različitih kultura i naroda. Na taj se način namjerno aktualizira socijalna, povijesna i kulturna, odnosno psihološka, simbolička i etnografska vrijednost permanentnog utjecaja civilizacija iz povijesti, onih u nastajanju i tranzitu. Umjetnica koja koristi umjetničku reciklažu od ranih 80-tih, svjesno naziva izložbu World in Transition. Ovakvim nazivom aludira na stalne promjene, ističući značaj individue kao pojedinca koji poput Namjernika u prolazu svojim filozofskim i naučnim pristupom materiji, te postupcima i oblicima stvaranja: koristi, registrira, dopunjuje i upotpunjuje kolektivno znanje.
Odabirom tematike, objekti i serija više od 150-ak akvarela manjih formata u kojima dominiraju arhetipske mustre i bordure, koloristička ornamentika, stilizirane kompozicije i posebno kompleksna simbolika različitih kultura širom svijeta, na prepoznatljiv i upečatljiv način prerastaju iz univerzalnog vodiča baziranog na vizijama, fantaziji i mitovima, u kod i logo suvremenog, kozmopolitskog čovjeka.
Akvareli i radovi u gvaš tehnici obrađuju serije tepiha iz značajnih svjetskih zbirki što upotpunjavaju kompilacije, odnosno autoričine kompozicije koje predstavljaju novu umjetničku stvarnost inspiriranu tepihom. Povezano s ovom temom treba izdvojiti nekoliko imena koji od Art Brut-a, zazivaju u sjećanje problematiku i tematiku izložbe. Pierre Alechinsky, Jean Michael Basquait, te posebno Paul Klee, neki su od znamenitih umjetnika čija djela imaju bitnih dodirnih točaka s opusom koji se ovdje predstavlja.
Gordana Majnarić je diplomirala kroatistiku i povijest na Pedagoškom fakultetu u Puli i studirala je slikarstvo na Ecole A.B.C. de Dessin de Paris. Više godina radila je kao dizajner. Slika na PVC foliji vlastitom tehnikom koju je krajem 70-tih godina razvila iz slikanja uljem na plexi staklu, a koristi također i druge medije izražavanja: crtež, fotografiju, collage, skulpturu, prostornu instalaciju, video film i vlastiti tekst. Angažira se za globalnu ekološku higijenu stavom o ekološkoj svijesti koji je istovremeno i lajtmotiv u njezinom stvaralačkom radu: Ja se ne borim za bolju budućnost. Ja se borim protiv pogrešne stvarnosti. Od 1980. koristi otpad za reciklažu i umjetničku obradu. Svoj ambijentalni i konceptualni projekt Gajana 1985 – ?, u kojem je između ostalog integrirala i umjetničku reciklažu, namijenila je revitalizaciji sela Gajana u Istri i isti realizira u obliku work in progress. Član je HDLU Istra i IG Bildende Kunst (Beč). Od 1980. izlaže u Europi i SAD. Živi u Beču i u ljetnim mjesecima u Gajani.