Najava – Poezija u dvorištu: pjesnikinja Marija Andrijašević

M Andrijasevic

Poezija u dvorištu. Različiti glasovi jedinstvenog užitka čitanja i pisanja

Program Poezija u dvorištu otvaranje je novoga mjesta govorenja, čitanja i slušanja: riječ je o našem sudjelovanju u onome što je neophodan dio čitateljskog iskustva – užitka u teksta! Pjesnici i poezija u traženju jedinstvenoga glasa rade na svojoj posebnosti, razlici, ali i žive od onih koji ih okružuju, s kojima dijele zajednički zrak, osjećaj ljepote i prolaznosti vlastitog života. Želja nam je biti u “zoni živoga”, u nepredvidivom prostoru poezije (jezika) koji preživljava vrijeme između nade i trošenja. Zaustavimo se na ovom mjestu, jer nerijetko je lakše govoriti što sve poezija nije nego što ona jest – dok zajedno govorimo, čitamo i slušamo “poeziju u dvorištu”.

Gost Poezije u dvorištu – pjesnikinja Marija Andrijašević

18. studenoga (utorak) 2014. u 19:00 sati
Café u dvorištu, J. Žerjevića 7/II, Zagreb

Uspjela sam, u međuvremenu, sagraditi između nas čitav jedan grad armadillo, grad oklop, grad čvrst ko teksaški naglasak grad od planova, lijep i nerušiv, a ruši sve pred sobom unutra izbija, ponekad pomaže da zaspim, moje gradilište, buka, udarci grad u kojem nema što ako, grad koji treperi ko svjetla cirkusa, grad ispleten u mene, izliven, preživljen poput uragana, preživljen od straha želje žudnje baš da me raznese i ispuni, ispuni pukotine što nam je nanijela ljubav kakvu smo imali i kakvu smo upoznali meni je od nje ostalo dovoljno da svakoga dana ustanem doručkujem sjedim na balkonu i da eto, većinom, promatram to šta vidim nisu riječi, nisu pjesme, to šta vidim… možda da ti pošaljem razglednicu iz svojih očiju tebi bez kojeg nema priče, bez tebe u jeziku, u očima pod noktima nema priče nema priče nema mene a priča ide ovako: kad trebam riječi ti si taj koji traži, kopa, ulazi tamo gdje ne treba tvoje su oči dva boksača oni udaraju nisko i po trbuhu izbili su iz mene 72 šava i ko zna koliko zadnjih noći, tvoje su oči dva boksača tvoje su oči preplašeni jelen prije šajbe, tvoje su oči ruke što će popraviti sve tvoje su oči zanatlija, one rade na meni, tvoje su oči jezik one govore dok ja plačem vrištim plačem & vrištim tvoje su oči dvije sonde dok bijela vata čisti tijelo, dok se sapun topi u ruci, dok tiho ispod mene raste iz očiju rijeka koja me pretvara u grad na vodi. (Marija Andrijašević)

Marija Andrijašević (Split, 1984), živi u Zagrebu gdje studira komparativnu književnost i etnologiju i kulturnu antropologiju. 2007. objavila je rukopis davide, svašta su mi radili, za kojeg je iste godine dobila nagradu Goran za mlade pjesnike. Pjesme su joj objavljivane u kulturnoj periodici i prevođene na poljski, talijanski, engleski, ukrajinski, slovenski… Radi kao Community Manager u Kulturi promjene Studentskog centra i Teatru &TD.