Najava izložbe Lare Orešković u izložbenom prostoru Teatra Rugatino

pozivnica lara- rugantino

pozivnica lara- rugantino

DRAMO(P)LET STVARI

STVARI – kad to izgovaram (čujete li?) nastaje tišina, tišina oko stvari. Svaki se pokret stišava, postaje obris, a iz prošlih i budućih vremena nastaje nešto trajno: prostor, veliko smirenje mnogih neodređenih stvari. (Rainer Maria Rilke: Auguste Rodin)

Zasigurno je konstatirano: u početku bijaše riječ i riječ bijaše od… i riječ odredi s-tvar. S-tvar napući Duh i u(s)tvrdi se logos, mrtva tvar postade stvar i u sinergiji izroni Sve: mrtvo i živo, nasuprotno i jednoznačno, vidno i prividno, čujno ili gluho, sjajno ili slijepo, zaljubljeno – indiferentno, izrecivo – neizrecivo… svetost duše! S-tvar eskalira u život, život u duhovnost, duhovnost u inkarnaciju (prvenstveno u umjetničkom) i možda se na kraju dotakne besprostorna ili sveprostorna, naravno i bezvremena vječnost! Stvar je u posjedu prostora i obratno, pluta u vremenu i svojom nazočnošću (energijom) uzrokuje relativnost, nedostižnost. (Einstein) Kada se Duh koji je na početku konstituirao riječ, a riječ je na neki način konstituirala stvar, vraća u s-tvar, orosi je svojim esencijalnim kapima duhovnosti i tako gotovo iz primordijalne razine izranja eminentnost umjetničkog koje je, može se reći, sine qua non sveprotežnosti.

making love

U Larinom senzibiliziranom – a moglo bi se bez daljnjega reći – i senzualiziranom prostoru zamalo pa se stišava svaki pokret i izranja oris univerzalnog senzibiliteta i generalne empatije. Intrigantno je da i kad kreira mobile pokretane toplim zrakom svijeća to djeluje skoro kao incident u gotovo kozmičkom smiraju prostornosti u ob-risu prizora, a i dalje smo svjesni da se ta tvorevina giba kao uostalom i sve oko nas, u nama protječe matica vizualnih senzacija i iniciranih emocija. Larin likovni izričaj je prvenstveno usidren duboko u intenzivnoj, svjesnoj ili podsvjesnoj emotivnosti, suosjećajnosti i zaljubljenosti u nježnu tragičnost svijeta i ljepote. Njenu likovnost kao da je oformila neka primordijalna zakonitost, magmatska sila iz tmastih dubina. Te slike i objekti ni najmanje nisu formalizirani ni izvanjski konstruirani, dizajnirani nego su kao vis major dubokog neprikosnovenog diktata kojem nema prigovora ni zamjerke. Epiderma tih tvorbi, bilo slika ili objekata između kojih nema bitne razlike osim formalne je nešto kao ekran, displej, to jest kao da elaborira zapretane konstitucije temeljnih funkcija građe svijeta i na neki način je podsjetnik, memorijabilija na izvornost. Postoji samo jedna jedina, tisućuvrsno pokrenuta i proćućena površina. U toj pomisli mogli bismo sebi na trenutak predstaviti cijeli svijet,.. (R.M.R.)

Ono iznutra, skriveno, tajanstveno, nedohvatljivo može jedino (u umjetničkom) komunicirati epi+dermom koja tada djeluje kao osmotička membrana! Zanimljivo je da je s druge strane Lara vrsna dizajnerica, vrlo maštovita, kreativna, racionalna. No u svojim intimnim izričajima kao da je prekoračila Rubikon u emfatično i krenula u nepregledna prostranstva tajni istinske likovnosti gdje mogu navigati samo najsenzibilniji, velike emotivne inteligibilnosti i iskrenosti. Zato su njene slike i objekti toliko sugestivni, prijemčljivi i teško da ikoga ostavljaju ravnodušnim. Na neki način svakog ozbiljnijeg participijenta priziva da se približi objektivnom ili tek subjektivnom osjećanju iskona. To je na koncu svijet istodobno suzdržanog i egzaltiranog suosjećanja biti, istine i ljepote. Ljepote pomalo opore, ali i sugestivne, na specifičan način tople, uzbuđujuće.

Ivan Obsieger

nenapisana pjesma

Lara Orešković je rođena u Zagrebu. Svoj put u svijet umjetnosti otkriva još u ranom djetinjstvu između očevog teatra i ujakovog ateljea. Pohađala je školu primijenjene umjetnosti, studirala jezike, prošla tečaj animiranog filma u Zagreb-filmu gdje je i radila. Govori talijanski, engleski, španjolski. Počinje putovati već u studentskim danima. Najprije odlazi u Španjolsku, Dansku i Kanadu zatim dolazi u Italiju gdje ostaje 18 godina. U Bologni polazi školu keramike, majolike i dekoracije stakla, školu grafičkog dizajna i edukaciju u multimedijalnom studiju Opere gdje surađuje kao freelancer nekoliko godina. Prvi otvoreni studio-galeriju I particolari u Bologni otvara 1998. a otvoreni atelijer En Sof Gallery 2005. gdje nastavlja raditi razvijajući tehniku svojih trodimenzionalnih slika (od ljeta 2006. je član Gruppo tre). Tu postavlja desetak izložbi (među kojima i izložbu Luce naše kiparice Sanje Sašo i glumca-fotografa Zvonka Novosela te dobrotvornu izložbu za Dječji dom Vladimir Nazor iz Karlovca), organizira performance i susrete s umjetnicima. Izlagala je u Bologni, Novari, Rovigu, Trevisu, Miranu -VE- (Italija) u Zagrebu, Karlovcu i u New Yorku (USA). Njezini radovi se nalaze u SAD-u, Španjolskoj, Kanadi, Danskoj, Engleskoj, Australiji, Japanu, Novom Zelandu, Italiji i Hrvatskoj. Danas živi i slika u Zagrebu te radi kao freelance ilustrator i grafički dizajner.

Artist statement: .prateći granicu između ograničenosti materije i supstance misli kroz memoriju jedan je od puteva mog stvaranja i mog života, magična nit koja me vodi kroz urbanu šumu do slobode!

dandy

bilo jednom