Najava izložbe: Dolazak u baštinu 2014 – Folie i ruševine, crkva Sv Donata, Zadar

back to haritage

back to haritage

Dolazak u baštinu 2014
Folie i ruševine: Između nedovršenosti i mašte

Umjetnici; Chris Dooks, Rachael Flynn, Martina Mezak, John Mullen, Karen Lebergott, Sarah Lüdemann, Josip Zanki, Damir Kamenar, Saša Živković
Kustosi: Katarzyna Kosmala i Josip Zanki

5.–13. rujna 2014., Crkva Sv. Donata, Zadar
Osobno vodstvo: 5 . rujna od 18 do 20 sati, uz performans Rachael Flynn

Organizatori: Sveučilište u Zadru i Sveučilište West of Scotland
Pomoćna kustosica: Sara Čičić Duvnjak
Folie i ruševine: Između nedovršenosti i mašte

Ova izložba okuplja nekoliko međunarodnih umjetnika sa sjedištem u Hrvatskoj, Škotskoj, Njemačkoj i SAD-u, fokusirajući se na temu folia i ruševina, unutar šireg koncepta projekta “Dolazak u baštinu”. Projekt Dolazak u baštinu održava se uzastopno već sedam godina i početno je tematski bio vezan uz prvi hrvatski roman “Planine”, prenoseći roman u kontekst moderne umjetničke prakse.

Ruševine nisu samo ostaci prošlih civilizacija, nego i iluzija kolektivne memorije, okrenuta budućnosti. Oduvijek su nas privlačile ruševine, strukture koje više nisu u suglasju sa svojom prvotnom namjenom, i folie, ornamentalni dijelovi, isključivo dekorativni motivi na velikim građevinama gospodarstava kasnog 16. stoljeća, inkorporirane u tradiciju ruševina doživjele su procvat u vrtnoj arhitekturi 18. stoljeća. Folie su se raširile Europom i izvan nje tijekom 18. i 19. stoljeća, kao naznake drevnih ruševina, smještene na više i manje očekivanim mjestima, uključujući i mjesta gdje Rimsko Carstvo ili uopće nije postojalo ili je ostavilo najviše ruina. Staro kamenje, novo kamenje, puno šljunka… Ruševine i folie nastavile su izazivati romantičan ugođaj za kontemplaciju, projicirajući ono što se može pojaviti kao idealizirana verzija prošlosti. Ipak, ruševine također imaju budućnost i reflektiraju djelovanje ljudske memorije. Fragmenti memorije ili raštrkani fragmenti kamenja su svi dio slagalice ili ključ slagalice, rekonstruirajući prošla iskustva, prošle susrete, prošle konstrukcije, izvučene iz percepcije nedovršene stvarnosti i bujne mašte. Memorija je osjetljiva i nestabilna, ponešto fragmentirana i ‘stimulirana’ baš kao i ludost; to je klizeći proces, u opasnosti da izgubi svoju dubinu, pa čak i temelje. Konotacija ludila, čini se, sasvim prikladno odražava opće značenje francuske riječi ‘folie’.

Ruševine, besprijekorna metafora ljudskog stanja; jednom davno spektakularne građevine u svoj svojoj grandioznosti raspale su se na komade, otkrivajući svoje kosture, nemaju što skriti… zvučno očitovanje o prolaznosti našeg postojanja. Ova izložba okuplja umjetnike čiji rad poziva da iskusimo ostatke kulture, percipirane kao metafora, a ne artefakt kao takav. Kada promišljamo ruševine, na neki način promišljamo i svoju budućnost. Umjetnici koji izlažu na ovoj izložbi progovaraju o procesima reprezentacije i reinterpretacije kulturne baštine, odražavajući suvremene svrhe arheoloških ostataka i istražujući folie ljudske memorije, u kontekstu Škotske i Hrvatske, oslanjajući se na ostavštinu različitih utjecaja: nasljeđe rimske civilizacije i gotičkog ponovnog oživljavanja baštine folia na budućim lokalitetima.