Prima Center Berlin
Biesentalerstr. 24
13359 Berlin
Eugen Borkovsky: WEISSE AUSTELLUNG, FRAKTALEN
Otvorenje: 28. II. 2014.
Uz otvorenje izložbe:
-VIDEO WORK: Katja Restović: SYNTAX OF RHYTHM
-dance performer: Žak Valenta: TO WHITE
-author of music: Tyler Friedman: THE SAME HILL
-objects: Eugen Borkovsky: Arboreus: WHITE EXHBITION, Fractals
Snimljeno: Galerija Kortil, Rijeka, HR
http://www.youtube.com/watch?v=9colxVe8Hdg
-Video prezentacija: Situacija Grožnjan / Istra
Recenzije / osvrti u katalogu:
BIJELA IZLOŽBA
U dubokoj diskreciji bijele ne-boje, finim tkanjem prostornog crteža i oblikovanjem nedodirljivosti slike, Borkovsky nam prilazi poetskim minimalizmom. Eugenovi se radovi uslaguju ritmom zagušene akustike posvemašnje bijelog, i posvemašnje čistog.
Jasne se vertikale pod teretom lakoće svojih meditiranih inačica artikuliraju kao pismo. Slovarica se tvori iz savinuta rukopisa tanašne i porozne žičane stranice do formi koje u njegovu slučaju dosežu ideogramski status. Nešto već znano, koje traje – pa znači, ovjereno vremenom i osjećajem poznatosti.
Kako je raslo pismo? Iz kojeg jezika? Kome se poručuje porukom? S kime zapravo komunicira?
Reklo bi se, od samoga početka ispisuje graničnu crtu prikazanog i ne prikazanog, modernog, tradicionalnog i neobavezno istraživačkog koje ne preže od improvizacije. Jezik Borkovskog nikada nije bio vezano pismo na tvrdokornu gramatiku likovne (ili ma koje druge) kulture. Razgranalo se iz biomorfne strukture samo kadikad dotičući artificijelnu sintaksu onoga koji je iz vrta konačnosti zalutao u zatvoren prostor ateljea…
…Vezan na lijepo, vezan na oštru gestu prirodnog reza (recimo grane) u ovitku suglasja s krošnjama, oblacima i meditacijama, generirao je iz bezznačenjske igre, iz autonomije samoizražavanja do poštovanja vlastita jezika u koji je povjerovao i koji sada uzvraća komunikacijom. Riječju, ovo je zrela, dorečena, sublimna poetika.
Govoreći o Eugenovu novom ciklusu, govorimo o bjelini. Tišini. Oblini. Jedinoj konkretnosti svijeta naime, što se pričinja iluzijom, što grije bespućem hladnoće, što se virtuozno izvija svakim novim časom u svoju suprotnost. To je misteriozan put od pahulje do ledenih snježnih pokrivača, misteriozan put jezika koji nikada ne poručuje ništa određeno, ali se na svim jezicima može reći jednom riječju: bijelo!
Paučinaste sobe samovanja i bdijenja, onkraj su svijeta u kojem umjetnik sudjeluje ali ga se odriče prvim doticajem oblikovanja, crtanja, govorenja, bojenja i ne-bojenja.
dr. sc. Nataša Šegota Lah, BIJELA IZLOŽBA
THE WHITE EXIBITION (From the text of the preface)
In deep discretion of white non-color, by delicately weaving the spatial drawing and modelling the untouchability of the picture, Borkovsky approaches us with a poetic minimalism. Eugen’s works harmonize by means of rythm of suppressed acoustics in complete white and the complete pure.
Clear verticals articulate themselves as graphemes under the burden of lightness in their meditated versions. The text is created from the curved handwriting of a thin,delicate and porous wire page up to the forms which in his case reach an ideogramic status.
Bound to the estetic, bound to the sharp gesture of the natural cut (for example a branch) in accord with tree tops, clouds and meditations he generated from an abstract game, from the autonomy of self-expression to the respect of his own language where he put his faith and which now communicates in return. In a word, this is mature, explicit, sublime poetics.
When we discuss Eugen’s new cycle, we discuss whiteness. Silence. Curvature. The only concreteness of the world, which appears as an illusion, which warms along the void of coldness, which buckles with virtuosity with every new moment into its anthitesis. It is a misterious path from a snow flake to frozen ice covers, a misterious path of a language that never says anything specific, yet is recognizable in every language in the world: white!
”Cobwebbish” rooms of solitude and wakefullness, are beyond the world in wich the artist participates but renounces with the first contact with shaping,drawing, speaking, colouring and non-colouring.
Ph. D. Nataša Šegota Lah
BIJELA IZLOŽBA
Ako se priklonimo tezi da je zamjetan broj radova suvremenih umjetnika sve više senzibiliziran prema ekološkoj i meditativnoj komponenti umjetničkog stvaranja, tada ćemo ambijent Eugena Borkovskog prepoznati kao djelo koje iznimno sinkrono osjeća i uklapa se u sadašnji trenutak umjetnosti. Naime, nakon godina u kojemu su umjetnici manje ili više rigidno u jednoj dimenziji radova isticali socijalno-ideološko-politički naboj vlastitih djela, paralelno se u posljednjih desetak godina u europskoj umjetnosti dogodio veliki povratak land-art- a, kao nasušne potrebe za direktnim uključivanjem prirode u umjetnički koncept.
Ambijent Eugena Borkovskog ostavlja mnogo otvorenih pitanja: mora li priroda danas biti ponovno do te mjere artificijelno dotjerana kako bi ponovno zadobila pažnju promatrača, ili je pred nama zaista umjetno stvorena instalacija prirode jer nešto drugo (živo) u budućnosti više neće postojati? U drugoj, više optimističnoj interpretaciji, ovaj ambijent svojom taktilnošću, iznimnim senzibilitetom za veliki raspon efekata svjetla i sjene koji oblici grana i mreža stvaraju u čistom galerijskom prostoru, nudi ono što bismo mogli nazvati ultimativnim majstorstvom – razinom ovladavanja odnosa između djela i izlagačkog prostora u kojemu su djelo i prostor idealno stopljeni u nerazdvojni, međusobno zavisni suodnos u kojemu ništa nije vizualno-prostorno nedorečeno. Otvorena za različita tumačenja, ova je instalacija lišena svake pretencioznosti i hermetične pseudointelektualne nadgradnje. Istovremeno nudeći čistu likovnu i prostornu ljepotu oblika, jednostavnost zaokružene estetske slike, umjetnik upravo u tomu doseže krajnju kontemplativnost i meditativnost, bez obzira je li ona stvarna ili utopijska.
Iva Körbler
THE WHITE EXIBITION
If we adhere to the thesis that a noticable number of works by contemporary artists are sensitive to the ecological and the meditative component of the artistic creation, then we will recognise the ambiance of Eugen Borkovsky as work that, with exceptional synchronicity, feels and fits into the present moment of art. Namely, after years in which the artists had, more or less rigidly in a single dimension of works, emphasised the ideological-socio-political energy of one’s own work, parallel with that , some ten years ago a big come-back of land-art happened as a basic need for a direct involvement of nature in the artistic concept.
Borkovsky’s ambiance leaves a lot of open questions: does nature around us today have to be so artificially polished so it can once again gain the observers attention, or are we actually standing in front of an artificially created installation of nature because something else will cease to exist in the future? In another, more optimistic interpretation, this ambience, with it’s tactile quality and exeptional sensibility for a great range of light and shadow effects which are created by the forms of branches and nets in a pure gallery enviorment, offers what we could call the ultimate virtuosity – the level of mastering the relationship between the work and the gallery space in which the work and the space are perfectly joined into an inseparable, interdependant relation in which everything is visually-spatially explicit. Subject to deferent interpretations, this installation is deprived of every pretenciousness and hermetic pseudo-intelectual connotation. While simultaneously rendering the pure visual and spatial beauty of forms, and the simplicity of an encompassed estetic picture, precisely through which, the artist reaches the ultimate contemplativeness and meditativeness, regardless whether it is real or utopian.
Iva Körbler
Eugen Borkovsky Vodopivec ist geboren in Opatija, Kroatien. Er studierte Kunst in Rijeka. Er absolvierte das Seminar „Schreiben über zeitgenössische Kunst” an dem Institut für Zeitgenössische Kunst in Ljubljana, Slowenien. Er geniesst den Status eines selbstständigen Künstlers, Bildhauers und Kunstkritikers. Sein Arbeitsfeld umfasst Ausübung der Bildende Kunst, Kunstkritik, Grafik- und Webdesign und Heraldik. Er hat mehr als 250 informativ-publizistische Schriften im Bereich der Kunst veröffentlicht. Seit 1999 leitet er die Städtische Galerie Fonticus in Groznjan. Er ist Mitbegründer der Koordination HDLU – Kroatien (Kroatische Künstlerbund) mit dem Ziel der Sicherung der Würde und Rechte der selbständigen Künstler. Er erhielt mehrere Preise und Auszeichnungen. Eine Zeitlang war er Präsident der HDLU – Rijeka. Borkovsky hat an vielen Symposien, Künstlerkolonien und Workshops in Kroatien so wie im Ausland teilgenommen. Er war Kurator von mehreren internationalen Kunst-Rundschauen. Er ist Mitglied der folgenden professionellen Künstlerverbände: HDLU- Istrien, HDLU- Rijeka, ULUPUH, HZSU, DMG Istrien. Er ist Kurator und Autor der Heraldischen Sammlung von Groznjan. Borkovsky hat seine Werke in folgenden Zyklen der Bildende Werke vorgestellt: („Arborei”, „Architektur der Illusionen”, „An das poröse Jahrhundert”, „Die Wesen”, „Labyrinth”, „DIe Anhäufung der Einsamkeit”, „Die Käfige”, „Die Maulbeere”, „Arborei der neue Generation”, „Die weisse Ausstellung”, „Die Fraktale” usw. Er organisierte und nahm Teil an hunderten Gruppen Ausstellungen. Nebst seiner Ausstellungen in Kroatien hat Borkovsky seine Arbeiten auch in folgenden Ländern vorgestellt: Österreich, Bosnien und Herzegowina, Bulgarien, Montenegro, Tschechien, Egypten, Frankreich, Israel, Südafrika, Ungarn, Mazedonien, Deutschland, Polen, Rumenien, Slowakei, Slowenien, Serbien, Thailand…. Seit 1989 lebt und arbeitet er in Zentral Istrien. Siehe Details: http://borkovsky.blogspot.com/p/white-exhibition-feactals-arboreusi.html
