„Moje su fotografije oduvijek (a bavim se njima od tinejdžerskih dana) bile rezultat jednostavnog pritiska na okidač "idiota", bez ikakve intervencije. Takve su i fotografije na izložbi – bez svemogućega Photoshopa.
Odrazi su me uvijek iznenađivali kada bih ih ugledala – u izlogu, vodi, prozoru, automobilu, poklopcu dobro očišćenog lonca. Postala mi je strast fotografirati ih, godinama. Divim se tom svijetu koji je promjenjiv i lako nestane. Gledajući odraze, prepoznajem ono što se odražava i prepuštam se doživljaju, ne razmišljajući o tome što je to omogućilo da se iskrivi stvarnost. Odrazi su nadohvat svačijem oku, ne samo mojem. Međutim, odrazi koje sam do sada fotografirala bili su u prirodi, trebalo ih je samo ugledati i snimiti. A "tanjur" je, istini za volju, konstrukcija.
Do otkrića "tehnike tanjura" došla sam slučajno. Dobivši lani svoj prvi "digitalac", odlučila sam iskušati njegove mogućnosti makro snimanja. Za motiv sam odabrala blitvu, i to rijetku vrstu s jarko crvenim stabiljkama. Najbolja podloga za nju bio je, prirodno, tanjur – moj stari tanjur od crnog stakla, koji je do tada bio upotrebljavan samo za posebne aranžmane narezaka. Blitva se nije previše iskazala kao motiv, ali sam zato, kad sam ju makla kako bih je spremila, ostala osupnuta, jer sam u crnom tanjuru ugledala nešto sasvim neočekivano: kuću s druge strane ulice. I moja je začaranost tanjurom počela. Prvo me odvela u vrt pun tulipana gdje je moć sunčevog svjetla u crnom tanjuru oživjela sve jarke boje proljetnog cvijeća. A onda sam provela prvomajske praznike u Zadru, oboružana s dva različita crna tanjura. Cijela je izložba nastala u tih nekoliko dana, na raznim zadarskim lokacijama – na poluotoku, na Kolovarama, na lijepom starinskom groblju. Shvatila sam da je fotografiranje odraza u tanjuru, a ne samog motiva, idealno za snimanje ljudi jer im uopće nisam smetala (surfer na Kolovarama i ne zna da je bio pravi "ulov"!) ili kod morskih orgulja. Kao što se moglo očekivati, pojava fotografkinje koja na Forumu, umjesto divota grada, izbliza snima neki svoj tanjur izazvala je radoznale upite turista, a žena koja prodaje balone zbunjeno je rekla susjedu s kokicama: "Ma, vidi ovu s crnim pjatom!" Šutke sam se udaljila sa svojim tanjurima..
Grad u tanjuru
Ivan Slaming u pjesmi Obrnuti – možda jednoj od rijetkih u hrvatskoj poeziji koja, makar i izdaleka, anticipira ovaj čarobni fotografski svijet Nade Bezić – oživljava izokrenuti svijet što se u promatraču javlja dok gaca pravim lokvama nakon kiše: Gle: hodam po nogama svojim / čisto se bojim. / Dolje duboko je glava. Itd. Ovaj grad u praznom tanjuru, plod čiste fotografske lirike, doličan je dar Zadru, o kojem Petar Zoranić, u svojim Planinama tvrdi da mu ime potječe od prijedloga i imenice Za dar, što, kao i u slučaju ovih fotografija, činjenično nije istina, ali jest poetski.
Nada Bezić je rođena je u Zadru. Od ranog djetinstva živi u Zagrebu. Magistrirala je muzikologiju i diplomirala knjižničarstvo, te radi u Hrvatskom glazbenom zavodu. Fotografijom se bavi više od dvadeset godina. Do sada je imala dvije samostalne izložbe fotografija: „Dvanaest pogleda", Zagreb, 2000. i „Odrazi Zadra", Zadar, 2009. te sudjelovala na izložbama LXX – izložba fotografija uz 70. obljetnicu Hrvatskog fotosaveza, Zagreb, 2009. i na 14. Međunarodnoj izložbi fotografija Otok i more, Kukljica, 2009. Član je Fotokluba Zagreb od 2005. godine i od tada je izlagala na deset skupnih izložaba članova tog kluba (Najfotografija 2005, 2007. i 2008, Najkolekcija 2007. i 2008, Žene snimaju 2008. i 2009, Zagreb i Zagrepčani 2009. i Živjela fotografija 2009. te na izložbi članova kluba u Hamburgu, 2009).
Kontakt:
Akademija-Art.net
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/03/nada-bezizadar-u-tanjuru/&description=Nada%20Bezić:%20Zadar%20u%20tanjuru){kind=link}