12

Izložba Papirnati snovi, Giorgio de Chirico i Izdanja FMR otvara se 10. ožujka u Muzeju Mimara

GRAVITACIJA SCENE, ELEVACIJA KOSTIMA
Kazališne skice Giorgia de Chirica

Svaki susret s djelima Giorgia de Chirica (1888. – 1978.) izniman je izazov i neobično iskustvo. Njegovo je slikarstvo izraz prebogate maštovitosti i istančane erudicije, spoj predvodničke smjelosti i duboke tradicionalnosti. Autor izrazite talijanske kulturne provenijencije rođen je, međutim, u Grčkoj, školovan u Njemačkoj i ponajprije afirmiran u Francuskoj, tako da je u svojoj stilistici ponio tekovine raznih sredina i ostvario svojevrsnu sintezu mediteranizma (antičke klasike, renesansne jasnoće) i sjevernjačke sklonosti mračnoj mitologiji i zagonetnosti (utjecaj Böcklina, romantičarska fantastika). U svakom slučaju djelima s početka XX. stoljeća, koja su po Apollinaireu okrštena „metafizičkim slikarstvom”, postao je – i po Bretonu priznat – preteča nadrealizma.

Susret s njegovim kazališnim skicama za predstavu „Jorijeva kći” svakako znači nešto manje od susreta s autorovim samostalnim ostvarenjima, posebno onima iz prve i najradikalnije faze. I dimenzije i tehnike su skromnije, razdoblje izvođenja je bliže de Chiricovu obraćanju standardu, normi, konvencijama, a i njegova je imaginacija nužno uvjetovana zahtjevima dramskoga teksta, u stanovitoj mjeri podložna diktatu poetske intuicije Gabrielea D’Annunzija.

Ali prigoda suradnje slikara de Chirica, pjesnika D’Annunzija i velikog dramaturga Pirandella (ovdje u ulozi redatelja predstave izvedene u Rimu u listopadu 1934. godine) ima nedvojbeno povijesno značenje, predstavlja svojevrsno izmirenje inače suprotstavljenih poetika i estetskih orijentacija, a u ključu dodira vrhunskih vrijednosti tadašnje talijanske kulture, afirmacije mediteranskog duha i – ne najmanje važno – međusobne solidarnosti akademske elite. U četvrtom desetljeću XX. stoljeća u Italiji su bile na djelu tendencije autarkičnosti, „povratka redu”, nacionalne integracije (i službeno podržavane od fašizma) pa je tako i u ovom slučaju omogućena simbioza folklora i avangardne teatralnosti, verizma i metafizičke evazije.

Udio Giorgia de Chirica u predstavi „Jorijeva kći” nije bio zanemariv, dapače vizualno bitan i za cjelinu dojma više nego konstitutivan. Unatoč svim ograničenjima zadatka i narudžbe, slikaru je uspjelo nametnuti svoje viđenje ili barem u karakterističnim detaljima iskazati svoj rukopis i dati osobni pečat. Ako se u prikazu scenografije morao voditi autorovim didaskalijama, ipak nije odustao od vlastitih karakterističnih znakova. Primjerice, u interijer seljačke kuće postavio je klupu neobičnih oblika (poput citata iz rimske kuhinje), a prozor otvorio na vedutu sasvim nalik njegovim „talijanskim trgovima”. Seosko dvorište iz trećeg čina perspektivno je izdužio poput svojih originalnih prostornih projekcija.

Naravno, skice pozornice, namještaja i praktikabla nisu se mogle udaljiti od čvrstog tla, gravitacija ih je nužno držala za pod i prizemljivala. Ako se u prikazu špilje iz drugoga čina nalazi i krilati Nijemi anđeo nećemo kazati da je on baš poletio, ali u kostimografskim invencijama de Chirico je svakako uzeo više slobode i mogućnosti da se odade „ne prizemnoj” fantaziji. Čak je paradoksalno morao ponijeti i breme ugledanja i uspoređivanja s rješenjima za praizvedbu „Jorijeve kćeri” iz 1904. godine. Tada je autor D’Annunzio naručio od prijatelja slikara Michettija što vjerniju etnografsku rekonstrukciju ambijenta i odjeće protagonista prema modelima seljaka iz Abruzza.

De Chirico je poznavao predloške prethodnika, ali ih je temeljito dogradio i ornamentalnom razvedenošću i materičkom bujnošću, dijelom u duhu neoklasicističke stilizacije, a dijelom na način jače dekorativne ritmizacije (odjeci art décoa). Posebno je kostim protagonistkinje Mile dinamičan u pretapanju prvotnosti i rafinmana, a odjeća Aligija monumentalna u svojoj strogosti odnosa crnine i žutih naglasaka. Pastoralno je najizrazitiji, dakako, Lazaro di Roio u baroknoj kovrčavosti svih elemenata, a Svetac s brda najekspresivniji u svojem krznu i patchwork zakrpama. Konačno, upravo zadivljuje de Chiricova sposobnost da i kostime „Statista”, inače čvrste folklorne matrice, obogati individualnim obilježjima.

Tonko Maroević

Giorgio De Chirico – skice za predstavu djela G. D’Annunzia „Ioriova kći” (za izvedbu u Rimu 1934. g., u režiji L. Pirandella )

1

1. Mila
akvarel i olovka na papiru u boji na ljepenci, 285 x 225 mm
natpis: d.d. potpis G. de Chirico; d.s. Mila; d.l. Il motivo rosa sarà / fatto con stoffa / applicata. / Il taglio a destra sul motivo rosa è /fatto da una piega / della sottana. Il motivo / dietro la piega deve essere / completo; g.l. Non ripetere dietro il motivo rosa; g.d. Usare stoffe / opache.

2

2. Aligi i studija za pokrivalo za glavu
akvarel i olovka na papiru u boji na ljepenci, 320 x 235 mm
natpis: d.d. potpis G. de Chirico; d.s. Aligi; g.d. Copricapo / (parte posteriore); lo stesso motivo dietro / (panno applicato); lo stesso motivo dietro / (panno applicato); Aligi.

3

3. Lazaro di Roio
akvarel i olovka na papiru u boji na ljepenci, 300 x 215 mm
natpis: d.d. potpis G. de Chirico; d.s. Lazaro di Roio;
g.d. Segni neri con / panno applicato / alla camicia bianca.

4

4. Candia della Leonessa
akvarel i olovka na papiru u boji na ljepenci, 323 x 254 mm
natpis: d.d. potpis G. de Chirico; s.d. Candia della Leonessa; g.d. Gli stessi motivi / destro; stoffa applicata; stoffa applicata.

5

5. Opsjednut
akvarel i olovka na papiru u boji na ljepenci, 251 x 110 mm
natpis: d.s. L’Indemoniato; g.l. maglia / molto aderente.

6

6. Naricaljka
akvarel i olovka na papiru u boji na ljepenci, 252 x 106 mm
natpis: g.l. Donna in lutto o Lamentatrice.

7

7. Tri ženska lika
akvarel i olovka na papiru u boji na ljepenci, 255 x 325 mm
natpis: d.l. la Catalana delle 3 bisacce / Anna di Bova / Felaria Sésara;
g.d potpis G. de Chirico.

8

8. Lik anđela
akvarel i olovka na profiliranoj ljepenci, 170 x 65 mm (anđeo sučelice).

9

9. Svetac s planina (dvije studije)
akvarel i olovka na papiru u boji na ljepenci, 240 x 120 mm
natpis: d.l. dorso; Il Santo dei monti; g. I rattoppi, blu e nero dietro, e verde / e marrone davanti, farli con / stoffa applicata. I segni duri delle / cuciture con colore.

10

10. Dvije studije za muške likove
akvarel i olovka na papiru u boji na ljepenci, 240 x 320 mm
natpis: d. potpis G. de Chirico ; d.l. Un mietitore/ un pastore; g.l. Sul grigio verde della / camicia e sul rosso dei / calzoni si daranno / delle piccole pennellate / di bianco; anche dietro le / maniche saran- / no bianche e / nere.

11

11. Vienda
akvarel i olovka na papiru u boji na ljepenci, 320 x 235 mm
natpis: d.d. Viendi; g.l. lo stesso / motivo dietro; lo stesso motivo / dietro; g.d. Colore bianco dato / a piccoli tratti sulla / stoffa.

12. III čin skica scene (uvodna fotografija)
akvarel i olovka na papiru u boji na ljepenci, 325 x 505 mm
natpis: d.d. potpis G. de Chirico

Ana Hoić