Moje Pokuplje

Sample Image
Bozidar Škofaš rođen je 1950. godine u Letovaniću gdje živi i radi. Profesor je zemljopisa i biologije u srednjoj školi u Sisku. Od djetinjstva se bavi crtanjem, a zadnjih petnaestak godina intenzivno slika pretežno tehnikom ulja na platnu, a manje akvarelom i gvašem. Do sada je priredio 20 samostalnih izložbi i sudjelovao na 30-tak skupnih. Član je likovnih udruga Sulikum u Sisku, Petriart u Petrinji te Akademije-Art. Tematski je najviše vezan uz motive Turopolja (gdje je i vlasnik etno muzeja), Pokuplja i Posavine. Sudjelovao je na više likovnih kolonija posebno onih humanitarnog značaja.

Adresa: 
Letovanić 150, 44271 Letovanić

Tel:  044 751 155
Mob:  091 528 75 10

Uzorak Slike

 

U Letovaniću – selu pokraj Kupe rodio se i danas živi zaljubljenik u etnografsku baštinu Pokuplja i Turopolja, entuzijast u skupljanju i čuvanju postojećih relikata, te slikar portretist drvenih zdanja što već stoljećima niču na tim prostorima. Iako autodidakt jedan je od ustrajnih sljedbenika one grane slikarstva što je uvjetno nazivamo „zavičajnom".  Ta njegova vezanost za rodni kraj, njegove bitne osobenosti i izuzetne autohtone vrijednosti iskazana je u nizu njegovih ciklusa u kojima obrađuje pučku arhitekturu građenu od hrastovih stabala kao što su ubave prizemnice, slikovite katnice zvane čardaci, profinjene kurije i najzad s ljubavlju podizane i ukrašavane kapelice. On sve te objekte doživljava u prirodnoj sredini seoskih ulica, polja, okružene raslinjem i što je posebno važno ljudima u situacijama njihova svakodnevnog života: nošenjem tereta, kolima s upregniutim domaćim životinjama ili pak molitvom pred raspelima. Unutar svojih kompozicija slikar s nepogrešivim senzibilitetom ocrtava atmosfere seoskog života kako u mijenama godišnjih doba, tako i u izmjenama danjeg svjetla.
Kompozicija Božidara Škofača jednostavna je i uravnotežena, a predodžbe viđenog vezane uz fizičku prepoznatljivost. Do slikarstva intervencije dolazi tek pri obradi motiva, a on je posebno značajan u sektoru koloristike. Odmakom od realiteta umjetnik bojama nastoji sugerirati određena raspoloženja i situacije. To je posebno vidljivo u odnosu objekata prema izvedbi horizonta, odnosno neba. Tu slikar kao da ispisuje svou ispovijest o trenutku njegova duševnog stanja i svim onim slojevima psiholoških reakcija što ih proživljava kroz tijek izvjesnog trenutka u odnosu na okolicu. Kako radi špahtlom to su mu namazi boja pastozni, a boja izvorna s puno intenziteta i kada radi s uljima ali i s akrilikom. To subjektivno tumačenje stanja i situacija daje tim slikama donekle natruhu nadrealnog ali samo u dimenzijama emotivnog.
Božidar Škofač slikar je okoliša u kojem živi i čijom je autentčnošću prožet do srži pa otuda i njegova neosporna pripadnost krugu hrvatskih „zavičajnih" slikara. Njegovi ciklusi pučkih drvenih građevina nisu samo preslik viđenog već i portreti uočenog jer slika ne živi samo u tvarnoj spoznaji nego i u nevidljivom duhovnom okruženju što isijava iz nerazdvojnosti čovjeka i prirode, ali i čovjeka i djela njegovih ruku. Iz tog saznanja proističe i spoznaja da je Božidar Škofač portretist izuzetnih drvenih tvorevina Pokuplja i Turopolja.
Ipak, to je samo jedna strana njegova talenta.
U Bibinju – selu na jadranskoj obali nedaleko Zadra, Božidar Škofač ima svoj drugi, povremeni dom. Prihvatio ga je poput onog u Letovaniću i s jednakom ljubavlju, poput svoje Kupe i nedaleko mu Save, prigrlio  primorske motive. Vrlo se brzo srodio s novom sredinom i mediteranskom klimom te s nezaustavljenim nestrpljenjem pridonio izradi slika nadahnutih dalmatinskim gradovima i selima, obalom i otocima, kao i prirodnim ljepotama. Tu dolazi posebno do izražaja njegova sklonost prema oblikovanju urbanih aglomeracija, pojedinih zdanja u odnosu na okolicu te atmosfere u lučicama s ribarskim brodicama i jedrenjacima. Zanesen novom tematikom, osim okolice Zadra, on širi svoj interesni radijus te traga za motivima u bližoj i daljnjoj okolici. Evo tek nekih od mjesta koja su potakla aktivost njegova kistla i špahtle: Rab, Togir, Nin, Zukve, Supetar, Kaštela, Sali, Škabrnja, Prigrada, Baška i druga. Uz sklopove i zdanja profanog karaktera izrađuje i brojne sakralne obekte, a s posebnim suptilitetom oslikava prostore s kapelicama.
Pri izradi ovih ostvarenje došla je do izražaja još jedna nova komponenta autorova pristupa temi. Naime, susret s zgradama od kamena iziskivao je promjenu pristupa materijalu i začudo slikar je – što bi se reklo, u trenu usvojio značajke tvrdoće s jedne strane, ali i patinu što je vrijeme slojevito nanosi na pročelja. Efekt svjetla nametnuo se postojanosti boja pa su iskonski intenziteti postali prejaki za ambijente pune sunca i topline što je isijava. Trebalo je utišati kolorističke plamenove i razložiti ih luminističkim bljeskovima. Taj proces vidljiv je kroz dvije razvojne faze slikareva jadranskog ciklusa. U prvom, preteže monokromija s izrazitim poštovanjem punine rasvjete, dok se u drugoj težište baca na boju tek s malim odstupima od njezina intenziteta. Sve u svemu Božidar Škofač uspio je u gotovo rekordnom roku svom „kopnenom" opusu pridodati i onaj „primorski" te demonstrirati svoj talent u novim klimatsko-atmosferskim, geografskim te oblikovanim okruženjima.
Razlikovnosti u ta dva pola slikareva izraza ipak postoje, ali ne u negativnom kontekstu, već u potvrdi nadgradnje jedne slikarske osobnosti. U prvom redu je njegov senzibilitet za identificiranje materije: drva nasuprot kamena. Atmosferske situacije također pokazuju oprečnosti: riječna magličastost i vlažnost prema snazi sunčeva svjetla i topline. Pridodamo li tome mentalitet ravničarskog i onog mediteranskog što se neuhvatljivo gibaju prostorom, očito je da se slikar našao u začaranom krugu. Razriješio ga je na opće prihvatljiv način polazeći od poetike vlastite psihe. Lirska raspoloženja što su prisutna u radovima turopoljskih i pokupskih drvenih ljepotica, on je ugradio u kamena pročelja osunčanih gotovo geometrijski konstruiranih građevina. Ponešto konfliktne prikaze neba nad drvenim kućicama i čardacima što nose zagonetne irealne natruhe, pretvorio je u vedre i gotovo optimistične predodžbe horizonta. Raslinja koje mu u rodnom kraju simbolizira hrast svojim blagim treptajima ili vrbe i šikarje uz rijeku, petopilo se u dostojanstvo medieranskog bilja što se žilavo odupire žegi Sunca i nesmiljenim udarima bure.
Korijeni Božidara Škofača bili su i ostali Letovanić – selo pokraj Kupe gdje gdje u tri čardaka na broju 150. traje i množi se etnografska zbirka, ali ujedno i galerija sa stotinama slikarevih radova, gdje su svoje dostojno mjesto našle i slike s jadranskim motivima. Prof. Juraj Baldani)

Uzorak Slike

Galerija: SUNCE, Zagreb
Izdavač: URIHO Zagreb

Za izdavača: Josip Držaić
Predgovor: Juraj Baldani
Urednik kataloga i fotografije: Stjepan Katić
Dizajn: ULU Akademija-Art
Izložbu možete pogledati na portalu likovne umjetnosti: www.akademija-art.net
Likovni postav: Božidar Škofač i Vasna Ivetić
Grafička priprema i tisak: URIHO Zagreb
Naklada: 300 primjeraka
Zagreb, travanj 2008. godine
Galerija SUNCE, Zagreb, Av. Marina Držića 1
tel.: 01 6184-200 / 113
E-mail:  uriho-galerijasunce@uriho.hr
Radno vrijeme: pon-pet od 10,00 do 16,00 srijedom do 17,00 sati
Subotom, nedjeljom i blagdanom zatvoreno. Ulaz slobodan