U Galeriji ULUPUH u Zagrebu, otvara se izložba modnog dizajna pod nazivom "Od unikata do serije", prema koncepciji kustosice Zrinke Kuić, sa radovima modne dizajnerice Nade Došen i fotografijama Vanje Šolina.
Izložba „Od unikata do serije" problematizira neke karakteristike modnog sustava, koje bismo mogli odrediti kao problem odnosa dizajnera i prirode industrijske proizvodnje te estetske razlike koje proizlaze iz različitih pristupa dizajnu, ovisno o tome na kojem nivou modnog sustava dizajner radi. Za svaki od nivoa potrebno je unaprijed promišljati načine i uvjete proizvodnje te im sukladno prilagoditi zamišljene modele. Kao dvije krajnje dimenzije sustava možemo uzeti mikro i makro nivo, pri čemu mikro nivo čini proizvodnja unikatnih odjevnih predmeta, a makro nivo masovna serijska proizvodnja. Obje ove dimenzije na izložbi prikazuju modeli Nade Došen. Ona je izradila dva niza modela koji predstavljaju kroz tri stupnja estetske promjene koje isti model prolazi od nivoa predstavljenog unikatom preko nivoa manje serije do makro nivoa kojeg predstavlja odjevni predmet namijenjen proizvodnji u većoj seriji. U daljnjoj analizi modnog sustava Nada Došen je izradila isti model u dvije različite veličine kako bi prikazala još jedan problema s kojim se dizajneri susreću u radu, a to je problem odnosa veličina. Vanja Šolin izradio je fotografije koje vizualiziraju ove probleme i pojmove- multiplikacija i odnos veličina, te odnos dizajnera i industrije.
Problemi sa kojima se susreću dizajneri u radu, a posebno hrvatski dizajneri i karakteristike modnog sustava kojima se bavimo na ovoj izložbi, predstavljaju njegov izuzetno važan dio, ali većinom nepoznat široj javnosti. Karakter današnjeg modnog sustava gradi se na slici koju stvara jedan njegov uski dio koji generira najveći medijski interes, a to je visoka moda tj. rad pojedinačnih dizajnera. Tako se dobiva slika mode kao u velikoj mjeri medijalizirane kreativne djelatnosti čije se polje širi i povezuje sa susjednim kreativnim područjima umjetnosti, arhitekture, dizajna, filma i glazbe. Suprotno tome, Ellen Leopold smatra da modni sustav uključuje dvostruko shvaćanje mode: „kao kulturnog fenomena i kao aspekta proizvodnje s naglaskom na proizvodnu tehnologiju." tj. prema njenu mišljenju povijest mode treba pratiti i razvoj masovnih tržišta za jeftinu standardiziranu odjeću osim onoga na što se zapravo usredotočila, a to je povijest visoke mode.
Budući da je moda postala globalnim kulturnim, sociološkim i ekonomskim fenomenom to je i Hrvatska prirodno postala dijelom tog sustava. Međutim, Hrvatska u njemu participira samo kao recipijent. Mala ili zanemariva količina proizvodnje, te nemogućnost utjecaja hrvatskih modnih dizajnera na šire tržište u Hrvatskoj određuju tu poziciju. S obzirom na status recipijenta, slika o modnom sustavu u Hrvatskoj gradi se na njegovim „površinskim" elementima koji su u funkciji modno-medijskog spektakla.
Zato je promatranje odnosa dizajnera i industrije, te ostalih karakteristika modnog sustava u Hrvatskoj važno, ali i problematično iz više razloga. Iako tekstilna industrija u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, orijentacija gospodarstva na uvoz smanjila je u velikoj mjeri proizvodne kapacitete. Sa druge strane hrvatska tekstilna industrija nije stvorila prepoznatljiv hrvatski modni identitet i ne postoji organska veza između dizajnera i proizvođača. Ako prihvatimo da modna industrija obuhvaća proizvodnju modnog tekstila, dizajn odjeće i proizvodnju odjeće, a zbog trenda globalizacije svi se ti procesi, koji uključuju i plasman na tržište, integriraju, postaje jasno koje vrste znanja i njihovu sinergiju zahtijeva modna industrija. Uz pomoć tih kvaliteta, kreiraju se posve nove vrste procesa od kojih je dizajn odjeće samo jedan dio, ali na kraju najvidljiviji aspekt mode. Hrvatska tekstilna industrija dugo se borila sa brojnim strukturalnim problemima proizašlim iz gospodarske politike koji su onemogućavali konkurentnost. Međutim, uspjela je ovladati pojedinim segmentima, kao što je organizacija proizvodnje, što pokazuju brojni doradni poslovi koje obavlja za strane naručitelje. Razlozi zašto nije uspjela i ovladati procesima upravljanja dizajnom i tržištem su kompleksni. Nakon prelaska na tržišnu ekonomiju, u novim ekonomskim i društvenim uvjetima nije uspjela ovladati kompleksnošću poslovanja i povezati sve te segmente. Čini se i da ti elementi sustava nisu dovoljno artikulirani u društvu. Konačno, moda je nastala kao sustav razlikovanja pojedinih društvenih grupa koji su kao potrošači poticali razvoj proizvodnje. Zato se stvaranje modnog dizajna i njegova promocija događaju u sferi privatne inicijative što uključuje i razne modne manifestacije na kojima se predstavljaju hrvatski modni dizajneri.
U takvoj situaciji hrvatski modni dizajn se formirao kao kreativna protuteža industriji te je uglavnom umjetnički i autorski usmjeren. Od ranih 80-ih i tijekom 90-ih godina u Zagrebu se formirala modna scena koju je obilježio artistički pristup modi. Tu autentičnu „artiziranu modnu praksu" koja je počivala na unikatnim modelima ili malim serijama, a koja se u velikoj mjeri promovirala kroz galerije i izložbe promijenile su u posljednih nekoliko godina privatne modne revije i manifestacije. One naglašavaju receptivnost na uštrb inovativnosti te su dio medijskog spektakla mode.
Rad Nade Došen možemo smjestiti između dvije krajnje dimenzije mikro i makro sustava. Kako se mijenja nivo sustava tako i dizajn odjeće mijenja svoje temeljne postavke pa od kreativne, autorske djelatnosti postaje mogućnost tehnologije i kapitala. To se pokazuje jukstapozicijom odjevnih predmeta na izložbi. Najvidljivije su razlike u predmetima nastalim na nivou proizvodnje unikata i onih nastalih za male i velike serije u estetici odjevnih predmeta. U svojim primjerima Nada Došen te estetske promjene pokazuje promjenom kroja odjevnih predmeta ili promjenom u aplikacijama na modelima. Estetske razlike koje proizlaze iz različitih nivoa proizvodnje označavaju različit položaj subjekta- dizajnera i potrošača u odnosu na predmet.
Kod serijske, industrijske proizvodnje potrošač je samo sudionik sustava koji regulira potrošnju odjevnih predmeta- modnog sustava. Ne postoji izravan odnos potrošača i proizvoda, već samo odnos grupe potrošača prema grupi proizvoda. Njihov položaj je implicitan, ugrađen u predmet. Na razini proizvodnje unikata dizajner i kupac su u direktnom odnosu s odjevnim predmetom. Poziciju potrošača dodatno oslikava još jedan problem koji je na izložbi ilustriran modelom i fotografijom. Nada Došen izradila je jedan model u dvije različite veličine jer prema riječima same dizajnerice: „Prava je umjetnost izraditi isti model koji dobro izgleda u veličini 36 i 42.". To dobiva posebno značenje s obzirom da je veličina koja se izrađuje za modele na modnim revijama 36 i manje. Mjesto nastanka njenih modela je njen atelje, a na izložbi je prikazan fotografijom Vanje Šolina. Ona izrađuje unikate i ogledne modele za manje serije odjevnih predmeta koje se onda proizvode u tvornici. Njen atelje pogodan je za rad dvije osobe, dizajnerice i njene krojačice. Tako je mjesto nastanka ideje i produkcije odjevnog predmeta isto i omogućuje dizajneru kontrolu kroz cijeli proces izrade.
Suprotno tome za serijski odjevni predmet može se reći da postoji samo mjesto njegove (re)produkcije. Tvornica je zapravo mjesto multiplikacije predmeta. Tvornica Varteks koju je također fotografirao Vanja Šolin veliki je pogon sa stotinama radnika koji proizvodi mušku i žensku odjeću. Ona se proizvodi i dorađuje uz pomoć sofisticiranih strojeva zaduženih za izvođenje pojedinačnih operacija na odjevnim predmetima.
U suvremenim teorijama mode status potrošača i odjevnog predmeta već je odavno definiran. U sklopu razmatranja sustava masovne proizvodnje i potrošnje, praćenje aspekta mode koji je namijenjen masovnom tržištu i počiva na industrijskoj proizvodnji važno je i u svijetlu razgradnje i redefiniranja modernističkih paradigmi o industrijskoj proizvodnji. Razvoj industrijskog dizajna umjesto ostvarenja modernističke ideje o stvaranju humanijeg društva doveo je do stvaranja preobilja predmeta koji su iznevjerili osnovnu postavku dizajna- korisnost. Za koga se proizvode svi ti predmeti? Osnovni problem dizajna danas je osmišljavanje njegove nove uloge u društvu. Da li on treba biti više umjetnički ili industrijski orjentirana djelatnost? Da li treba biti dio velikih sustava ili biti više autorski?
Propitivanje pozicije subjekta u modnom sustavu zapravo je povezano je sa svrhom mode. Nakon osamostaljenja od društvenih funkcija, svrha mode povezana je sa problemom njene efemernosti. Treba li modni dizajn biti okrenut samo prema lijepom ili trebamo dizajn koji može korisniku pružiti višu razinu forme i funkcije s duhovnom vrijednošću?
Čini se da odgovor ne leži u propitivanju mode nego u propitivanju subjekta.
Zrinka Kuić
Nada Došen je diplomirala 1986. godine dizajn tekstila i odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Surađivala kao kostimograf u kazališnim predstavama, radila kao modni dizajner u industriji, i kao stilist u brojnim lifestyle&fashion časopisima, a neko vrijeme bila je i kolumnistica Glorije i Jutarnjeg lista. 1988. godine postaje članica MODAGRAM-a, grupe osam modnih dizajnera. Svoje radove prezentirala je u Hrvatskoj i inozemstvu na nizu modnih manifestacija i izložbi od 1988. do danas (Intertekstil, Fashion week). Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja. Članica je ULUPUH-a i HZSU-a. f.c.iguana@zg.t-com.hr, 091 540 9040
Vanja Šolin je diplomirao fotografiju na Fakultetu za film, video i fotografiju, London College of Printing (University of London). Vodi vlastiti fotografski studio Ciglana Visual, koji odnedavno djeluje pod novim imenom Proces15. Kreativno surađuje s brojnim oglašivačkim agencijama i oblikovnim studijima (Bruketa&Žinić, BBDO, Digitel, Grey, McCannEricksonn, Bunch, Indigo Plavo, ForUse i dr). Profesionalno se bavi i modnom fotografijom koju pored komercijalnog rada ostvaruje i na umjetničkoj razini. Surađivao je s TTF-om i ULUPUH-ovom Sekcijom za oblikovanje odijevanja, te s Brankom Donnasy, Silviom Vujičićem i MadameDemode. Kontakt: http://www.proces15.com/; info@proces15.com
Zrinka Kuić, kustosica izložbe, je diplomirala 2005. godine povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao stručni suradnik na nizu izložbi, a autor je i kustos multimedijalne izložbe "Skica za model" održane 2008. u Galeriji ULUPUH. Iste godine upisala je poslijediplomski studij iz povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje priloge o fotografiji, modi i dizajnu.
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/03/modni-dizajn-od-unikata-do-serije/&description=Modni%20dizajn:%20Od%20unikata%20do%20serije){kind=link}