Orijentiri za snoviđenja
Radove pomiruje disciplinirani kolor, bogati tonski spektar i prepoznatljivi autorski rukopis. Mladen Milotić onirički niže slojeve motiva kojima gradi kadriranu ali stabilnu kompoziciju. Autor često polje platna dijeli na dva dijela. Linija koja ih razdvaja je razigrani horizont. Ponegdje imamo dojam da autor pristupa iz ptičje perspektive. Kao da nam podastire animiranu mapu nekog začudnog svijeta znakova. Pojavljuje se pejzaž unutar četverokuta na centralnom dijelu formata ili je to kutija na kojoj su odloženi neki predmeti. Ponekad autor na istom radu namjerno miješa perspektive.
Okosnica većine radova je klaunovska kapa. Umjesto zvončića na krajevima krakova kape ponekad se pojavljuju drugi simboli ili samo naznake oblika. Asortiman ostalih oblika zaista je prava riznica znakova. Na radovima nalazimo: djetelinu s četiri lista, naglašenu točku, položeni križ u obliku sliva x oblikovan širokim trakama ili samo linijom, slova, kamene oblutke, polumjesec, srce, loptu, obrise arhitekture, plažu, nebo, cvijet, vodu, stablo, brojeve. Ovo bogatstvo znakovlja, informacija, ispunjavanje formata elementima, govori nam o bogatoj autorovoj imaginaciji. Predmeti su ponekad prikazani plošno kao i kombinacije planova unutar kompozicije pojedinog rada. Dojam rutine koji je prisutan na ponekom radu možemo pripisati autorovom bogatom iskustvu i problematiziranju oblika koje poznajemo i iz drugih njegovih ciklusa.
Autorov svijet naseljen je znakovima. Bez ljudi. Ali znakovima koje su ljudi izmislili. Jedini lik je imaginarni, neocrtani nosilac harlekinske kape koja je odrednica većine radova ovog ciklusa. Prvi dojam iniciran je tim neoblikovanim prisustvom. Kapa ponegdje djeluje kao da je postavljena na glavu nekom promatraču ispred nas. Od nje ne vidimo cijelu radnju već samo dijelove. U drugom slučaju njeni krakovi dijele radnju na sekvence. Poput stripa sadržaj, radnja je odijeljena u segmente. Ove iluzionističke kompozicije angažiraju promatrača. Iako je većina elemenata prepoznatljiva, prisiljeni smo pažljivo očitavati značenja.
Ovaj ciklus vezan je uz problematiziranje socijalnih situacija u koje je autor uronjen. On tu možda nije radikalan ali naznačuje stanje stvari. Promatrača dovodi na razmeđu. S jedne strane pruža mu prepoznatljive elemente kojima pridodaje tajanstvene znakove ili zapise. Ova igra privlači promatrača. Iako ponekad i nismo u stanju odmah dešifrirati sve, rad ostaje privlačan jer je uvijek ponuđeno nekoliko prepoznatljivih znakova. Umišljamo kako ćemo vremenom očitati eventualnu poruku i demistificirati rad.
Mladen Milotić rođen je 1950. godine u Puli. Slikarstvom se bavi od 1970. godine. Priredio šezdesetak samostalnih i sudjelovao na više od 189 skupnih izložbi u domovini i inozemstvu. Dobitnik je više nagrada i priznanja za slikarstvo, skulpturu i grafiku. Član je HDLU Rijeka od 1977. godine a HDLU Istre od 1987. godine. Kolektivno izlagao: Bale, Banja Luka, Beograd, Buje, Čakovec, Delnice, Dubrovnik, Đurđevac, Ivanec, Karlovac, Kog, Kopar, Kostrena, Kraljevica, Krk, Langenfeld, Labin, Lipica, Ludbreg, Ljubljana, Medulin, Novigrad, Novi Marof, Opatija, Osijek, Pazin, Piran, Poreč, Pula, Rijeka, Rovinj, Split, Šibenik, Umag, Varaždin, Vodnjan, Zagreb. Samostalno izlagao: Berlin, Fažana, Krk, Munchen, Novi Sad, Poreč, Pula, Rijeka, Rovinj, Sodertalje (Švedska), Štokholm (Švedska), Umag, Zagreb.
Eugen Borkovsky
Akademija-Art.net
