U četvrtak, 30. listopada 2008. u 19 sati u Galeriji ULUPUH u Zagrebu, Tkalčićeva 14, otvara se retrospektivna izložba karikatura Mladena Bašića Bibija, pod naslovom «Iz čistog veselja». Izložba ostaje otvorena do 11. studenog 2008. godine, radnim danom od 10 do 17 sati (četvrtkom od 10 do 13 i od 17 do 20 sati), subotom od 10 do 13 sati, dok je nedjeljom galerija zatvorena.
Retrospektivnom izložbom Mladena Bašića Bibija (1945. – 2007.) obilježava se desetogodišnjica smrti tog vrsnog hrvatskog karikaturista, suosnivača i jednog od predsjednika Hrvatskog društva karikaturista.
Mladen Bašić Bibi karikature objavljuje od 1966. godine u dnevnom i tjednom tisku: bio je stalni suradnik Večernjeg lista, Vjesnika, Ježa, Pavlihe, Feferona, Danas-a, Brodoloma, te Pardona u SR Njemačkoj. Sudjelovao je u uređivanju humorističkog časopisa Paradoks od 1967. do 1968. godine te Kerempuha od 1974. do 1976. godine. Bio je predsjednik Hrvatskog društva karikaturista od 1985. do 1988. te od 1991. do 1993. godine. Početkom Domovinskog rata Bašić je «ispalio»: «Mi karikaturisti borimo se SNAJ-PEROM». To nije bila tek dosjetka: 1991. učlanio se, s ostalim hrvatskim karikaturistima u Jedinicu hrvatskih umjetnika. Dobitnik je mnogih nagrada za karikaturu, među kojima ima veći broja međunarodnih (Bugarska, SSSR, Turska, Poljska). 1997. objavio je karikaturističku autobiografiju. Preminuo je 31. prosinca 1997. godine u Zagrebu.
Autor izložbe Guido Quien iz bogate je Bašićeve ostavštine izabrao oko 130 karikatura koje su na izložbi svrstane u tematske cjeline: Svijet odvjetnika, Igre riječima, Ptice i pizze, Erotika, Fašnik, Aktualne teme trenutka, Ekologija, Hedonizam, Rat, Politika, Portretna karikatura, Bolnica, demonstrirajući širinu autorovog zanimanja uz objedinjujući, samosvojni autorski rukopis: crtačku vještinu i kolorističku slobodu.
Izložene originale karikatura prati izbor kataloga Bašićevih izložbi, časopisi i knjige sa kojima je surađivao, te fotografska dokumentacija kojom se što potpunije želi predstaviti životni opus ovog izuzetnog karikaturista.
Uz izložbu će biti prezentirana i monografija Mladena Bašića Bibija, iz pera istog autora, objavljena 2006. godine u izdanju Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica.
IZ ČISTOG VESELJA
Mladen Bašić Bibi bio je neposredna, srdačna i gostoljubiva osoba. Njegova komunikacija odvijala se kroz smijeh. Uvijek je bio zaigran, pa je i govorom uvijek humorno izokretao verbalni materijal, kao što je i s perom nizao bezbroj varijacija određene teme. Crtao je iz čistog veselja, bez ikakve primisli o naknadnom značenju. Bio je to način njegovog življenja, poput disanja.
Bašićeva duhovna ostavština trag je njegovog života, odnosno gotovo kroničnog promišljanja o životu, koji je tako strastveni crtač otkrivao u bezbroj pojavnosti, a vrlo često u naoko običnim situacijama. Te neočekivane preobrazbe kroz pero, to izvrtanje bezazlenog u udarno, ustajalog u svježe, temeljno je svojstvo tog rođenog karikaturista.
Karikatura Mladena Bašića Bibija kreće se na rasponu od takozvane društvene stvarnosti do općeljudske stvarnosti, Uz ideju, kod Bašića, karakterističan je crtački rukopis. Jasno vučene crte tušem u sprezi su sa slobodno nanošenom bojom. Crtežom je kazivao, bojom isticao. Crtež i boja uvijek su u ravnoteži, a opći dojam je lakoća i radost bilježenja.
Radio je kao odvjetnik, koja činjenica za karikaturista nije nevažna. Na mjestima dnevne ljudske zgužvanosti hranio je svoje pronicljivo oko. U sudskim hodnicima, ispred i izad vratiju kancelarijskih prostora, nalazio je građu koju bi preoblikovao, krećući se tako od površinske situacijske komike do dubljih značenja sudbinske dimenzije.
Premda mu je odvjetnička praksa bila polazište mnogobrojnih karikatura, njegovi duhovni i tematski interesi bili su i mnogo širi od tematike koju mu je nudila profesionalna zadatost. I zaista je bježeći, na svoj način, iz odvjetničke kancelarije, uranjao u široke i mnogolike životne prostore, otkrivajući svojim znatiželjnim perom život prekriven prašinom navike. Tako je osim mnogobrojnih prizora iz sudnice, ostvario dugi niz tematski različitih ciklusa kao: ptice, žene, čovjek, knjige, životinje, pizze…bolnica.
Osim crtežom i bojom, Bašić se poigravao i jezikom, doslovnim preslikom riječi ili pak maštovitim prizivima. Bibijeve igre riječima karikature su u kojima doslovna predočenja donose pregršt smijeha. Rekli bismo vedre, a često kafkijanske metamorfoze događaju se tim Bašićevim likovima, a sve u jednostavnoj i gotovo naivnoj intonaciji.
Karikaturi Mladena Bašića svojstven je nestandardan spoj slike i riječi. Očita je slovna zaigranost, verbalno-crtačka strast. Ta igra, to značenjsko žonglerstvo jedna je od najmarkantnijih Bašićevih osobina. Semantički pomak riječi temeljen na slikovnom prizivu bio je njegov djelatni prostor.
Rišući ptice, autor metaforički govori o ljudskom, pa su te karikature poput basni. Uz ptice ide i kavez, onemogućuje let, dakle ispunjenje vlastitog smisla. Nizom varijacija na temu ptica karikaturist zapravo govori o apsurdu.
Mladen Bašić Bibi tematski je koristio i mnoge druge životinje za svoj humani humor: mačke, slonove, miševe, pajceke, koke… Međutim, opće ljudske osobine ocrtao je dakako i ljudskim likom. Društven, dnevno i trajno zainteresiran za raznolikost karaktera, humorom je otkrivao zavisti, taštine, male podlosti, zablude, nade, iluzije, pjesničke i karijerističke tipove, na rasponu od izgona iz raja do suvremenih praznih džepova, a u raspoloženjima od veselice do samoubojice.
Odvjetnik i karikaturist Mladen Bašić, bio je politički i društveno zainteresirani građanin, Varaždinac, Zagrepčanin, Hrvat, ali i čovjek osjetljiv na globalne procese suvremenosti. Osim na svevremene ljudske osobine, koje je otkrivao u malim stvarima, kao dnevno prisutan karikaturist referirao se i na aktualne teme trenutka. Mlađoj će generaciji izmaknuti kontekst iz kojega su prštale iskre svakodnevice Bašićevog vremena. No mnogobrojne društvene teme Bibijevih karikatura i danas čine ikonografiju javnog prostora: novac, horoskop, vjera, knjige, kompjutori, TV i dakako politika. U tom spektru aktualija značajno mjesto kod Bašića ima ekologija. Takve njegove karikature, odraz su duboke zabrinutosti. Dakako, tu je zabrinutost dijelio s ostalim karikaturistima, s kojima se družio i zajedno izlagao.
Na skupnoj izložbi 1. bijenale privredne karikature (Zagreb, 1988. godine), izložio je karikaturu u kojoj su na monumentalno postolje ustoličeni tvornički dimnjaci. U podnožju spomenika su minijaturne ljudske figure. Bio je to sažet ekološki i politički komentar, izraz otuđenja kao posljetka jednog sustava na izdisaju.
Po prirodi hedonist, Bašić je stvarao i cikluse na temu životnih veselja, u kojima je također nalazio smiješnu stranu, te uživao u životu šaleći se. Iz nezaustavljivog mu pera rađale su se serije na temu hrane, seksa, turizma, sporta, glazbe i dakako fašnika, tih dana karikiranja i preobrazbi «uživo».
Međutim, doba rata donijelo je i drugačije ozračje. Bašić se perom suprotstavljao agresiji. No u svim ružnim situacijama rata, pa i osobnog stradanja (raketiranje stana), nije dozvolio da mu oduzmu smijeh.
Mijenjanjem političke stvarnosti, u proširenom medijskom prostoru, Bašić je unio nove sadržaje u područje svoje političke karikature. Hrvatsko društvo karikaturista, priredilo je u Velikoj Gorici 1993. skupnu izložbu pod naslovom Vlast. U predgovoru te izložbe, Mladen Bašić se osvrnuo na položaj karikature u prošlom i novom sustavu.
Godine 1987. Mladen Bašić je otputovao u Tursku, po jednu od svojih mnogih nagrada za karikaturu. Na tom, gotovo turističkom putovanju, iscrtao je seriju putopisnih karikatura. U pozadini svih tih događaja je prepoznatljiva veduta Istanbula, najčešće ona najpoznatija s Ajom Sofijom i minaretima. Te skice svjedoče o likovnom daru percipiranja stvarnog prostora, o svojstvenoj lakoći uprizorenja.
No kod kuće je oblikovao i vedute u boji. Posebno su slikovite one rodnog mu Varaždina, u kojima se našalio i s barokom i s glazbom. Tu se igrao i kolažiranjem notnog papira. Taj slikovni humor očituje koliko šaljivu srdačnost, toliko slikarske osobine. Slobodno i zaigrano nanosio je boju preko crteža.
Posebno je iskušavao i mogućnosti crteža. Intrigantna je serija crteža u kojima rukopis koristi kao grafičku strukturu. Riječ je o jedva čitkom ili nečitkom rukopisu, koji je, primjerice, jednom sjenka, drugi puta prijeteći oblak. Te gusto ispisane partije odmjereno su suprotstavljene čistim plohama i jednostavno ocrtanim likovima. Osim skladbenog udjela, te rukopisne grafičke strukture unose značenjske sugestije.
Svoj likovni dar Bašić je posvjedočio i ilustracijama koje je radio za Modru lastu, poučno-zabavni časopis Školske knjige za učenike. Primjereno namjeni, ti su Bašićevi radovi narativniji. Njegove ilustracije tiskaju se u Modroj lasti do danas.
U cjelini tog bogatog opusa, portreti su u manjini. No ipak, u portretnoj karikaturi Bašić je pokazao zasebno umijeće. Znao je tankim perom, gotovo u jednom potezu ocrtati karakter lika. Treba se osvrnuti i na njegove autoportrete, koje je često znao utkati u različite humorne prizore. Štovatelj drugih, društveni i kritički opažač svijeta oko sebe, sudeći po autoportretima, vrlo dobro je poznavao sebe. Zafrkantski bi uprizorio situacije u kojima bi se zatekao, te ga prepoznajemo u mnogobrojnim grupnim kadrovima, od turističkih izleta do bolničkog zatočenja.
Dolaskom u bolnicu, zapravo na kraju života, Mladen Bašić Bibi nije zatomio svoju humornu i hedonističku prirodu. Ni tada ga nije napustila njegova životnost. Korak do neizbježnog kraja oslanja se na smijeh, s kojim je hodao čitavog života. Taj smijeh u škripcu, emanacija animatorskog duha usprkos dijalizi, taj crni humor istodobno je impregniran duboko ljudskim razumijevanjem. Ne samo da je u bolnici i dalje crtao, nego je i priredio izložbu na temu Pacijenti u Galeriji Medicinskog fakulteta. Završni ciklus tog neobičnog pacijenta, bio je meteorsko sagorijevanje duha pronicljivog veseljaka, čovjeka koji je u naizgled površnim i banalnim situacijama fokusirao duboko ljudska određenja.
Godine 1998. Hrvatsko društvo karikaturista utemeljilo je strukovnu nagradu «Mladen Bašić-Bibi», koju otada dodjeljuje krajem svake godine. Nagrada je utemeljena «na spomen dugogodišnjem predsjedniku i jednom od osnivača Hrvatskog društva karikaturista, Mladenu Bašiću – Bibiju». Godine 2006. Pučko otvoreno učilište u Velikoj Gorici odužilo se svom nekadašnjem sugrađaninu, te objavilo karikaturističku monografiju «Mladen Bašić Bibi» (autora Guida Quiena). Ova retrospektivna izložba, pod naslovom «Iz čistog veselja», slijed je nastojanja da se ne zatomi trag tog ne samo vrsnog karikaturista, nego i izuzetnog čovjeka.
Guido Quien, autor izložbe (koncepcija, tekstovi, postav)
Maša Štrbac, voditeljica Galerije ULUPUH
Galerija ULUPUH, Tkalčićeva 14, Zagreb
Tel/Fax: 01 4813 746
Mladen Bašić Bibi
Sanja Pribić, akad. slikarica
Akademija-Art.net
