zrin

Zrin nije nikad bio zaboravljen, premda je dugo bio nasilno protjerivan iz sjećanja ljudi. Zrin nije nikada bio napušten jer u svojim su ga srcima i u progonstvu nosili njegovi stanovnici, ali i svi domoljubni Hrvati jer ovo mjesto je sveto, ono je naš simbol, naša rana ali i naš ponos, poručio je biskup Košić u homiliji

Sisak – Misa zadušnica za sve Zrinjane stradale u Drugom svjetskom ratu održana je u nedjelju 14. rujna u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku. Misu je predvodio apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D’Errico u zajedništvu sa sisačkim biskupom Vladom Košićem, ravnateljem Zaklade za obnovu crkve u Zrinu mons. Markom Cvitkušićem, zrinsko-gorskim arhiđakonom preč. Dragutinom Papićem i predsjednikom upravnog vijeća Zaklade fra Ivicom Petanjkom.

Po prvi puta, od kraja Domovinskog rata, obljetnica tragedije koja se dogodila 9. rujna 1943. godine u Zrinu, zbog vremenskih neprilika obilježena je izvan Zrina, a tom prigodom u Sisak je pristiglo nekoliko stotina hodočasnika iz cijele Hrvatske, a ponajviše prognanih Zrinjana i njihovih potomaka.

Na početku okupljene je pozdravio biskup Košić, a zatim i nuncij D’Errico koji je pozvao na posebnu molitvu za sve nevine žrtve Zrina.
U homiliji biskup je istaknuo kako je Zrin jedna od hrvatskih svetinja i podsjetio kako se u Zrinu i danas u katedrali obilježava spomen na istinit događaj, a to je tragično ubojstvo gotovo svih muškaraca Zrina, rušenje i palež kuća i čitavog mjesta i župe, te progon preživjelih koji su do dana današnjega sprečavani vratiti se na svoje, u svoj porušen i spaljen dom. „Zvao sam upravo Vas, dragi Nuncije, da se uvjerite što je doživio slavni grad Zrin, iz kojega su naši najveći hrvatski velikani obitelj Šubić-Zrinjski branili domovinu i Europu pred navalom Turaka, da je ova razorena katolička župa, jedina u Sisačkoj biskupiji bez i jednog vjernika koji danas u njemu živi ali s mnogo stotina vjernika i njihovih potomaka koji žive u Drenju i drugim mjestima Slavonije te rasuti po Americi, Kanadi i Australiji. Ova je župa doista preživjela strašnu povijesnu nepravdu, svirepa ubojstva i bezdušan progon, no koja se diže iz pepela, te ponovno vraća ljepotu, sadašnjost i budućnost. Pitate se, zašto? Zato jer ovo povijesno mjesto, naš Zrin ima dušu! Zrin nije nikad bio zaboravljen, premda je dugo bio nasilno protjerivan iz sjećanja ljudi. Zrin nije nikada bio napušten jer u svojim su ga srcima i u progonstvu nosili njegovi stanovnici, ali i svi domoljubni Hrvati jer ovo mjesto je sveto, ono je naš simbol, naša rana ali i naš ponos”, poručio je biskup.

U nastavku biskup je podsjetio i na istraživanje povjesničara Ante Milinovića koji navodi da je do tog 9. rujna 1943. ubijeno čak 55 a samog tog dana 152 Zrinjana (među kojima je bilo i djece, čak troje dojenčadi, najmlađa Ana Krivošić bila je stara samo 15 dana), ukupno dakle 207 civilnih žrtava. Do kraja Drugog svjetskog rata i u vremenu poslije rata na Križnom putu i kasnije, ubijeno je još 84, sveukupno 291 Zrinjanin. „Od gotovo 900 stanovnika prije rata ta je ratna tragedija, dakle, učinila da je svaki treći Zrinjanin bio ubijen, a preostali, uglavnom žene i djeca, prognani sa svojih djedovskih ognjišta koja su ostala ruševine, spaljene i uskoro zarasle u korov i prerasle u šikaru i šumu, a preživjelima i potomcima nije bio dopušten povratak, niti im je do danas išta vraćeno! Nije li to poniženje nad poniženjem, nepravda velika da viče do neba! Ali baš zato što su Zrinjani podnijeli i podnose tako veliku nepravdu, mora se dogoditi i uzvišenje Zrina”.

Govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi biskup se osvrnuo na Isusove riječi iz Evanđelja po Ivanu: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.”

„Kad razmišljamo kako je to Bog ljubav, onda se pitamo gdje to možemo vidjeti, kako iskusiti Boga kao ljubav? Isus nam odgovara, da je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga Sina za nas! Doista, Isus Sin Božji najveći je izraz Božje ljubavi, da bismo ga upoznali i slijedili, te i sami pošli za njim i bili dionici života vječnoga i spasenja svijeta.

U tom kontekstu ljubav prema Isusovoj mjeri znači radije se dati raspeti nego druge razapinjati, radije umrijeti i biti ubijen, nego druge ubijati, radije trpjeti nepravdu nego je drugima nanositi! Takva ljubav, ljubav na Isusov način i po njegovoj mjeri, donosi život, zatvara vrata mržnji i otvara vrata ljubavi i životu. Takvo postupanje prema drugima, pa i prema neprijateljima, mora biti lišeno bilo kakve želje za osvetom, to je Isusov put i naš put u život. Zato, premda mi danas oplakujemo ubijene u Zrinu, vjerujemo da je njihova žrtva zalog naše budućnosti i života, primjer kršćanskog trpljenja u hodu za Kristom koji je bio raspet, ali koji je uskrsnuo, te da i njima i nama on daje budućnost. Budućnost upravo zato što mi biramo put ljubavi a ne mržnje, put milosrđa i opraštanja, a ne osvete, put života a ne smrti”, zaključio je biskup Košić.

Na kraju, okupljenima se obratio mons. Cvitkušić izvještivši o radu Zaklade u protekloj godini, te fra Petanjek koji je u ime Zrinjana i njihovih potomaka zahvalio na slavlju nunciju i biskupu.

Na ovogodišnjoj su misi i komemoraciji žrtvama održanoj nakon mise, sudjelovali i gardisti Počasno-zaštitne bojne Oružanih snaga RH-a, predstavnici braniteljskih udruga, izaslanici Predsjednika RH g. Vlado Marić i dr. sc. Stjepo Bartulica, zamjenik županice Sisačko-moslavačke županije g. Ivan Nekvapil, kao i brojni drugi javni i politički djelatnici. (IKA)