Ima u našem pristupu našoj nacionalnoj prošlosti, uključujući i ono što se događalo ovdje u Vukovaru, previše mlakosti, neodlučnosti u onom reći istinu bez obzira na sve. Istina ne može i ne smije biti prešućena. Istina ozdravlja! Zato su u krivu oni koji misle da će istina povećavati i obnoviti mržnju
Prešuti li se istina uime lažnog mira i suživota, koji tad zapravo niti ne postoje nego se samo zavaravamo da postoje, povijest će se ponoviti, poručio je biskup Uzinić u homiliji
Vukovar – Na dvadeset i treću obljetnicu pada Vukovara 18. studenoga 2014. obilježavajući Dan sjećanja na žrtve Vukovara, Đakovačko-osječka nadbiskupija organizirala je svoje 15. Nadbiskupijsko spomen-hodočašće te se tako pridružila brojnim hodočasnicima iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva koji su se došli pokloniti žrtvi Vukovara. U Koloni sjećanja koja je i ove godine pošla od Opće bolnice Vukovar do Memorijalnog groblja, putem dugim 5,5 km kojim su 1991. godine prošli Vukovarci mučki ubijeni na Ovčari, bilo je gotovo 100 tisuća ljudi, od kojih je najviše njih s područja Nadbiskupije.
U tišini ili moleći, brojna kolona stigla je do Memorijalnog groblja, gdje je molitvu kod središnjeg križa predvodio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit mons. Đuro Hranić te među ostalim rekao: “S dubokim osjećajem promatramo grobove hrvatskih branitelja i žrtava rata ovdje na Memorijalnom groblju u Vukovaru. Danas, o 23. obljetnici stradanja ovoga grada, naša se duša obnavlja vjerom, jer znamo da nam život i smrt sjaje u uskrsnuću Spasitelja našega, Isusa Krista. Molimo za pokoj svih koji ovdje počivaju, za pokoj svih umorenih i poginulih te za put mira i napretka naše domovine Hrvatske.”
Potom su počast poginulima u obrani Vukovara polaganjem vijenca i paljenjem svijeće odali najviši državni dužnosnici, izaslanstva Glavnog stožera Oružanih snaga RH, Ravnateljstva policije, 204. vukovarske brigade, Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Grada Vukovara te ostalih.
Središnji dio hodočašća bila je misa zadušnica koju je pred tisućama hodočasnika predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić u koncelebraciji nadbiskupa domaćina Đure Hranića i nadbiskupa u miru Marina Srakića, banjalučkog biskupa i predsjednika BK BiH Franje Komarice, vojnog Ordinarija u RH Jurja Jezerinca, srijemskoga biskupa Đure Gašparovića, sisačkoga biskupa Vlade Košića, vladike križevačkoga Nikole Kekića, bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka, pomoćnih zagrebačkih biskupa Valentina Pozaića i mons. Mije Gorskoga, generalnog tajnika HBK Enca Rodinisa i tajnika Fabijana Svaline, provincijalnog ministra Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba fra Ilije Vrdoljaka, generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivana Ćurića te brojnih svećenika.
Na početku misnog slavlja okupljenima se obratio nadbiskup Đuro Hranić, citirajući Frana Krstu Frankopana koji je zapisao “Navik on živi ki zgine pošteno” te nastavio: “Snažna je to kršćanska poruka hrvatskog kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana, uklesana na njegov grob i grob Petra Zrinskog u zagrebačkoj katedrali. Poruka je to koja izvire iz biti kršćanske vjere u uskrsnuće mrtvih i odraz je Isusove riječi: ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje’ (Iv 15,13). Vjerujemo Navik on živi ki zgine pošteno. Svaki je čovjek, naime, stvorenje Božje ljubavi, neponovljivi original stvoren na sliku Božju. Stvoren je od Boga i za Boga, objekt je njegove spoznaje i ljubavi. Svaka pak ljubav teži za vječnošću. Bog zato ne može dopustiti da propadne stvorenje njegove ljubavi, nego on čovjeka snagom uskrsnuća diže i iz pepela groba.
„Danas ovdje okupljeni u Vukovaru molimo mir, uskrsnuće i život u raspetom i uskrslom Gospodinu Isusu Kristu za sve poginule branitelje Vukovara – grada simbola agresije, stradanja i hrabre obrane Slavonije i čitave Hrvatske. Poginuli su časno i hrabro braneći svoje obitelji i domove u pravednom obrambenom ratu, koji je bio nametnut našem hrvatskom narodu. Pred Bogom izričemo svoju zahvalnost za žrtve svih stradalih vukovarskih branitelja i civila za dar našeg mira i slobode. Sjedinjeni smo u molitvi i za sve branitelje i civilne žrtve rata koje su ginule po čitavoj našoj Domovini. Na osobiti smo način sjedinjeni u molitvi sa svima onima koji u Škabrnji danas mole za svoje pobijene žrtve. U svojim se molitvama sjećamo i svih preživjelih branitelja koji su se – s pouzdanjem u Boga – suprotstavili ratnoj agresiji i gubeći svoje zdravlje obranili slobodu, a danas su zajedno s mnogim hrvatskim građanima opravdano zabrinuti za budućnost i daljnju izgradnju našega društva, za obranu dostojanstva Domovinskoga rata i hrvatskih branitelja, hrvatskog nacionalnog identiteta i strateških nacionalnih interesa”, poručio je nadbiskup Hranić u svom obraćanju.
Svoju homiliju biskup Uzinić započeo je čitajući stihove pjesme “Vukovar, Vukovar” te zahvaljujući nadbiskupu Hraniću na pozivu da predvodi ovo slavlje u kojemu se sa zahvalnošću sjećamo svih poginulih, onih koje su pronađeni i onih za čije se sudbine još uvijek ne zna. Pozvao je na molitvu za žive branitelje, osobito invalide, i sve one koji se teško nose s činjenicom da ovaj grad i Domovina nisu postali onakvi o kakvima su sanjali dok su izlagali svoje živote za našu slobodu i još se teže nose s osjećajem da su oni ovom društvu na teret. Istovremeno je istaknuo kako želi moliti za sadašnjost i budućnost Vukovara i cijele Domovine koja se zbog podjela i nesposobnosti suočavanja s krizom, onom ekonomskom, političkom i osobito duhovnom, ponovo nalazi na rubu provalije.
Biskup dubrovački napose je naglasio kako treba jasno ustrajavati na tome da se ne izjednačava žrtva i agresor, ali i da se osudi svaki zločin bez obzira tko ga je počinio i kazne oni koji su ga počinili, a ne etiketiraju branitelji koji su časno i pošteno svoj život stavili na branik Domovine. “Ima u našem pristupu našoj nacionalnoj prošlosti, uključujući i ono što se događalo ovdje u Vukovaru, previše mlakosti, neodlučnosti u onom reći istinu bez obzira na sve. Istina ne može i ne smije biti prešućena. Istina ozdravlja! Zato su u krivu oni koji misle da će istina povećavati i obnoviti mržnju. Dapače, prešuti li se istina uime lažnog mira i suživota, koji tad zapravo niti ne postoje nego se samo zavaravamo da postoje, povijest će se ponoviti”, rekao je biskup Uzinić.
“Kršćanstvo bez oproštenja postaje mlako!”, upozorio je biskup Uzinić te naglasio: “Znam da bi oprostu trebala prethoditi pravda, a da ovdje nema pravde. Ali isto tako znam da smo kao vjernici pozvani opraštati i kad nas pogađa nepravda. Kršćansko opraštanje nije nijekanje nepravde, nije uljepšavanje zločina koji se dogodio, ali nije niti iščekivanje da zločinci priznaju krivnju i isprave nepravdu. Budemo li na njih čekali, nikad nećemo oprostiti! A u opasnosti smo da se pretvorimo u njih! Kršćansko opraštanje, i kad nema pravde, znači ne uzeti odmazdu u svoje ruke nego moliti Boga da onaj tko je počinio zlo uvidi zlo koje je počinio i krene putem obraćenja. Samo tako nećemo i sami postati onakvi kakvi su oni kojima trebamo oprostiti, a postat ćemo sposobni za ljubav koja uključuje čak i neprijatelje.”
Osvrćući se na misno čitanje u kojemu Isus poziva Zakeja da siđe sa smokve, biskup Uzinić spomenuo je one koji su izazvali agresiju na Vukovar, počinili genocid i zločine ili su u to uvučeni, ali i one koji su to nijekali i nastavljaju nijekati, izražavajući žaljenje što ustrajavaju biti Zakej prije obraćenja. Rekao je: “Evo zašto ćirilica u Vukovaru nema samo značenje pisma, nego i dalje nastavlja označavati agresore i zločince koji se ni dan danas nisu suočili s onim što su napravili ovom gradu i njegovim ljudima! Molimo da se obrate, da se dogodi susret Zakeja agresora i Isusa Krista. Zakej agresor treba čuti Isusov poziv da boravi u njegovom domu, priznati što je učinio i obećati da će, onoliko koliko je moguće, popraviti to što je učinio. Dobar početak bi bio da kaže što se dogodilo s onima koje još brojimo kao nestale.”
Ukazujući na podjele koje su i dalje prisutne u Vukovaru, biskup je pozvao sve da krenu putem usklađivanja, počinjući od nacionalne razine pa nadalje. “Bez našeg usklađivanja s tim, bez našeg susreta i suradnje, sve će ostati kao do sada, a ovo što imamo nije dobro. Nije dobro što smo mi podijeljeni!”, rekao je mons. Uzinić te upozorio na podjele koje su i dalje prisutne: „I nije dobro što i dalje svatko ima svoje škole, svoje kafiće, svoje društvo, ali i što svi imamo njihove škole, njihove kafiće, njihovo društvo i, dakako, što svi i dalje imamo svoje neprijatelje, a onda se to pretvori u naša i njihova groblja”, upozorio je dubrovački biskup.
Na kraju homilije je potaknuo je vjernike “da se nahrane na ovoj gozbi ljubavi i vrate se svojim kućama ohrabreni i odlučniji u zauzimanju za dobrobit naše Domovine i našega naroda, ali i za dijalog s drugima. Otvorimo mu svoja srca, da ih oplemeni i ispuni ljubavlju, dobrotom i praštanjem! I ne zaboravimo ono što zapisa naš hrvatski pjesnik Antun Gustav Matoš, iz susjednog Tovarnika: Dok je srca bit će i Kroacije. O kojemu je srcu riječ? O srcu koje vjeruje, ljubi i nada se, srcu koje moli i koje je spremno na žrtvu i obraćenje, srcu koje ne isključuje opraštanje nego od njega polazi! Takvo srce su imali vukovarski branitelji! Takvo srce imali su i imaju i svi drugi istinski branitelji! Za takvo hrvatsko srce molimo danas ovdje u Vukovaru!”
Na kraju misnog slavlja, uime svih vjernika grada Vukovara, riječi zahvale izrekao je domaći župnik fra Ivica Jagodić.
Misno slavlje pjevanjem je uveličao Zbor Bogoslovnog sjemeništa iz Đakova, pod ravnanjem mo Ivana Andrića. (IKA/TU)
