Izložbu će u nazočnosti autorice predstaviti Eugen Borkovsky.
Mirna Arsovska: WOOD & ROLL
Analizirajući ciklus „WOOD & ROLL", autorice Mirne Arsovske, primjetna je koncentracija na zaokruživanje jednog likovnog istraživanja. Iako se njezini dosadašnji ciklusi prelijevaju i nastavljaju, umjetnica svjesno ostaje unutar samozadanog kanona izbjegavajući zamke dosjetki.
Većina predmeta su objekti u prostoru što odaje skulptorski pristup i edukaciju autorice. Pored objekata tu su printevi fotografija i video rad. Izvedeno je promišljanje prostora „Bijele kocke", kao poligona za predstavljanje a ujedno i za percepciju projekta. Ovu izložbu predstavljam kao konceptualni projekt jer nosi karakteristike raznorodne ali zatvorene cjeline. Pred nama je razvoj misli od doživljene realnosti preko oblikovanja nadrealističkih objekata do postizanja nivoa simbola.
Prezirući artificijelnost umjetničkog jezika autorica ga izvrgava neuobičajenom gradbenom materijalu. Time projekt ponešto duguje tendencijama Arte povera. Poigravanje s nađenim / izabranim predmetom i daljnje osmišljavanje stalan joj je izazov. Igra nije sputana tehnologijom. Mirna se ne boji dodira s materijalom. Ona kompilira oblike i daje im nove konotacije određujući ih kao novi mogući predmet zamjene za uobičajene estetske predodžbe. Intervencije unose u radove dodatna značenja.
Prostorni dijelovi projekta imaju iskazano porijeklo i materijal: to su isječci debla, trupci. Autorica poštuje materijal i ne sakriva mu bit unatoč tome što, vođena nakanom davanja novog smisla, drastično mijenja arhetipski standard doživljaja. Domišljanje izabranog oblika u smjeru autoričine ideje rezultiralo je apliciranjem začudnih detalja. Na podu su objekti, mobilni objekti i još preciznije objekti kojima je inicirano moguće kretanje. Pored njih, na zidu nalazimo fotografije ozelenjelih prostora koji izazivaju dojam kao da trčimo pored njih opsjednuti strahom pa detalje ne razabiremo sasvim jasno. Dramatika je time zaokružena.
Onog trenutka kad uobičajene predmete pronađemo u nepodesnoj kombinaciji i još i u izložbenom prostoru, potaknuti smo na propitivanje smisla samog čina a ujedno smo upozoreni na ono što inače ne smatramo čudnim. Blisko enformelu, po odnosu prema materijalu koji ostaje neskriven, autorica se odlučuje na intervencije uporabnim predmetima. Njima zamjenjuje standardne likovne elemente. Ona intervenira s drugim oblikom i materijalom: aplicira metalno – plastične dijelove. Ova kombinacija elemenata ima karakter dosjetke. Rezultati su samodostatne i snažne likovne činjenice. Te intervencije uvijek su u dosluhu sa idejom inicijacije koja u rezultatu funkcionira kao upozorenje.
Projekt nudi dva razmišljanja: pored naglašenog sarkazma prema industrijskom društvu i uporabe neznatnog materijala, tu čitamo nelagodu i ukazivanje na ekološku zapuštenost naših svijesti. Ovi umjetnički mišljeni predmeti otkrivaju nam uzburkanu estetiku: svijeta koji emitira višak predmeta i novog svijeta u smislu drugog života odbačenog predmeta. Objekt nastao od nađenog i običnog predmeta kolažiranog u instalaciju, poput ovih u interpretaciji Mirne Arsovske, dobiva sociološku notu značajniju od značenja kad je predmet bio nov i neoznačen posebnošću.
Ovdje je na osobnoj ravni problematiziran i izgovoren dramatičan apel masovnoj kulturi. Jer, estetika zrelog kapitalizma nije više u mogućnosti odrediti što je realno ispravno ili lijepo. Pojavljuje se i dostupno je sve više informacija a sve manje značenja. Uočeno je uživanje i prekomjerna potrošnja, odnosno hedonizam kao oblik samoispunjenja koje ne donosi istinsko zadovoljstvo. Rezultat toga je nebriga o posljedicama eksploatacije prirodnih resursa. Opasnost ne uočavamo na stupnju prijetnje nego kad već učini štetu. Sjetimo se: ekološka svijest se javlja kad zagađenje prijeđe kritičnu razinu i kad je dekontaminacija nemoguća. Ritam civilizacije i neekonomičnost potrošačkog društva, nemogućnost apsorpcije sredstava za ugodu, manjak kvalitete u odnosu na vijek uporabe i slične situacije koje kapitalizam skriva pod skute demokracije, pokazuje se ovdje u artističkoj redefiniranoj ljepoti uprizorenja.
Ali možemo li sa sigurnošću tvrditi kako samo civilizacija nagriza ekološku stabilnost? Promjene klime oko kojih se toliko prepiremo moguća su datost ciklusa u koji smo uronjeni. Ukoliko promijenimo diskurs mijenja se i dojam. Ako je vrijeme nesiguran faktor za procjenu tijeka, dodali smo mu prostor. Prostor-vrijeme sada su jedna cjelina kojom, poput metra, čija dužina ima i nedefiniranu debljinu, odmjeravamo realnost. Dakle, nakon što nam je Newton pokazao izračune gabarita naše bliske okoline tako nam kvanti otkrivaju uzročno-posljedičnu uvjetovanost mnogo sofisticiranijeg prostora od onog koji možemo zahvatiti danas mjerljivim osjetilima. Da li možda tijek stvarnosti uvijek mora donositi promjene?
Nejasni obrisi printeva na zidovima unose pojam sumnje. Dok ne sumnjamo stvari su zaustavljene. Onog časa kad se rodi sumnja pokrećemo misao k promjeni bez obzira oslanjamo li se na doživljaj, mišljenje ili na fizičku analizu situacije. Tijek stalnih promjena, opisan u teoriji organiziranog kaosa i dokazan na području kvantne fizike, utječe na percepciju svijeta oko nas. Arsovska sumnja, rastačući fotografiju okruženja u fleke, nejasne linije, rastere. Doživljaji postaju senzibilne vizualne nakupine.
Radeći na ovom projektu, autorica kao da se kontrolira, primiruje, gradeći objekte i koncentrirajući motiviku unutar zadane ideje. Kao da ritual oblikovanja pretapa u osobnu mijenu stava. Jer deblo označava ritual zimske promjene najkraćeg dana i označava vrijeme inicijacije. Tako je ovaj postav zapravo ispovjedni. Spoznaja putem odraza. Mirna Arsovska daje si oduška ekstravagantnim dodatkom: video radom. Tako pomiruje energetski kreativni naboj, decentni promišljeni rad i recentnost interpretacije problematike kojom se bavi.
Osmišljavajući prezentaciju, autorica gradi ambijent unutar kojeg zaboravljamo realno. Ona smišljeno oblikuje prostor kako bi promatraču pokrenula misao. U prostoru rijetko nudi oslonac za pogled. Kompozicija interijera, postava raspršena je fragmentima: radovima na podu i radovima na ponekom zidu. Pojavljuje se pitanje komunikacije. Arsovska nudi i traži komunikaciju. Njeni mobili imaju mnogo mogućnosti za pokretanje ali se ne kreću. Potrebna je energija, snaga za pokretanje ili ono što je najvažnije: želja.
Ovo su zapravo portreti nas samih, otuđenih pojedinaca. Naša osamljenost ima ogledalnu sliku u prirodi: balvan, dio stabla i mutna slika zelenog okruženja. Kao što smo zagadili prirodu tako smo zagadili i međusobnu komunikaciju. Promatrač se mora sam odlučiti što doživljava gledajući ove radove. Doživljava li predmet ili događaj. Autorica se oslanja na naš senzibilitet i uvodi nas u poziciju aktivnog promatrača. Nameće se pitanje: Je li poslije njene intervencije deblo mrtvo ili je tek oživljeno?
Bilo koje čvrsto određenje rezultata ovog izuzetnog kreativnog procesa koji je pred nama zapravo je suvišno jer prigušena snaga ideje i pristup plasmanu projekta asocira više nazivnika. Autorica nudi promišljanje o prevrednovanju stvari po obliku i po smislu. Ona ruši tradiciju transmisijom vrijednosti materijala i spoznaja koje joj ulaze u fokus interesa. Serioznost rezultata govori o svjesnosti strategije.
Eugen Borkovsky
Mirna Arsovska je rođena 1967. godine u Skopju, Makedonija. Fakultet likovnih umjetnosti završila u Skopju (Makedonija) 1992. godine. Učestvovala na kolektivnim izložbama u Tokiju, Yokohami, Manchesteru, Minhenu, Providencu, Skopju, Grožnjanu, Zagrebu, Novom Sadu, Beogradu. Samostalno izlagala Skopju, Bitoli, Vršcu, Istambulu i Grožnjanu. Svojim radovima učestvovala na video festivalima u Pekingu, Amsterdamu, Strumici, Bitoli i Beogradu. Živi i radi u Skopju.
Info:
Eugen Borkovsky
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/03/mirna-arsovska-wood-a-roll/&description=Mirna%20Arsovska:%20Wood%20&%20roll){kind=link}