Retrospektivnu izložbu Mirka Ilića organizirali su Vizum, Društvo za istraživanje popularne kulture, i Agencija Polikom. Izostanak muzejsko-galerijskih ustanova s popisa organizatora izložbe i izdavanja monografije može se objasniti dijelom tromošću administracije koja je nezaobilazna kada je riječ o financijama, te sporijim prestrojavanjem muzejsko-galerijskih ustanova na nove uvjete djelovanja. Riječki je Muzej moderne i suvremene umjetnosti, odmah nakon otvorenja zagrebačke izložbe, prepoznao vrijednost projekta, premostio administrativno-tehničke poteškoće i uz maksimalno razumijevanje, potporu i angažman Mirka Ilića, Dejana Kršića, Društva za istraživanje popularne kulture Vizum i Agencije Polikom te Grada Rijeke koji je podržao prijedlog, dogovorio preuzimanje i postavljanje izložbe u svome prostoru. Postavku Ilićeve retrospektivne izložbe u Rijeci Muzej deklarira kao stručni interes s aspekta ispunjenja vlastite misije kojom se obvezuje da će stvarati uvjete i raditi na obradi tema poput brandinga identiteta i dizajna u suvremenim uvjetima.
Specifičnost je ovovremene kulturne situacije, kada je o dizajnu riječ, činjenica da spektakl i ideologizirane informacije suvereno gospodare mutiranim gradovima umreženim u globalne procese unutar kojih su kodne oznake "malih" koji iščekuju brandiranje. U dekodiranju brojnih tema koje se nameću svojom snagom branda, mogući je angažman Mirka Ilića očekivan.
Nakon Rijeke, 2002. godine priređena mu je samostalna izložba Seks i laži iz ciklusa 3D grafike nadrealnih i erotičnih sadržaja u Splitu i Zagrebu. Ti su radovi stekli masovnu prepoznatljivost tek nakon što je jedan motiv iskorišten za omotnicu knjige Uho, grlo, nož Vedrane Rudan. Uz knjigu je objavljen i goblen, preimenovan u "interaktivnu grafiku". Tek 2007., nakon dužih pregovora, Ilić otvara izložbu u Zagrebu Mirko Ilić – 30 godina kasnije, kojom je elaborirano početno razdoblje njegova djelovanja u kontekstu pojave punka u Jugoslaviji. Izložba je dragocjena s aspekta sistematiziranja pojava u kulturi na prostoru bivše države te upućuje na razvoj punka i pojavu Pankrta, ali se istovremeno bavi samo malim segmentom Ilićeva opusa koji je ugrađen i u monografiju koju potpisuje Dejan Kršić – a za koju se može reći da nije prva knjiga koja se bavi Ilićevom biografijom, ali zasigurno spada u one s potpunijim podacima.
U monografiji Mirko Ilić;strip / ilustracija / dizajn / multimedija autori tekstova obrađuju pojedine dionice autorova opusa s individualnoga gledišta, a istraživanje svakog od njih dovodi do ekstremnih granica održivosti te lociranja njegova zanimanja za pojedine teme i medije, što rezultira njegovom pripadajućom ulogom u hrvatskoj i svjetskoj industriji kulture.
