Milan Erič / 1956. / diplomirao je 1979. na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani – smjer slikarstvo, a 1981. završio je postdiplomski studij slikarstva. Bavi se slikarstvom, ilustracijom i animacijom / 1999. ” Socijalizacija bika ” – prvi slovenski dugometražni crtani film /. Od osamdesetih godina prošlog stoljeća izlagao je na brojnim izložbama u Sloveniji i inozemstvu.
Milan Erič u galeriji Equrna izložio je ciklus svojih crteža na papiru, nastalih u posljednje dvije godine. Radi se o raskošnim figuracijama, svojevrsnim mozaičnim crtačkim instalacijama, u kojima je kompozicija sastavljena od više manjih djelova. Različitim crtačkim tehnikama poput olovke, ugljena, tuša, pa i u kombinaciji sa kolažiranjem biljaka iz herbarija, Erič je na svojim crtežima virtuoznim crtačkim umijećem dočarao bogatstvo teksture, ali i bogatstvo specifične autorske simbolike sa kojom obiluje njegov izraz.
Poigravajući se s linijama, spontanom svježinom, ali i uz veliku umjetničku posvećenost, Erič gradi svoje kompozicije pod zajedničkim nazivom ” Zgodbe od nikoder ” / ” Priče ni od kuda ” /.
Ta njegova djela moramo posmatrati sa jedne multi-dimenzionalne razine, da bi smo shvatili njihovu složenost: gledajući ih ujedno i kao cjelovitu kompoziciju, ali izdvajajući iz te cjeline i pojedine detalje koji su nastajali na manjim crtežima, od kojih je cjelina sastavljena.
Poigravajući se sa značenjima svojih figura, Erič istovremeno gledaocu ostavlja velik prostor za stvaranje vlastitih asocijacija, njegove crtačke priče nisu omeđene strogim idejnim konceptima, već one izviru iz same datosti materijala, prepliću se jedna s drugom i otvaraju nove puteve za neke nove priče, često puta i uz svojevrsni ironijski odmak samog autora, pa tako možemo vidjeti kako iz ljudskih tijela izviru predmeti poput muzičkog instrumenta, ili se dva tijela prožimaju poput dva srasla drveta, a iz glave veselog, punašnog muškarca izviru neki urbani pejsaži poput dječjeg igrališta.
Na svom putovanju kroz svakodnevicu, ali i svjesnim, introspektivnim odmacima od nje, Erič istražuje i duboku povezanost čovjeka s prirodom, u jednom realističnom kontekstu suvremene civilizacije, gdje ništa u prirodi više nije ostalo netaknuto čovjekovim uplivom, no uprkos tom uplivu, priroda i dalje ljekovito urasta u tkivo čovjeka, ispod ritma urbanih pejsaža još uvijek struji dublji ritam prirode neoštećen od civilizacije i ta dva toka neraskidivo se prožimaju u našim životima i životima naših suvremenika.
U današnje vrijeme rijetke su ovako dorađene i opsežne izložbe crtačkih ciklusa, velika obuzetost suvremenih umjetnika sa tehnologijom zaslužna je da crtačko umijeće pomalo odlazi na margine suvremenih umjetničkih zbivanja, no upravo stoga je i značajna izložba Milana Eriča, da bi se mlađe generacije umjetnika i ljubitelja umjetnosti uvjerile kako je ipak moguće i sa tradicionalnim sredstvima i materijalima napraviti jedan moderan, crtačko – konceptualni projekt, u kojem se afirmira i ‘ nova figuracija ‘, na tragu suvremenih europskih tokova, koji sve više potenciraju povratak slici i crtežu.
Krešimira Gojanović, ak. slik.
