Plakat izložbe
Ikonografija prezentiranih radova u prvi plan stavlja ljudsku, žensku figuru, i to kroz dramatične kolorističke sukobe, od "razarajuće" crvene do hladne ljubičaste i plave boje, sve to uz korištenje sredstava poput polimera i otapala, morske soli i poludragog kamenja, zlatnih listića i kristala.
Kod slikara Šošića riječ je o figurama koje se nalaze na granici vlastite groteske. Autor ovih izuzetno kvalitetnih radova predstavlja današnje mlade žene, i svoje "malograđanke", ali ne njihov izvanjski izgled, stvarne "krpice i frizure", već tim "tetama" psihijatrijski stručno izvrće kožu prema van i prikazuje njihov unutarnji život, požude i strahove. Doista, današnje društvo u vakuumu je između dekadentnosti bogataša i soc-realizma nezaposlenih, a stari univerzalni principi koji ženu predstavljaju kao "čuvaricu" kuće i obitelji, ovdje su dosljedno izvrnuti naglavačke. Današnje "čuvarstvo", zapravo je počesto samo očuvanje vlastite mladosti i ljepote "radi sebe same", u žestokoj kampanji protiv starenja, a usto nepokrivene funkcionalnim smislom traženja i pronalaženja vlastitog identiteta.
Šošićeve "čuvarice" pozicionirane su u prostorima crne boje, pozadinskog mraka bez jasnih naznaka konteksta zbivanja. Prsti na rukama često su bizarno podvostručeni, s oštrim noktima, a oči često prazne i "našminkane" bez zjenica. Međutim, slikar nema odbojan odnos prema svojim "junakinjama", već se više postavlja kao arbitar koji izuzetno uspješno ocrtava unutarnji svijet današnjih žena, koje uz sve uloge koje imaju, i prevelikih očekivanja i zahtijeva koji se pred njih postavljaju, poetički zatvoreno prodire u njihove želje, ljubomore, bjesove i hladnoću, ili pak seksualne fantazije i orgazme.
U centru te psihološke anamneze najčešeće je kosa, kao simbol ženstvenosti i ljepote, da bi u Šošićevim radovima često doživjela metamorfozu, postala fluid koji osvaja prostor, a zapravo postaje struja svijesti, tiptakanje valova energije, počesto košmara u onim neuralgičnim točkama unutarnjih mijena. Riječ je o trenucima izljevanja struje boja iz i oko kose, proboja nagomilanih frustracija i simbiotički uspješno uvezenih u figure "čuvarica". Međutim, ovdje nije riječ samo o portretima žena, iako jesu žene (gotovo uvijek) u pitanju, već su ove slike krajnje simbolične i prerastaju u portret društva i svijeta kako ga umjetnik doživljava.
Ovdje je za "portret društva" odabran sam ženski lik – lik čuvarice-morske sirene – secesijske ljepotice koja je doživjela svoju metamorfozu od pojave secesije nakon sto godina. I tada, kao i danas, riječ je o otporu prema "svijetu – stroju", te se ovaj ciklus Marka Šošića može odlično detektirati kao svojevrsni otpor masovnoj artizaciji i mas-umjetnosti, a čemu su dokaz da su to još uvijek "samo slike", a ne video, instalacija ili koji drugi suvremeni medij.
Marko Šošić je rođen 1975. godine. Godine 2001. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu (BiH) u klasi prof. Ante Kajinića na temu «Groteska u likovnoj umjetnosti» i stekao zvanja akademskog slikara i profesora likovne kulture. Ostvario je više samostalnih izložbi i likovnih projekata. Radi na Školi za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti u Osijeku kao prosesor grafičkog dizajna, crtanja i slikanja.
Igor Brkić, akad. kipar
Akademija-Art.net