Oblici kao mjesto sjećanja
Na zagrebačkoj izložbi u Galeriji "Vladimir Filakovac" u jesen 2008, Mario Čaušić je temu istraživanja prostornih mogućnosti proširio sinestezijskim pristupom "bezvučnog" evociranja zvuka u radu "Dang" te intrigantnim mentalnim aktivnim angažiranjem promatrača, posebno, u radu "Bi_lbo_rd", gdje namjernim izostavljanjem pojedinih dijelova (kako u samom nazivu, tako i u likovnom rješenju rada) navodi ljudski mozak da prema svom vlastitom unutrašnjem imperativu popunjava praznine mentalnim slikama kako bi dobio smislenu cjelinu. Tim eksperimentom on sugerira svojevrsnu "nepodnošljivost nedovršenosti" te ljudsku potrebu za zaokruženom pričom, svojevrsnim closure kako bismo se bez nelagode i osjećaja tjeskobe mogli oprostiti s pojedinom epizodom, bila ona likovna ili životna. Rad "Shapes" pripremljen za Čaušićevu varaždinsku izložbu u galeriji "Zlatni ajngel" na izvjestan je način nastavak ovdje započetih istraživanja: Radi se o prikazivanju mentalnih slika nestalih, napuštenih ili na bilo koji način promijenjenih prostora (realnih ili imaginarnih) koji ostaju u sjećanju, ali realno ili u tom stanju više ne egzistiraju, već su u njemu zabilježeni. Na gusto rasteriziranoj nedefiniranoj pozadini, apliciram u slijepom tisku siluete (SHAPES) tih prostora koji na neki način "lebde" u tom nedefiniranom prostoru (Mario Čaušić). Ovim uvođenjem momenta vremenske dimenzije i učinaka sjećanja na prošla (bivša) iskustva, koja ih transformiraju djelomično ili, čak, do neprepoznatljivosti, mijenjajući im u konačnici donekle ili potpuno početna značenja, te pitanje njihova "identiteta" u novom kontekstu neopipljive mašte, imaginacije, memorije i postojanja u uzbudljivom izazovu fluidnog, neuhvatljivog graničnog prostora između "dviju strana zrcala", Mario Čaušić veže aktualnu izložbu i uz temu problematiziranu na odgođenoj ovogodišnjoj zagrebačkoj izložbi "Pixel." Na njoj, uz načimanje teme suvremene tehnologizacije i njezinih učinaka na percepciju i doživljavanje okolnog svijeta od strane pojedinca, on pokušava postaviti pitanje o tome što je, zapravo, stvarnost, a što privid, je li stvarnost definirana svojstvom opipljivosti i "materičnosti" u kontekstu (već odavno započeta) vremena kvantne fizike i rasprava o prirodi materije i antimaterije te koliko je subjektivni mentalni "filter" samog pojedinca čimbenik u tvorbi ove dinamične mreže konačnih značenja, ukoliko ih, kao takva, u kontekstu njihove, izložbom sugerirane, procesualne prirode uopće i možemo shvaćati.
Ivana Rončević
Mario Čaušić je rođen 1972. godine u Osijeku. Godine 2001. diplomirao Grafičko slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ante Kuduza. Zaposlen kao asistent na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Živi i radi u Osijeku.
Samostalne izložbe:
2000. "IN", Art-net Club, Zagreb
2002. "NYLONS", Pécs Gallery, Pécs, Mađarska
2004. "DISTANT POINTS" (sa D. Sušac, T. Matijević), Galerija Miroslav Kraljević
Zagreb
2005. Galerija likovnih umjetnosti Osijek, sa D. Sušac, T. Matijević
2006. "Jutro u mojoj ulici", Galerija Miroslav Kraljević, Zagreb
2007. "Tri sobe", Galerija likovnih umjetnosti, Osijek
2008. "Spacemaker" Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb
Izlagao je na 40-tak grupnih izložbi, te sudjelovao na festivalima i projekcijama kratkih video filmova u zemlji i inozemstvu
Nagrade i priznanja:
2000. Skopje, druga nagrada na IVth Student International Biennale
2000. Zagreb, Rektorova nagrada, Sveučilište u Zagrebu
2004. Osijek, Ex aequo, 19. Slavonski biennale
2007. Nagrada UNICA na Festivalu jednominutnog filma Požega
2008. Osijek, Ex aequo, 21. Slavonski biennale
2009. Nagrada HDLU-a Zagreb na 5. hrvatskom triennalu grafike
Darko Sačić
info@ajngel.hr
Akademija-Art.net
