Vezano za predstojeće božićne blagdane u Rimu u Bazilici Santa Maria dell Popolo, Sala Bramante, pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Italije,Senata, Ministarstva kulture, turizma, Svete Stolice, Regije Lazio, Grada Rima … otvorena je 39. Mešunarodna izložba “100 Presepi”. između 490 prijavljenih jaslica iz cijelog svijeta odabrano je oko 180 jaslica.
Margareta Krstić ove godine izlaže u Rimu po šesti puta. po svojoj želji dobila je neuređen prostor iza rešetki, gdje je otpala šuta sa kamenih zidova. Iskoristila je taj prostor za božićnu priču, gdje se uz ognjište, izvor topline i svjetlosti okuplja Sveta Obitelj odjevena u pašku nošnju. Isusa nosi Josip. Klanjaju im se prvi hrvatski kraljevi, ljudi odjeveni u vrličku nošnju, Sisak, Podravina, na brdima sa strane istarske nošnje, Konavle, Varaždin, a putem iz sredine brda silaze ljudi odjeveni u krčke nošnje, Omiš, Podgora, pastirice Travnik, Ljubuški i Ravni kotari, sa ovcama. Anđeo odjeven u nošnju Boke Kotorske svih gleda s visine a riječki morčić kao čuvar cijele priče stoji pred rešetkom. Izloženo je 35 skulptura u raku tehnici. Izložbi su prisustvovali Veleposlanik pri Svetoj Stolici Filip Vučak i njegov zamjenik Hrvoje Franušić.
U Veroni, na 31. Međunarodnoj izložbi jaslica u kulturi i tradiciji “Presepi dal Mondo in Arena” koja je otvorena 29. novembra 2014. godine i može se razgledati do 25. siječnja 2015. godine, Margareta izlaže jubilarni deseti puta. Za tu prigodu izlaže dvoje jaslice, oko 75 skulptura u engobiranoj bijeloj keramici. Jaslice sa Svetom Obitelji takošer na ognjištu, odjeveni u zadarsku nošnju, a druga priča Sveta Obitelj u ličkoj nošnji a oko njih u kolu plešu ljudi odjeveni u stare hrvatske nošnje , veseleći se i slaveći Isusovo rođenje.
Priče iz davnina Margarete Krstić
Kiparica, koja jednakom snagom njedri volumene kao potrebu za samoostvarenjem postiže istim intenzitetom samopotvrdu u slikarstvu. Poigravajući se tankim grančicama među slikarstvom i skulpturom stvara kombiniranom tehnikom slikanja, sgrafita, kolažiranja, asamblaža i enformela homogene strukture osobne umjetničke metamorfoze. Ostvarujući kroz desetljeća skulpture u umjetničkoj keramici na temu božićnih jaslica te tradicijske kulture i nacionalne baštine u slikama koje nudi stvara njihov siže. Poput vlastita biografa bilježi na tamnim platnima kao bezvremenskom okviru djelujuć ornamentom i pismom, porukom grobničku čeljad iz davnina. K njoj u kolo stupaju patricijke, fiumanke, viktorijanke, ljudstvo svih hrvatskih krajeva u nošnji svojega podneblja. Na platnima pak obasjanim iskrom sunčeva spektra progovara plesom i pjesmom nastavljajuć kronološku sagu svojega opusa. Ovoga puta slikom ostvaruje već odavna znane prostore.
Theodor de Canziani
