U četvrtak, 30. listopada, u 19 sati u Galeriji ULUPUH, u Zagrebu u Tkalčićevoj 14, otvara se izložba „Mapiranje tijela – transformacije” autorica Jadranke Hlupić Dujmušić i Petre Krpan
Izložba će se otvoriti scenskom izvedbom Dubravke Crnojević Carić, Viktorije Paljug, Željke Kostanjšek, Vere Mitrović Vrbanac te Katarine Strahinić. Likovni postav izložbe potpisuje Mustafa Forto. Suradnici u oblikovanju postava (svjetlosni efekti) su Gordana Šojat i Zorislav Šojat. Autor fotografija je Boris Berc.
Piše: Maša Štrbac
Jadranka Hlupić Dujmušić, samostalna umjetnica, rođena je u Zagrebu gdje je završila školu Primijenjene umjetnosti i dizajna te magistrirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se industrijskim modnim dizajnom i konceptualnim modnim dizajnom. Sudjelovala je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Članica je ULUPUH-a, HDD-a, HZSU-a i dr. Osnivačica je umjetničke organizacije Argument Art. Živi i radi u Zagrebu.
Petra Krpan magistrirala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao asistentica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studira na poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture. Članica je ULUPUH-a i HDD-a. Živi i radi u Zagrebu.
Izložba će se moći pogledati do 8. studenog, radnim danom od 10 do 17 sati, subotom od 10 do 13 sati, dok je nedjeljom i praznikom galerija zatvorena. Ulaz na izložbu je slobodan.
Mapiranje tijela
Izložbom Mapiranje tijela Petra Krpan i Jadranka Hlupić-Dujmušić teže materijalizirati tjelesne transformacije koje onemogućavaju jednodimenzionalnu percepciju tijela. Opipljivo i prepoznatljivo tijelo je dezintegrirano i neuhvatljivo kako bi se iznova podvrgnulo nepredvidljivim hibridnim promjenama. Donekle prepoznatljiva silueta torza polako izmiče očekivanoj vizualnoj reprezentaciji i otkriva mogućnosti trenutne preobrazbe. Autorice uzimaju gipsani trup kao jedinu fiksnu točku instalacije kojoj potom dopuštaju da se spontano razgrađuje i postepeno mutira kroz niz neočekivanih formi, tekstura, oblika i materijala. Otpadni materijali i tekstili koriste se kao ti promjenjivi tjelesni nadomjesci te posredno aludiraju na reciklažni pristup u oblikovanju suvremenog tijela.
Tijelo u konstantnoj promjeni više ne podrazumijeva nosive odjevne predmete, dapače potpuno se zastire funkcionalna dimenzija odjevnih predmeta te uzajamni odnos tijela i odjeće, a samodovoljno tijelo otkriva svoje skulpturalne dimenzije. Odjevni predmeti nisu više na koži već kroz nove forme izbijaju iz tijela te signaliziraju transformativne procese koji se sada momentalno bilježe na fluidnoj koži.
Dehumanizirane, sablasne i pomalo prijeteće pojave koje podsjećaju na očuđene krojačke lutke slobodno lebde u prostoru i pridonose nadrealnoj tjelesnoj percepciji kao posljedici spomenutih mutacija. Pukotine, nadomjesci i proteze naizgled upućuju na gubitak i pobuđuju osjećaj otuđenosti, no istovremeno pridonose osvještavanju granica fizičkog kako bi se opojmio i vizualizirao alternativni odnos tijela i odjevnog predmeta.
Lea Vene
