Lukani & Sardelin: Metafore oblika

Sample Image

Pozivamo vas na otvorenje izložbe:
Gradska galerija Fonticus Grožnjan,
Izložbu će predstaviti Eugen Borkovsky.
Izložba ostaje otvorena do kraja IX. mjeseca 2008. godine 

Sample Image

  Predgovor: 
  Nagost tijela i nagost proplanka

  Pred nama je neuobičajen likovni projekt dvoje autora. Radi se o fotografskim radovima  Lovorke Lukani i Matea Sardelin čiji uradci neizostavno moraju biti predstavljeni u naizmjeničnim parovima. Govorim o ciklusu METAFORE FORME, ostvarenom 2007. i 2008. godine. 

   Ovaj ciklus zapisa svjetlom spoj je poetike i zanata. Oba autora imaju predznanje o fotografiji koja je tehnološki medij ovog postava. Pri susretu s radovima odmah nam se nameću arhetipske asocijacije iako su pred nama na prvi pogled apstraktne kompozicije. Pažljivijim razgledavanjem primjećujemo da se radi o dvije grupe radova. Tako neki radovi obrađuju oblike primijećene na ljudskom tijelu a drugi predstavljaju detalje, izreske površine raspucanog lapora. Autori koriste dvije vizualne situacije. Na prvom mjestu je ljudsko tijelo, a na drugom prirodni fenomen koji zovemo „pesci", isprani i zaobljeni slojevi lapora koje nalazimo na nekoliko lokacija i u Istri. Svi radovi pojedinačno zadovoljavaju vizualno, a izabrani elementi ureza, valovitih površina i nabora tijela ili pijeska podupiru kompozicijsku stabilnost. Autori eliminiraju boju iz radova i koriste bogate crno – bijele tonske gradacije. Pred nama su bogato tonirani rasteri. 

Sample Image

   Zapažanje sličnosti tema je ove izložbe. Svi radovi su u parovima. Mi ne znamo koji je autor  zabilježio koji motiv. Također ne znamo je li najprije nastao motiv tijela pa je tražen pandan u prirodnim oblicima ili je postupak tekao obrnuto. Nalazimo se pred dvostrukim nizom. Pred već razrađenim nizovima koji imaju početak, ali ne znamo im kraj. Poput stilskih vježbi. Radovi pred nama samo su dio serijala koji može trajati još samo jedan „klik" ili su začetak niza koji će i dalje slijediti moć imaginacije dvoje autora. Oni iz scena koje su pred njima izdvajaju kompoziciju koja im je zanimljiva za tematsku nakanu: usporediti oble formacije zapažene u prirodnom okolišu i njihove formalno slične motive na ljudskom tijelu. 

   Autori svjetlom oblikuju, definiraju opažanje da bi kao rezultat dobili osobni doživljaj. S lakoćom navode kameru na bilježenje doživljene impresije. Raspon mogućeg likovnog zapisa zaustavlja se na detalju. Detalj se koristi kao znak. Tako Lovorka Lukani i Mateo Sardelin bilježe trenutke koji odaju vizualnu sličnost bez obzira na materijal od kojeg su satkani. Ovaj projekt dotiče razmišljanja o mikro i makro kozmosu. Navodi nas na razmišljanje o formi koja može biti slična, a da je bit sasvim drugačija. Ovaj paralelni rad i pažnja usmjerena na čišćenje oblika dovodi ih do gotovo znanstveno preciznih zapažanja. Autori uzimaju tijelo i krajolik kao temu za fotografske zapise, no odustaju od uobičajenog prikazivanja. Čine korak dalje u likovnom razmišljanju: usredotočuju se na detalje. Kadrovi, primijećeni na objektu, pred nama se pojavljuju kao nova likovna činjenica. 

   Autori nam ne izgovaraju poziciju kadra. Mislim tu prije svega na detalje tijela. Oni oblike prekrivene kožom izoliraju, pa nam u prvi čas nije sasvim jasno kojem dijelu tijela taj detalj pripada. No, to autorima nije najvažnije. Bitni su im oblici uočeni na tijelu koje uspoređuju s oblicima pronađenim na ispranim područjima reljefno oblikovanog tla. Fascinacija oblikom autore privlači sasvim blizu. Približavanjem okulara i rezultirajućim izrezom dana je pažnja nečemu što obično ne primjećujemo. Detalj motiva te povećanje na nadnaravnu veličinu, nude nam se na uvid kao nova realnost. Izrezak iz postojećeg obilja postaje završeni rad. Unutarnja napetost elemenata ne traži proširenje kadra. Rezultat je sasvim svježi likovni artefakt. Bogatstvo je u detalju. Izrezak realističnog motiva dobio je autorstvo vrsnim kadriranjem. Detalji su prepoznatljivi, no cijeli rad djeluje kao apstraktna kompozicija. Lirska apstrakcija. 

Sample Image

   Radovi izazivaju uznemirujući doživljaj. Ovdje je tjelesnost uspoređena s krajolikom. Ovi aksiomi sličnosti nose u svojim toniranim koprenama svo bogatstvo, koje se naziva stvarnošću. Motivi su depersonalizirani. Ali možemo prepoznati istraživačko – krativni proces te karakter autora: pomak od vidljivog ka skupu osjećaja koji oblik pretvaraju u proživljeni stav. Oblici odražavaju promatranu stvarnost i intenciju oboje autora da sukladno izgovore osobnu impresiju. Jer, umjetnički čin omogućuje da se upozna svijet oko nas, ali i da se istraži njegova duboka narav. Mogu završiti ovaj osvrt Goetheovom mišlju: „Zahvalan prirodi za sve što je stvorila, i za vlastito postojanje, umjetnik joj vraća jednu drugu prirodu, ali oplemenjenu osjećajima, promišljenu,  jednu ljudski dovršenu prirodu."

   Eugen Borkovsky, IX. 2008.

Biografije autora:

Lovorka Lukani rođena je 1982. u Kopru. Završila Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji. Kolektivno i samostalno izlagala nekoliko puta. Bavi se grafikom, fotografijom i dizajnom. Članica je HDLU Istre. Živi i radi u Bujama.

Mateo Sardelin rođen je u travnju prošlog stoljeća u malom mjestu Pula na dnu Istre. Ponešto je u životu učio pa naučio, ali još uči. Fotografijom se bavi već neko vrijeme, a radi kao novinar i fotograf u dnevnom listu Glas Istre. Živi u Funtani.

Sample Image

Info: Eugen Borkovsky, voditelj programa Gradske galerije Fonticus Grožnjan
tel: 091 252 33 72
e.mail: eugen.borkovsky@gmail.com
http://www.borkovsky.hr/