Likovni projekt, u nazočnosti autorice, predstavlja Eugen Borkovsky.
Igra započinje grubim oblikovanjem, nastavlja se apliciranjem manjih elemenata i kombiniranjem boja a završava plasmanom koji se poigrava promatračevom percepcijom. Ovim likovnim projektom Ljiljana Golik istražuje segment socijalne tematike. Iz područja ljudskog izdvaja kategoriju igre kao osnovnog fenomena ljudskog postojanja. Iako promišljanjem uvjetno dodiruje žensko pitanje, rezultatom vizualnog istraživanja pojam igre biva naglašen. Igra je primjetna u fazi premise u fazi oblikovanja i u fazi prezentacije.
Na svim radovima ponuđeno je prepoznavanje motiva. Autorica u glini izvodi plitke reljefe bilježeći portretne karakteristike ženskih osoba. Stilizirano oblikovani pojavljuju se elementi koji se ponavljaju. Karakteristika svih radova je podjela polja na dva dijela i to prema uzoru na igrače karte. Gornji dio je uvijek u pozitivu a donji je postavljen naopako. Lice je uvijek okrenuto promatraču.
Na prozirnoj podlozi i s njome u dosluhu izgrađene su kompozicije koje nose figurativna obilježja. Svi radovi bazirani su na crtežu, preciznije na reljefnom crtežu čije linije omeđuju polja. Linija je uvijek čvrsta i snažna. Ona se pojavljuje kao dio teksture ili kao obrub oblika. Linijama obruba koje čine reljef, autorica dramatizira dojam. Plohe i poneke dijelove modelacije autorica kolorira. Ponegdje na isti model unosi sjenu ili naznaku dimenzije oblika na način koji je u neskladu sa pravilima ispunjavanja površina. Ona slojeve niže ili docrtava rukom, slobodnim potezom. To daje dodatni šarm cijeloj seriji. Koloristički snažne, često tonski strukturirane podloge postaju kompozicijske odrednice.
Autorici je važniji znak od realističkog prikaza. Perspektivni pomaci i ogledalno zrcaljenje polovice pojedinog rada, promatraču izaziva zbunjenost. Lirske figure postavljene su na neočekivani način. Shvaćamo da to nije slučajno. Očitavanjem više radova ulazimo u autoričin kanon. Postaje nam jasno da ona ponavlja igru eksperimentirajući do krajnjih granica slaganja elemenata koje je sebi zadala. Iako se znakovlje ponavlja unutar cijelog projekta, svaki rad funkcionira kao cjelina.
Analizirajući ciklus DAMA primjetna je koncentracija na zaokruživanje jednog istraživanja. Autorica uzima motiv žene kojeg multiplicira, modificira, mutira i s rezultatima sklapa nove situacije. Na uvijek istu ili sličnu podlogu ona intervenira u više navrata i s različitim elementima: reljefom ili kolorom. Iako slojevito gradi kompozicije, rezultat je uvijek plošan. Unutar kadrova prepoznajemo znakovni repertoar: gornji dio ženskog tijela, glavu, dio trupa i ruke. Poput isječka dezena u kombinaciji sa autoričinim intervencijama.
Osmišljavajući prezentaciju, odabran je niz. Time se problematizira standardni pristup galerijskom, muzejskom prostoru. Ljiljana predstavlja kolekciju tematski povezanih radova koje možemo prihvatiti a da ne ulazimo u svaki pojedini, jer pred nama je serija. U postavu ona nudi dijelove ciklusa kao zbirku, zbirku kao umjetnički oblik. Na provjeri je postav i recepcija, pojedini rad u odnosu na niz radova. Nižući Dame postiže da postav postaje instalacija, jedan rad. Autorica je projekt razmišljala kao instalaciju. Ritam je naglašen frekvencijom radova ali i njihovih elemenata. Naboj se mijenja od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada.
Ovaj obredni pristup radu problematizira ritualne funkcije umjetnosti. Poštujući naslov projekta, moramo znati da je žena izvor mnogih mitova, kultova, legendi. Tako možemo pravdati osebujnost motivike te specifičan izbor prezentacije. Zamišljene poze ženskih likova, iz kojih možemo pročitati čežnju za ljubavlju, vatrenim osjećajima, motiv je koji se ponavlja. Svaka je drugačija po fizionomiji i po boji odjeće. Sve ujedinjuje naglašena poza zrele žene u očekivanju. Autorica spaja po dvije i, poput igraćih karata, postavlja jednu ogledalno naopako u odnosu na drugu. Time je sugerirana situacija igre. To može biti dama u standardnim kartama. U Tarotu vatra predstavlja akciju, volju, borbu i inicijativu. Pokriva poslovno područje života, hobije, rizike i svakako seks. Tako je i ovaj niz objekata obilježen prikrivenom erotikom, u pozicijama očekivanja, ako promatramo pojedinačni motiv. Ako promatramo iz pozicije igrača kartama, dama često biva najjača karta. Žena je u našoj civilizaciji označena pasivnim znakom bez obzira što ona često upravlja situacijama.
Radeći na ovom ciklusu, autorica kao da se kontrolira, primiruje koncentrirajući motiviku unutar zadane forme. Kao da ritual oblikovanja pretapa u osobnu mijenu. Jer karta označava vrijeme promjene, nove inicijacije. Ona namjerno miješa igru i elemente igre.
Serijom sličnih radova s tehnički malom ali značenjski velikom promjenom autorica govori kako je mijena jedina konstanta u osviještenom poimanju svijeta. Uvođenjem iskustva promatrača i poštujući međusobnu interakciju između promatrača i promatranja, otvaraju se nova shvaćanja o našoj percepciji. Autorica u sustavu koji nam predstavlja potvrđuje ove spoznaje na dva nivoa. Prvi nivo je mijena doživljaja tijekom kreiranja, dok je drugi nivo ponuda koju podastire promatraču. Ljiljana Golik ne sugerira niti vrijeme niti mjesto događanja. Ukazuje nam na nesigurnost uvriježene zbilje. Ove radove možemo percipirati kao provokaciju. Igra je ponuđena ali namjerno nije opterećena definicijom. Promatrač je izazvan na doživljaj. Ostavimo oku na volju i percepciji da uzme onoliko koliko može.
Eugen Borkovsky
Ljiljana Golik je rođena u Varaždinu. Keramikom se bavi od 1987. godine učeći kod profesorica Višnje Markovinović i Dunje Kohn Mirković. Kod profesorice Vjere Lalin završava dvogodišnju školu slikarstva. Sudjelovala na više samostalnih i skupnih izložbi kao i na seminaru o neolitskoj keramici koji je Gustav Weiss održao u Lubenicama na otoku Cresu, 2005. Godine. Živi i radi u Zagrebu a preko ljeta izlaže u galeriji u Grožnjanu. Članica je KERAMEIKON-a, Hrvatskog keramičarskog udruženja od 2003. godine. Od 2006. godine sudjeluje u radu njegova Vijeća.
Adresa:
Ljiljana Golik
Istarska 33, 10000 Zagreb
ili 52429 Grožnjan
