Izlažu:
Robert Bukovčan, Marin Dlaka, Lena Franolić, Igor Gržetić, Firduz Kovač, Radovan Kunić, Smiljana Polugić, Iris Radivoj, Damjan Šporčić, Bruno Velčić i Marko Luka Zubčić
Robert Bukovčan, Marin Dlaka, Lena Franolić, Igor Gržetić, Firduz Kovač, Radovan Kunić, Smiljana Polugić, Iris Radivoj, Damjan Šporčić, Bruno Velčić i Marko Luka Zubčić
Poticaj za izložbu bio je izaći u javnost s idejom, koju Igor Gržetić, Marin Dlaka i Lena Franolić već nekoliko mjeseci polako definiraju, da se u Krku osnuje [KUL•] – kulturno umjetnički laboratorij – platforma podijeljena na umjetničko-istraživački (atelje-laboratorij, radionice) i izložbeno-edukativni dio (predavanja, tribine, izložbe, prezentacije, festivali). Ova je izložba stoga svojevrsna inicijativa za otvaranje [KUL•]-a. Pozivanjem "velikog" broja umjetnika različitih pristupa i priča koje se isprepliću u malom prostoru galerije dajemo do znanja da na lokalnoj razini postoji progresivnija likovna produkcija – koja bi u konačnici obogaćivala i znatno šire područje. To bi, nadamo se, privuklo druge ljude, a oni koji su ovdje na raspolaganju bi imali širi spektar uvida u nepregledna strujanja unutar bogatog korpusa suvremene likovnosti. Za sada je to tek jedna fasetirana priča s mnogo glasova, no svi odabrani radovi nose zajedničku polaznu točku – inspiraciju iz brojnih pulsacija stvarnosti koje nam uvijek i nisu toliko očite…
Znatiželjnici koji u dogledno vrijeme posjete galeriju Dagmar mogu proučiti radove koji istražuju odnos umjetnosti i tehnologije, na progresivan način pristupaju tradicionalnim motivima i tehnikama, propitkuju providne granice likovnosti uopće ili grade vlastite narativne sustave.
Lena Franolić i Igor Gržetić
Robert Bukovčan geometrijske oblike i ideograme materijala koji su mu "pod rukom" preoblikuje u shematski komponirani kolaž – rad u nastajanju na kojem radi već barem dvije godine.
[Rođen 28.11.1984. Radi i živi u Rijeci. Bavi se vizualnim i zvučnim oblikovanjem. Ne voli mlijeko u kavi.]
Marin Dlaka izlaže ciklus čestice svijetla gdje fotografskim aparatom uhvaćene odbljeske svjetlosti bilježi kroz tehniku fotoakvatinte.
[Pohađao je Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci. Do nedavno se bavio slikom u pokretu, a sada istražuje sitne fragmente trenutaka dvaju krajnosti – mikro i makrokozmosa, svjetlo i njegove odbljeske. Nevino i razigrano predstavlja stvarnost onkraj one koju primjećujemo svakodnevno, koja nam često promiče no sve sačinjava.]
Lena Franolić u ciklusu vibracije mirnoće pronađenim daskama u stadiju raspadanja pronalazi novu svrhu, te kontinuirano spajajući fragmente u različite uzorke i konfiguracije stvara ciklus fragmenti vremena.
[Završila je Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci – kiparski dizajn i studij modnog dizajna na Tekstilno – tehnološkom fakultetu u Zagrebu na temu Oblici odjeće kao ekstenzija tijela pod mentorstvom prof. Ante Tonči Vladislavića. Inspiriraju je sitni tragovi djelovanja, naznake promjene, rasta i raspadanja, istovremeno toliko kompleksan i jednostavan ciklus. Njezini radovi u sebi sadrzavaju želju za kretanjem, promjenom – a pažnja je usmjerena na sam proces nastajanja.]
Igor Gržetić prikazuje video i grafički ciklus eksperimenta appleEater kroz koji istražuje pitanje "prvog grijeha", karakter čovjekova otuđenja i alternative njegove budućnosti.
[Završio je Školu za primijenjenu umjetnost – smjer: kiparski dizajn, te Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci u klasi prof. Jasne Šikanje. Diplomirao je na temu Geneze ikonologije i Uvoda u fetiš(izam). U likovnoj praksi najčešće ostaje u domeni kompjuterske grafike, grafičkog dizajna i eksperimentalnog videa istražujući načela Creative Commons-a, a sklon je istraživanju i vizualnom definiranju vlastitog panteona.]
Firduz Kovač se bavi minucioznim izgrađivanjem geometrijskih skulptura dodekaedara u ciklusu PITAGORA.
[Rođen je u Rijeci 1971. godine. Kovrčama povezan s kozmičkim silama.]
Radovan Kunić izlaže dvoje odbjeglih ljubavnika – dva zrna graha u "plavoj slobodi ničim kontaminiranog okružja" i triptihus , kroz koje stvara jedan novi svijet "gdje banana ne znači trgovina, a kapeličasti okvir slike nije aluzija na religiju".
[Rođen je 1987. U Rijeci, nastanjen je u Matuljima kraj Rijeke, pohađa diplomski studij kiparstva na Akademiji primijenjenih umjetnosti sveučilišta u Rijeci, sudjelovao na nijednoj važnoj i nekim nevažnim izložbama uglavnom u Rijeci. Nema vise Rijeci(malo R i kvačica na c).]
Smiljana Polugić izlaže Komodino – stari noćni ormarić unutar kojega je smješten disko zapečaćen "nadgrobnom" gipsanom pločom potsjećajući na mrtav noćni život Venecije.
[Završila je Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci – smjer: kiparski dizajn. Pohađa specijalizaciju na Accademia di belle arti u Veneciji, gdje je diplomirala kiparstvo u klasi prof. Giusseppe La Bruna. Inspiraciju nastoji pronaći u prirodi i prostoru koji je okružuje, ponekad i uz dodatak ironije. Najčešće radi u kamenu, drvu, keramici, vosku i sadri gdje koristi i razne patine, no nastoji se ne ograničavati u daljnjem radu i koristiti što više raznih medija.]
Iris Radivoj izlaže Ogledalo takozvanog škorpiona, svjetleću instalaciju Janje i Svjetlećeg buldoga. Janjeća lubanja uz veselo blještavilo lampica prestaje biti morbidna, a pogledom u ogledalo vizuru promatrača stavlja pod navodnike čime stvarnost samog identiteta postaje upitna.
[Završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Rijeci – smjer grafički dizajn. Studira na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci – diplomski studij kiparstva. Temelj njezinog kiparstva je stvaranje vlastitog malog kozmosa veselih, šarenih objekata kojima materijalizira svijet svoje mašte. Voli provocirati trivijalnošću i kičem, kombinirati medije i materijale.]
Damjan Šporčić izlaže grafike Brod i Nokturno gdje fotografije snimljene mobitelom višestruko povećava i fasetira kroz pikselizaciju, te nam otkriva KAKEN, MASTER & MONITOR-a interaktivne audio "slike" – gadgete koji sviraju.
[Kao grafički dizajner završio srednju školu. Akademiju primijenjenih umjetnosti uskoro, no posao učitelja je ostao neprivlačan. Utjehu i novac našao je na lokalnoj televiziji obavljajući posao sličan grafičkom uredniku. Medij kao (pre)nosioc subjektivne informacije bilo u vizualnom, auditivnom, ili simboličkom obliku iskorištava sa svim svojstvenim smetnjama i manama. U zadnje vrijeme bavi se vizualizacijama, glazbom, videospotovima, audio/video sklepotinama svih oblika i slično.]
Bruno Velčić kroz dovršavanje tuđih radova, koji primarno ne nose intenciju da budu umjetnički, prihvaćeni i izlagani, istražuje iskrenost i nepatvorenost crteža "neslobodnih necrtača" izlažući rad bez naziva (tvrđavu).
[(1985) multidisciplinarni umjetnik. Drži da ako se neka misao može izreći riječima, trebala bi se izreći riječima.]
Marko Luka Zubčić obraća se promatraču kroz tri različita stadija; "meditativnim" ponavljanjem znakova u word documentu s nekoliko riječi, škrabotinama i tanjurićem punim potrošenih žvakaća opisuje Kontinent.
[(21. 7. 1986. – ?) Hvala ti moj dragi Bože.]
Akademija-Art.net
