Diplomirao je slikarstvo 1995. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Zlatka Kauzlarića Atača, sa temom akvarel.
Bio je aktivan u nizu drugih udruženja i organizacija u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2002. godine počasni je član RCH -Ruskog grboslovnog /heraldičkog/ društva, Moskva. Dobrovoljac je Domovinskog rata 1991/92.
Alfred Freddy Krupa, izložba crteža i slika
mjesto održavanja: Galerija "Vjekoslav Karas", Lj. Šestića 3, Karlovac
datum početka/završetka: 05.03.2008. / 26.03.2008.
organizator: Gradski muzej Karlovac
Gradski muzej Karlovac organizira izložbu karlovačkog akademskog slikara mlađe generacije Alfreda Freddyja Krupe. Na izložbi će biti predstavljeni Krupini nedavno nastali crteže i akvareli. Predgovor pratećem katalogu napisao je Mladen Muić (u prilogu).
Za sve upite u vezi izložbe molimo Vas obratite se na broj mobitela Alfreda Krupe: 091 896 1759
Predgovor izložbi:
LIKOVNI PARADOKSI MOTIVIRANI NEUMITNIM PITANJEM TKO SMO I ŠTO SMO
NA OVOM SVIJETU!
I nakon svega, opet, crtež! Crtež crnim tušem, i tek ponekad ugljenom ili pastelom, u nekoj kombinaciji mogućih crtačkih ekspresija! Ova početna emfatičnost u sebi krije prije svega zadovoljstvo nazočenja buri likovnih zbivanja koje je od početka 90-ih godina prošlog stoljeća do danas nesebično podario gradu Karlovcu i hrvatskoj kulturi, u zagrljaju srednjoeuropske tradicije, Alfred Freddy Krupa. Uvijek miran i tih u životu ali suprotan tome izložbama, grafičkim mapama i knjigama, Alfred Freddy Krupa sada iza sebe ima ogroman i prepoznatljiv umjetnički opus koji nove realizacije, i rekao bih nove autorske avanture, nadograđuju logičnošću umjetnikova pronicanja u bit likovne tehnike kao metierske vještine tako i stalne osobne duhovne ojačanosti.
Narod kaže, kako mu djeca rastu, tako mu je i duša veća. Ovom izložbom crteža i akvarela Alfred Freddy Krupa otvorio je za svoju motiviku i tematiku novo područje crtačkih ekspresija a veličina ove galerije omogućila je da to bude i reprezentativno prezentiran ciklus.
Po temi i motivima to je traganje za korijenima. Arheologija i povijest, antropologija i medicina sada su tome opet dale neslućene mogućnosti. Otvaraju se svjetovi do sada zapreteni (ne)znanjem i predrasudama. Padaju dosadašnji idoli u blato te napokon dolazi vrijeme i mogućnost za istinu o samome sebi.
Dosadašnja pretežitost pejzaža i veduta kao samima sebi dovoljnih panteističkih uzvisitosti sada je dobila i povijesnu komponentu, motivikom likova ljudi, životinja, prirodnih pojava i osobita bilja i kamenja. U Karlovcu je time opet oživljeno križanje kolona putnika iz nepreglednih prostora, iz Svijeta čiji smo djelić. Za neupućene i indiferentne to su možda tek paradoksi povijesti, neka im tako i bude, ali to je ipak oživljeni svijet koji kaže da nikada nitko nije bio sam na zemlji.
U nekim radovima zamjetan je autorov interes za istraživanje simbolike, unošenjem novih rješenja u već okoštale mogućnosti. Naravno, vidim tu prije svega njegovu radost otkrivanja nekih tajni, baš kao što su se i svjetski putnici radovali onome što se prvi put vidjeli, i prvi put mogli opisati, za oči I uši svoje europske subraće.
Nova motivika i tematika znači i bitni iskorak u Krupinim crtačkim ekshibicijama. Do sada je bio usmjeren na jasnu i vjernu opisnost viđenog, na razne oblike i mogućnosti realistične redukcije (do destrukcije) preobilja vizualnih podataka i neskrivenu emotivnost favoriziranja pojedinih detalja. Sada je likovna gesta usmjerena u neskrivenu snagu primarnih poteza iza kojih se racionalno otkriva mogućnost motiviziranja slike u simboličku prepoznatljivost.
Začudo, onda se to grana u dvije mogućnosti, u ekspresivnost do granice apstrakcije kada je likovni rad u simboličnosti sveden upravo na te geste likovnosti, ili, posve suprotno, radovi mogu biti i gotovo realistični, ali u nebičnim strukturama prostora, ili likova u prostoru, bezmalo bizarno nadrealni. Onda u ovom dramatičnom korpusu slika i ne čudi krajnost od eksperimentalnih imaginarnih pejzaža do klasičnih direrovskih autoportreta. Crteži nastali struganjem onda su su svemu tome i ironični metierski kontrapunkt, posveta neuništivost koju od papira ne treba tražiti.
Ovom konceptualnom izložbom na temu traganja za povijesnim korijenima Alfred Freddy Krupa zadivljuje ustrajnošću traganja za likovnom definiranjem brojnih motiva u dramatičnoj opreci
dvije likovne mogućnosti: realističnosti i apstrakcije.
Konačnog odgovora za tu dvojnost nema. Odgovor je u toj disharmoniji, od izloška do izloška ili, još prikladnije rečeno, od gledatelja do gledatelja ovih radova. Intrigantno pitanje koje je autor sebi postavio o svom porijeklu tako postaje likovna zagonetka, u najavi i novih mogućih likovnih
realizacija za kojima valja tragati. Autor u svom ateljeu a likovna publika na izložbama.
U Karlovcu, 25. veljače 2008. godine Mladen Muić, prof.
Kontakt:
ALFRED FREDDY KRUPA
