Krešimira Gojanović: Neptunova utjeha iz ciklusa Energetski ples, crtež, komb. teh. 42 x 30 cm, 1999.
Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja
Krešimira Gojanović:
TRANSKRIPCIJE IDENTITETA
samostalna izložba
otvorenje:
subota, 13. IX. 2014. u 19.30 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Izložbu će, u prisustvu autorice, predstaviti Eugen Borkovsky
predgovor katalogu:
Krešimira Gojanović u ovom predstavljanju nudi izbor radova nastalih tijekom proteklih desetak godina. Već je na prvi pogled jasno da nas umjetnica prisiljava na pomno ili opetovano razgledavanje raskošno ispunjenih površina. Ona progovara nestrpljivim, ali ukroćenim linijama koje predstavljaju armaturu radova. Rijetko slučajno, a uvijek maštovito, čvrsti potez pojavljuje se kao obrub oblika ili sekvence unutar pojedinog rada. Kadrovi su strogo podijeljeni iako konglomerat motiva čini dojam prekrivanja. Na radovima često nalazimo više figura uz dezenirano razrađene prostore. Linija se, nakon glavnih oblika, nastavlja minucioznim, ujednačenim grafizmima. Skoro sva polja su ispunjena, ponegdje snažnim kolorom, a ponegdje ornamentalnim znacima, rasterom crtica, točkama ili potezima koji nalikuju rukopisu.
Na radovima je ponuđeno prepoznavanje motiva, no ponegdje halucinatorne kombinacije promatrača dovode u nesigurnost iščitavanja. Pregledavajući postav, pitamo se kada, gdje, zašto, kome i kako se dogodilo. Pred nama se nižu simbolične situacije koje moramo dešifrirati poput rebusa. Neke radove možemo doživjeti kao isječke za crtani ili animirani film ili scene uličnog slikarstva. Motiv je umjetnici potreban kao poprište na kojem može izgovoriti propitivanje. Ona integrira elemente čiji smisao usklađuje osobnim promišljanjem, a usput domišlja njihov arhe/tipski status. Na putu od dosjetke ka značenju pomiču zanimanje ka semiotičkom propitivanju. Umjetnica grčke i rimske zasade naglašava kao početke zapadne civilizacije čime zapostavlja egipatske ili još starije korijene. No, to ovdje nije prevažno jer se autorica zalijeće u starije periode, npr. po stilu ornamentike. Većina scena postavljena je pred prozaične lokacije s naglašenim hramovima. Pojavljuju se umeci pastoralnih pejzaža. Nakon pregleda imamo široke mogućnosti interpretacije. Bez obzira na motiv ili izazvani narativni doživljaj, umjetnica misli na promatrača pa mu se obraća naslovima radova.
Strategija ovog projekta traži od nas odgovornost doticanja mnogih područja koja je autorica svjesno ili nesvjesno apsolvirala kako bi dobila podastrti rezultat. Ona zna da većina ljudi opaža svijet sa samo pet osjetila: vidom, sluhom, okusom, opipom i mirisom. Oslanjanjem na njih bazira se doživljaj okoline i autopercepcija stanovnika zapadne civilizacije. Suvremeni elektronski mediji ukidaju prostorno-vremenski odmak. Oni nude događaje proizvodeći samu aktualnost. Paul Virilio obrazlaže da virtualne, informatičke i televizijske slike kao „mentalni predmeti” postoje i da imaju znatan utjecaj na svijest. Međuljudski odnosi sve su virtualniji. Zloraba situacije postaje oslonac politike zaokupljanja pažnja ljudi nametanjem konstantne dekoncentracije. Lakše ih je obmanjivati ako su odvojeni od viših izvora informacija, intuicije ili nadahnuća. Glavne religije, za obranu materijalne privilegiranosti, koriste etiketiranje onih koji slute druge dimenzije. Ako kažete da osjećate život kao dio univerzumskog tijeka te da nakon smrti ne očekujete ništa, osuđivat će vas ili ismijati. Ali, ako kažete da ste imali viziju Djevice Marije, podignuti će vam svetište. U suvremenosti, postajemo svjesni ciljane uniformizacije svijeta ponudom simulakruma i onesposobljavanja osobne autentičnosti što rezultira gubljenjem inicijativa.
Krešimira Gojanović, oslonjena na tekovine zapadne civilizacije, hrabro propituje aspekte kolektivnog i/ili osobnog identiteta i lokacije. Lokalitet često vežemo uz identitet. Takvim pristupom zanemarujemo osobnost, a prihvaćamo zadatost. Nesigurnost postojanja i nedostatak osobnog smisla nadoknađuju se nacionalnim identificiranjem. To je tradicionalni, poželjni pristup. Iako države u suvremenom smislu postoje tek dvjestotinjak godina, ta podjela pučanstva aktivira segregacije. Jasno je da ne postoje čiste nacionalne države no, stanovnici se huškaju, direktno ili indirektno, na nesnošljivost prema drugima. Stvoreno napeto stanje pothranjuju religije i kapital u svrhu gramzivog, legaliziranog stjecanja profita: sniziti cijenu rada, posebno onome tko nije domicilni stanovnik. Nacionalna pregrijanost uzrokuje žrtve. Kao što su se nekada pod krinkom religije vodili vjerski ratovi, sada se vode nacionalni ratovi. Kad se bolje pogleda uvijek se kao uzrok otkrije prikriveni materijalni interes. Ovdje se možemo prisjetiti Freuda koji naglašava da je civiliziranost represivna, da stalno zahtijeva potiskivanje ljudskih nagonskih potreba. Loša edukacija, prisila egzistencijalnih problema, nametljiva marketinška ponuda lažnih ugoda, religije koje rješenje traže izvan nas samih, dovode do stanja stalne konfuzije. Dobro je osvijestiti činjenicu da se većini represija ipak prilagođavamo na svjesni ili nesvjesni, željeni ili neželjeni način. Zaboravljamo da postoji i nomadski pristup kojemu više nisu potrebne navedene podjele. On se ostvaruje mijenjanjem i prilagodbom datostima lokacije i trenutka. Umjetničino putovanje vremenom i prostorom nudi sumnju u konvencije. Ona, koristeći mitske, epske likove, začetnike i uzore vjerskih dogmi, uvodi nomadizam kao mogućnost.
Mitske teme i akteri koje umjetnica vabi na podlogu, progovaraju i o samoj autorici. Čini nam se da sama sa sobom izvodi eksperiment pa se načas poistovjećuje s Perzefonom, Šumskom ženom, Kerberom, harlekinom… Ona se ritualnim oblikovanjem potezom, bojom, tonom, upušta u osobni obred koji ne može proći bez uživljavanja. Ritam energija oduvijek fascinira ljude koji ga slute ili mogu osjetiti. Krešimira Gojanović nudi razigranu energiju često i sama skupljajući i jedva ju zaustavljajući u pojedinom radu. Umjetnica na podlozi bez poštovanja miješa stilove i načine interpretacije oblika. Tu je, na istom radu prisutan zapadni način prezentacije oblika, ali i izdvajanje važnog oblika na način sličan nekom kineskom umjetniku/pisaru. Tako, stilske karakteristike podastiru ideju Istoka unutar konvencija Zapada. Problem ritma ovdje je zaoštren. Dva ritma se sukobljavaju: ritam Istoka koji je u premisi umjeren i ritam Zapada koji je po karakteristikama histeričan.
Na kraju ove, a na mogućem početku neke nove interpretacije, čini se kao da Krešimira antičke likove uvodi u domaće krajeve. Ili, moguće je da na rubu sarkazma, domaće likove uspoređuje s antičkim? Na razmeđi ludičkog i oniričkog, umjetnička vizualna konfrontacija mita i realnosti ujedinjuje ove radove. Podastrte likove možemo poistovjetiti sa susjedima, poznanicima, doživjeti ih u realnim socijalnim odnosima. Perzefino putovanje može biti uslovljenost ponašanja mlade djevojke u malom provincijskom gradu. Povratak Perzefone može izgovoriti umirivanje osobnosti spoznajom o sebi. Putnici u vremenu s kućnim ljubimcem mogu personificirati neiskakanje od uvriježenih pravila. Neptunova utjeha progovara o dvije emocije, crvenoj koja nas pali i drugoj koja nam je izblijedjela u željama. Rođenje zvijezde može označavati spoznaju da mijenjanjem maski lakše živimo. Ni sunce ni estradna zvijezda nemaju samo jedno lice, mijenjaju masku koju im nudi umjetnica. Šumska žena progovara o osviještenosti i osobnoj sigurnosti stavova koje donosi zrelost. Kerber, taj strašni Kerber, postaje ljubimac koji nam je odan, a koji ne voli susjede. Ples oko vatre može označavati probuđenu ljubav ili svoju, spoznatu, osobnu drugačijost. Saturn i Uran mogu biti susjedi koji se ne poštuju u malograđanskom okruženju. Harlekini smo možda i mi sami, a da to ne primjećujemo.
A umjetnica i mi „…I dalje sanjamo o savršenoj sreći dok predosjećamo dosadu raja…” Baudrillard.
Eugen Borkovsky, IX. 2014.
Krešimira Gojanović: Rođenje zvijezde, crtež/tuš, 42x30cm, 2003.
Krešimira Gojanović rođena je 1970. u Osijeku. 1993. Diplomirala je na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, klasa prof. Ante Kuduza. 2010. magistrirala je na ALUO Ljubljana – smjer Oblikovanje vizualnih komunikacija, pri mentoru prof. Milanu Eriču, te obranila magistarsku radnju s naslovom ”Medijska kultura: tradicionalna umjetnost u klasičnim i suvremenim medijima”. U svom umjetničkom opusu bavi se temama iz europske i svjetske mitologije, ezoterije, bajki i legendi. Osim slikarstvom, bavi se još ilustracijom, fotografijom, dizajnom, likovnom teorijom, organizacijom likovnih i dizajnerskih radionica za djecu i odrasle, i marketingom u kulturi. Do sada je izlagala na 43 samostalne (Buzet, Čakovec, Grožnjan, Krapinske Toplice, Labin, Ljubljana, Opatija, Sesvete, Zagreb…) i 70-ak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Članice je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog društva likovnih umjetnika, stručna suradnica slovenskog društva BMG za promociju turizma i umjetnosti, te suradnica hrvatske umjetničke organizacije ” Volim umjetnost”. Živi i radi u Zagrebu.
