Prvo u nizu dekanatskih hodočašća u zagrebačku katedralu

Kolone molitelja

Zagreb – “Maksimirsko-trnjanski dekanat danas hodočasti u našu prvostolnicu, majku svih naših crkava, Stepinčevu katedralu, mjesto na kojem još i danas tako snažno odzvanja njegov glas i njegov zov, mjesto gdje njegovi zemni ostaci čekaju zoru svoje proslave, uskrsnuće na kraju vremena. Ovdje smo iz svih župa našega dekanata: Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj ulici, Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu, sv. Barabare na Rebru, sv. Jeronima na Maksimiru, Kraljice sv. Krunice na Koloniji, Gospe Lurdske u Zvonimirovoj ulici, Svete obitelji u Držićevoj ulici, Krista Kralja u Trnju, najmlađe župe dekanata župe – bl. Alojzija Stepinca iz Trnjanske savice i sv. Petra, majke većine župa našega Maksimirsko-trnjanskog dekanata”, istaknuo je 13. prosinca župnik zagrebačke župe sv. Petra i dekan mons. Josip Golubić na početku prvoga u nizu dekanatskih hodočašća župa Zagrebačke nadbiskupije u zagrebačku prvostolnicu, izvijestio je portal Glasa Koncila.

Koncelebrirano euharistijsko slavlje s dvadesetak biskupijskih i redovničkih svećenika iz svih župa dekanata predvodio je mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca. Propovijed je započeo stihovima glasovitoga hrvatskog pjesnika Antuna Gustava Matoša: “U katedralu – kad su teške noći – na banov grob zna neka žena doći – s teškim križem cijele jedne nacije!”, ustvrdivši kako župljani iz Maksimirsko-trnjanskoga dekanata nisu došli u katedralu u teškim recesijskim danima i sudbonosnima događanjima za hrvatsku budućnost, na banov grob, nego na grob velikana, mučenika, duhovnog pastira, vođe i učitelja, blaženog Alojzija Stepinca. “Tako smo i mi predstavljeni, ne samo u Matoševoj nepoznatoj ženi, nego u nepreglednim kolonama molitelja koji na Stepinčevu grobu traže utjehu za nošenje svoga životnoga križa i tjeskobu za sudbinu ‘cijele jedne nacije'”. Potom je mons. Batelja podsjetio da je bl. Alojzije utemeljio četrnaest novih župa u Zagrebu: sv. Marka Križevčanina, sv. Nikole Tavelića, sv. Josipa, Svete obitelji, sv. Terezije od Maloga Isusa, sv. Jeronima, Krista Kralja, Marije Pomoćnice, sv. Mihovila u Dubravi, Gospe Lurdske, sv. Barbare na Rebru, Presvetog Srca Isusova u Vinogradskoj ulici, Presvetog Srca Isusova u Vrapču i sv. Ivana Bosca u Podsusedu.
Citirao je zatim nadbiskupov govor prigodom otvaranja nove župe sv. Terezije od Djeteta Isusa na Miramarskoj cesti u Zagrebu 5. srpnja 1936., u kojemu je pojasnio razloge osnivanja svih tih župa: “Mnogi se pitaju čemu osnivamo nove crkve? A mi im odgovaramo: hoćemo da se štuje ime Božje. Hoćemo da se poštuju roditelji, hoćemo da se ljudi ne ubijaju, hoćemo da mladež bude čista i poštena, jer samo takva mladež je garancija za bolju budućnost, hoćemo da se poštuje privatno vlasništvo i dobro ime i čast bližnjeg; hoćemo svetost braka…” (IKA)