Karlovac – Retrospektiva Marije Malović Halovanić

marija malovic 3

marija malovic 3

Retrospektiva Marije Malović Halovanić u Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić”, u izložbenom salonu “Ljudevit Šestić”, u Karlovcu

Izložba je otvorena do 31. siječnja 2014.

Dugina sestra
ili pokazivanje likovnog opusa
(djelomična retrospektiva)

Slikarica Marija Malovanić – Halovanić, ovom zgodom, pokazuje nam široku lepezu svog likovnog interesa. Panoptikum izloženih radova je izbor iz dostupnog opusa njenih likovnih ostvarenja. Radovi su nastajali od najranijih početaka do današnjih dana. Privilegija je upoznati i predstaviti, likovnoj javnosti, umjetnicu kroz raster njenog stvaralaštva.

Zamjećujemo da je njeno likovno stvaralaštvo artikulirano u tehnikama: uljnim bojama na platnu, te obojenim drvenim olovkama, kao i pastelom, te tušem. Ni kombiniranje tehnika nije joj strano.

Razvidno je, iako su joj tehnike i pristupi organizaciji samog djela vrlo zahtjevni ona je postigla, dostigla svoj osobni, osobiti, likovni izričaj, slikopis, likopis, kao samo njoj svojstven, prepoznatljiv u nastalom ostvarenju.

Slikarica, strpljivo, minuciozno, studiozno gradi, likovnu artikulaciju u zahtjevnoj tehnici, pa jednakom snagom ostvaruje odabrani motiv, bio on : portret, pejzaž, imaginarno nadrealno nadahnuće, kao isto tako izmišljeni ili stvarno prividni cvijetak. U konačnici, uradak je perfektuiran od zamisli do ostvarenja, detaljno, koloristički razložno, čisto, znakovito.

Do ostvarenja, umjetnica nikad ne ide prečacem: razmazom, slojevitim namazom, zamahom, gestom, spužvastim ili špricanim valerom, nego zanosom pletilje i simbolima potrebne figuracije. Ona je tkalja. Tka svoje izvorno djelo. Nitima preciznog paukovog umijeća, slojevitih mreža, te nijansama kolorita i gustoćom niti postiže željeni detalj ili samo naznaku zamisli, poetski proplamsaj, koji će privući radoznalu pažnju promatrača i zgrabiti ga virtuoznošću oblikovanja, na granici s nemogućim.

Od prvih početaka, i likovnih uradaka koji su nastali još za vrijeme školovanja, slikarica svojom virtuoznom, gotovo virtualnom, nježno ženstvenom, blagom, umješnom rukom, gradi, tvori, stvara, dopliće, opliće i dograđuje, isto djelo, iste likovne poetike, samo je svaki novi doseg, novo ostvarenje, ista kantata, ( u smislu kompozicije ), ali u tonalitetu raskošnija, malo novija, drukčija, likovnim sazvučjima plemenitija, ljepša, rascvjetalija.

marija malovic 1

Primjetljivo je, odabranima ljubiteljima, znalcima; kako stasa umješnost pristupa, tako zrije buja gorostasnost izrijeka likovnog utjelovljenja, stvarnog u simbolu, sugestivnog u ljepoti i jednostavnog u čednosti prikaza.

Slikarica figuraciju svodi na bilješku simbola. Mojsije je na slici, i vremenska, i stvarna značajka, veleban, kao i more, kao i zemlja, kao ocean, preko kojeg njemu valja, On mora, ako želi, a želi narod izbaviti i odvesti do obećanja. To je zapovijed njegova života, zadatak postojanja. U svemu tome sam je kao sumnja, kao nebo, kao sunce, kao nedostižnost. Kad, i voda, u žednoj pustoši potekne iz kamena, to nije nikakav dokaz, gorostasan Mojsije i dalje je sam samcat! Nitko ne vjeruje da je u dosluhu s Bogom, a još manje da je sposoban za sve svoje tvrdnje.

Na istoj toj ravni, sličan je i lik žene. Sveobuhvatan je poetičan, zamaman, veličanstven ali i potpuno sam, običan, ma što to značilo. Snaga je u ljepoti, ali i prokletstvo. U setu uradaka o drvu masline, vizije i vizure dugovječnosti, kolorativno bruje. Pleter boja je nadnaravno nijansiran. Maslina je drvo koje ne živi u vremenu ( nema godova u stablu) Ona je drvo koje živi oko vremena u slojevima, pa tek u finim naslagama opstojnosti, a u zarobljenom prostoru njenog stabla počesto unutra šupljeg vidi se dugotrajnost, opstojnost, tih ljekovitih zanimljivih starica, koje liječe sebe i sve oko sebe, a grančicu mira i blagoslova od Noine Arke na ovamo maslina daje glasnicima u kljun da Bogolikim ljudima obznane; Potopi su prošli! Zemlja je spremna na novi život i novo rađanje. Slikarica nam na svoj simbolični način, likovnim ukazima maslinovih stabala, koja su i njoj živo čudo, pokazuje produhovljeno lica prošlih vremena, kao i jednostavnost ljepote koja samu sebe stvara i obnavlja, kroz tokove nama neznane.

Pokazat će nam još umijeće portretiranja čovjeka od najmanjeg do najgrandioznijeg i po rastu i po stasu, a i značaju. Zanimljiva sirealistička značajka krasi ovaj dio njena interesa u strugotini vremena. O portretima su iscrpno pisali profesori: Mladen Muić ( 1987. i 1992. ), te Jura Baldani ( 1989. ) Ne treba ih ponavljati, nego uratke promatrati, odgonetavati, ustrajno promatrati i spoznavati kako bilježe karakter, duhovnost i obličje pojavnosti koja se mijenja od osjećaja do osjećaja ili samo od adrenalinskog trena do spokoja mira i blaženstva

Završio bih ovaj mali kroki upozorenjem na njene zaista jedinstvene pejzaže. Ne samo da su simbolika simbolike, nego su i majstorstvo, likovne majstorice koja je iznašla rijetko viđeni likovni izričaj obojene crte. Sve vrvi tananim nijansama i proplamsajima obojene poetike, a začaranost i posebnost likovnosti da ne i spominjem.

Moglo bi se još reći: Slikarica Marija je „ Dugina sestra”, koja se rijetko ukazuje na likovnom nebu dvostruko nijansiranog kolorita. Ona pri gradnji slike uzima nit obojene nijanse duge iz njenog sferičnog polukruga, pa pomoću srca obojene olovke, pastela i sličnog pomagala, stvara nove svjetove svojih djela, koja nisu prolazna utvara igra neba, nego umjetnička bilješka stvarna i veličanstvena.

Da, još je ona i slikarica kista, te najobičnijeg grafema, crteža.

No, niti duginog spektra njena su najtananija vokacija. Ona njima suvereno tka prostorne ćilime svojih nadnaravnih, ali i toliko stvarnih svjetova, u nastajanju nebeskih cvjetova. Svodi ih tananom umješnošću na imaginarni znak ljepote nadnaravlja, ali udahnjuje im život, pa je i privid realan, stvaran.

Vjerovali ili ne, njezini likovni svjetovi su iskustvo duge u nebesima.

Josip Palada, književnik

marija malovic 2

Marija Malović Halovanić, samouka slikarica rođena je 1954. godine u Karlovcu. Slikarstvom se bavi oko 40 godina. Radi u tehnikama: ulje, olovka u boji, olovka, tuš. Imala je šest samostalnih izložbi i mnogobrojne kolektivne izložbe u domovini i inozemstvu (Njemačka, Italija). Sudjelovala je na mnogobrojnim likovnim kolonijama. Zajedno sa suprugom Vladimirom vodila je tečaj crtanja i slikanja za odrasle u Njemačkoj (Bencheim) od 1995. – 1999. godine.