Sadašnji izborni sustav daje faraonske ovlasti šefovima stranaka koji su zapravo gospodari političkog života i smrti svojih podanika
Predsjednik Vlade Zoran Milanović i šef oporbe Tomislav Karamarko napokon se slažu o nekom političkom pitanju. Nažalost, dva najmoćnija hrvatska političara nisu se dogovorila o programu izlaska iz gospodarske kataklizme nego su neprincipijelnu koaliciju sklopili kako bi zaustavili Željku Markić i referendum za promjenu izbornog zakona.
Time su samo potvrdili da im je komad vlasti znatno više na listi prioriteta od političkih načela i potreba njihovih birača. Na djelu je goli makijavelizam garniran specifičnom zapadnobalkanskom političkom kulturom. Mogu političari nominantno bježati od Balkana koliko god im to glasnice dopuštaju, ali se za njega drže kada treba zadržati vlastitu moć.
Promjene izbornog zakona koji predlaže udruga ”U ime obitelji” načelno su prihvatljive za sve koji žele bolji, kvalitetniji i sposobniji parlament i vladu. Umjesto da se priključe na vlak koji odražava većinsko raspoloženje, Milanović i Karamarko angažirali su svoje političke lakeje, ovdje mislim na Peđu Grbina i Davora Mlakara, da podmeću klipove ispod sve brojnije referendumske kompozicije. Na sve moguće načine pokušavaju zaustaviti promjene kako bi se i sljedeći parlamentarni izbori održali po važećim zakonima.
A sadašnji izborni sustav zapravo daje faraonske ovlasti šefovima stranaka koji su gospodari političkog života i smrti svojih podanika. Ambiciozni stranački ljudi znaju da uopće nije bitno koliko su dobri zastupnici, kako kotiraju kod građana i kako artikuliraju njihove stavove, nego je jedino važno koliko ih ”vole” Karamarko i Milanović. Ako su u njihovoj milosti, znaju da će završiti dovoljno visoko na listi i da će biti izabrani u Sabor. Takav sustav generira negativnu političku selekciju, a onda i slabu i neučinkovitu Vladu. Iako bi to bilo pretenciozno i netočno kriviti isključivo izborni sustav za sadašnju krizu, samo slijepac ne vidi da je i on jednim dijelom znantno utjecao na nju. Stoga Karamarko i Milanović trebali bi prvi podržati prijedlog da građani preferencijski biraju zastupnike. Uostalom, već se na nedavnim europskim izborima vidjelo da birači vole kada na stranačkoj listi mogu zaokružiti svog favorita. Jednako tako je razuman prijedlog da se zabrane prijeizborne koalicije zato što stvaraju kakofoniju. S obzirom na to da nema predizbornih koalicija, logično je da se snizi i izborni prag. Iako u ovom trenutku nije najvažnije pitanje izborne reforme, može se razgovarati i o dopisnom i elektroničkom glasovanju. Žalosno je da se izborna reforma mora izboriti na referendumu umjesto da HDZ i SDP otvore parlamentarnu raspravu te da se sve to riješi u Saboru.
Načelno su u pravu kada kažu da izbornom zakonu nije mjesto u Ustavu, ali bolje je da je i tako nego da se ništa ne promijeni. O promjenama izbornog zakona trebali bi se nedvosmisleno izjasniti i predsjednički kandidati Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović. Nije posve jasna ni pozicija GONG-a koji više figurira kao nevladina organizacija koja doista želi snažniju participaciju građana.
Političke elite moraju prepoznati znakove vremena ili će ih sami događaji pojesti. Možda se to najbolje vidi po britanskom i francuskom kraljevstvu. Dok su se Britanci mijenjali i prilagođavali novim vremenima, francuski kralj bio je tvrdoglav pa je prekasno započeo reforme. Britansko kraljevstvo i danas je vitalno, a znamo kako je neslavno završila francuska kraljevska loza. (Foto: Patrik Macek/PIXSELL, Članak u preuzet od Večernjeg Lista)
