Međunarodni simpozij o svećeniku, arheologu i povjesničaru Josipu Kunkeri u Požegi
Požega – U organizaciji Povijesnog društva Požega, Hrvatskog arheološkog društva, požeškog Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a i Katoličke gimnazije, Požega je 28. studenoga bila domaćin međunarodnog simpozija”Josip Kunkera i prošlost čaglinskog kraja”. Simpozij, na kojem se okupilo 30-ak stručnjaka i znanstvenika, priređen je u povodu 100. obljetnice rođenja svećenika Josipa Kunkere koji je najveći dio života proveo u župi Ruševo.
Otvarajući simpozij požeški biskup dr. Antun Škvorčević istaknuo je da se preko njega Josip Kunkera vraća u svoj kraj te je zbog toga zahvalio organizatorima na organiziraju stručnog skupa
Nemile okolnosti Kunkeru su s rodnog otoka Paga pokrenule i donijele u požeški kraj, a on je te okolnosti pretvorio u prigodu povezati mediteransku nadarenost i upornost sa slavonskom širinom i marljivošću i upustiti se u proučavanje raznorodnih tragova prošlosti na prostorima hrvatskog sjevera, a i juga, stvarati misaone i pisane sinteze, utkati u njih i spomen na ljude koji su nam ostavili u baštinu vrijednosti po kojima se prepoznaje posebnost našeg nacionalnog bića, rekao je biskup Škvorčević, istaknuvši da je Kunkera ponad svega bio svećenik koji sve oko sebe gledao okom vjere.
O Kunkeri kao svećeniku govorio je vlč. Zvonko Mrak iz Valpova, podsjetivši na njegovo svećeničko službovanje, slabo zdravlje ali i zatvorske godine u starogradiškom zatvoru gdje je završio zbog napada na bezboštvo i partizane. Bavio se različitim temama iz prapovijesti, antike, ranokršćanske arheologije i srednjeg vijeka s posebnim osvrtom na religiju, kazao je vlč. Mrak.
Na njegov trud i marljivost u istraživačkim pothvatima podsjetio je povjesničar Goran Đurđević, predsjednik Povijesnog društva Požega. Kunkera se istaknuo kao marljivi skupljač različitih artefakata, počevši od prapovijesnih kamenih ostataka preko rimskih novčića i spomenika pa do nematerijalne baštine u vidu narodnih običaja i pjesama. Skupio je veliku zbirku kamenih predmeta iz prapovijesti koji su svjedočanstvo o bogatom životu u Požeškoj kotlini u tom vremenu pa se uočavaju fosili, različiti ostaci oruđa i oružja, religijski predmeti i pojedine skulpturice koje prikazuju ljude i životinje. Svoju je zbirku poklonio Dijecezanskom muzeju u Velikoj i tom je prigodom sastavio “Vodič kroz velički lithicum” (1982.) u kojemu je katalogizirao svoje nalaze, istaknuo je Goran Đurđević, utvrdivši da se nažalost o toj izuzetnoj povijesnoj osobi malo zna.
Da nije bilo Kunkere, za mnoge lokalitete se ne bi znalo, osobito iz prapovijesti, iz rimskog razdoblja i srednjeg vijeka. Kao dugogodišnji arheolog Gradskog muzeja Požega radila sam na lokalitetima koje je on spominjao, primjerice u Imrijevcima, i to su bili vrijedni arheološki nalazi. Mnoge naznake koje je Kunkera dao tek čekaju novu generaciju arheologa, rekla je arheologinja Dubravka Sokač Štimac.
Josip Kunkera, svećenik i svestrani znanstvenik svojim djelima zadužio je mnoge, bilo da je riječ o arheolozima, povjesničarima, lingvistima ili etnolozima. Vizionarski je otvorio staze za buduće naraštaje željne otkrivanja u mnogim znanstvenim disciplinama ostavivši vrijedna djela u rukopisnom i tiskanom izdanju, na što je upozorio i požeški simpozij koji je završio otvaranjem izložbe o Josipu Kunkeri uz najavu objavljivanja zbornika radova sa simpozija. (IKA)
