Izložba povodom proslave devedesete obljetnice osnutka Zavoda za primijenjenu matematiku FER-a
Djelatnici Zavoda za primijenjenu matematiku Fakulteta elektrotehnike i računarstva, osnovanog prije davnih 90 godina, dijelom su poznati i po tome da imaju raznolike hobije kojima se intenzivno bave i koji ih jako zaokupljaju. Osobito mjesto zauzimaju umjetničke preokupacije i izražavanja. Znanošću i apstrakcijom opijeni, ili ponekad zasićeni, stvaralačku utjehu traže u nečemu realnom, stvarnom, intuitivnom, ulažući jednaku želju i energiju da u tome uspiju. Možda je malo pretenciozno u naslovu ove izložbe citirati Matoševu poznatu zbirku izreka i kratkih eseja, no upravo su misli i pogledi isto onoliko međusobno komplementarni koliko se i prožimaju; baš tako i znanstveni i umjetnički svijet naših dragih kolega profesora Javora, Đureka i Einwaltera.
Suhi pasteli Petra Javora ne nose u sebi uvijek onaj optimizam, vedri duh i senzibilitet na koji smo bili naučeni dok smo ga sretali po fakultetskim hodnicima. Njegovi morski pejsaži, uglavnom slikani na Pašmanu, pročistili su se od uzburkanosti i nemira Krajolika I i II iz 2003. godine do naivno pitomog Mola iz 2006. ili Pašmana III iz 2008. Kontemplativni karakter Mora riba u kojem morsko okruženje daje povod za razmišljanje o prolasku, tek je uvod u jednostavni žalosni Kraj. Uz usredotočenost i na jadranske detalje, barku, kućicu, ili floru, Javorovi su horizonti najčešće tek gornja petina slike. Ove marine u suhom pastelu pune su boje, nanos je gust i neproziran, a volumeni jasno uokvireni.
Jedino u koketiranju s uglavnom astronomski motiviranim apstraktnim temama Javor je racionalan, matematiziran i elegantno jasan, više konkretan nego poetičan. Jednostavnošću linija i geometriziranošću ističe se Početak iz 2008. godine, a jarkim bojama i ekspresivnošću U crnoj rupi iz 2009.
Petar Javor: Portret Ivana Ivanšića
Posebno mjesto Javorovom opusu zauzimaju portreti. Oni iz devedesetih godina uglavnom na tamnoj nedefiniranoj podlozi, dijelom izmišljeni likovi koji kao da su predodređeni za karakterne (životne) uloge. Osim Crnog čovjeka i Portreta I, takav je i Blanuša. Tek mu je autoportret paletom harlekinski razigran, no i on izrazom lica duboko zamišljen. Osobito mi je drago da u ovoj prigodi mogu predstaviti šest portreta nastavnika matematike sa ZPM-a, dugogodišnjih kolega docenta Javora, nastalih baš za ovu izložbu (Mile – prof.dr.sc. Dimitrije Ugrin-Šparac, Ivan – prof.dr.sc. Ivan Ivanšić, Butko – prof.dr.sc. Davor Butković, Vlado – prof.dr.sc. Vladimir Ćepulić, Neven – prof.dr.sc. Neven Elezović, Mario – prof.dr.sc. Mario-Osvin Pavčević). Osobno poznanstvo u ove realistične i vjerne portrete unijelo je karaktere i dušu, ono nešto što se može naslutiti iz svakog od naslikanih matematičkih pogleda – direktnih, skrenutih, beskonačnih. Možda više od kvalitete slika govori i poručuje autorova želja da nas portretira, te obećanje da će s tim poslom nastaviti i dalje.
Marijan Đurek: Bundek zimi
Đurekovi intimni zimski pejsaži podsjećaju me na Kirinove vedute pod snijegom. Bez ljudi, u osami, fotografski vjerno, odaju umjetnika zaljubljenog u prirodu, netaknutu, kojoj je odan. Ona je monokromatska ali razigrana, s izraženom perspektivom, duboka i nemaglovita, uvijek jasno osvijetljena. U odsjaju sunca kroz oblake na moru pejzaž na pastelu Smokvica – pogled s Opata čini se gotovo nestvarnim. Punktualistički realizirajući šumu na Vatrometu boja, Đureku pastoralnu igru igraju četiri ciklame, uživajući u žuboru potoka pod krošnjama u jesenskom koloritu.
Crteži Ivana Einwaltera nastali dijelom za njegova studiranja, a dijelom kasnije (Blanuša) rese telekonferencijsku dvoranu FER-a. Za ovu prigodu izdvojeni su i izloženi portreti onih njegovih nastavnika koji su bili matematičari. Još četiri vrlo vjerno nacrtana matematička pogleda ,,staroga kova”.
Ova izložba postavljena je uz ponešto "matematičkog dekora”, iz dva razloga. S jedne strane, u uvjerenju, da se u njemu može pronaći mnogo umjetničkih ideja koje nije potrebno subjektivizirati, jer su najljepše ovakve kakve jesu. I s druge, da bi gledatelji nematematičari možda potpunije mogli spoznati i razumjeti vokacije i utjecaje pod kojima su umjetnici koje predstavljamo nedvojbeno, svjesno ili bježeći od njih, stvarali svoje likovne radove.
Mario-Osvin Pavčević, organizator izložbe
