Učiniti važnim oblik i boju, sačuvati tradiciju slikarskog, stvoriti autentičnu, prepoznatljivu umjetnost na predlošcima već viđenog, a potom ne postati dekadentan i ponavljajući, uspijeva Krešimiri Gojanović, umjetnici koja je svoj snažan instinkt usmjerila ka vizualnom izričaju, čineći vidljivom nutrinu – vlastite osjećaje i promišljanja.
Slijedeći tematske okvire preuzete iz drevnih mitologija, fokusirajući se na ” kult žene ", otkriva vlastite istine o životnom ciklusu, o dvojnosti naravi stvaranja i smrti. Jer sve se događa između svjetova i ništa nije onako kako se čini. No, intuicija, najveće blago ženske psihe njeno je unutarnje oko, staklena kugla kroz koju žena može sagledati ono nesagledivo. Ona nam daje točne smjernice djelovanja, uspostavlja sklad s vlastitim unutarnjim bićem, usmjerava i vodi stvaralački život. Neizmjerno je važna ženi umjetnici, jer ona je moćna snaga ispunjena strašću, stvaralaštvom i težnjom za znanjem, oslobođenom svih vremenskih i prostornih granica. Intuicija kao bit instinktivne ženine prirode bori se za opstanak, bori se protiv ukalupljivanja žene u društveno nametnute joj ulogu, stereotip.
Krešimira Gojanović svojim umjetničkim radom, naprotiv ustoličuje prototipove, glavne povijesno-kulturološke simbole ženstva, nositeljice svjetskih mitova o moći ženske intuicije, vječne dijalektičke simbole erotskih, poganski i božanskih konotacija, ponaosob onih u kojima se isčitava polaritet života i smrti. Egipatska božica Izida koja svake noći oživljava svog brata Ozirisa, u grčkoj mitologiji Demetra, božica Zemlje koja jednom u godini doziva kći Perzefonu iz Zemlje mrtvih.
One su arhetipovi, simboli naših prizivanja raskomadanih, mrtvih dimenzija života. Vraćanje tim starim kulturnim i civilizacijskim arhetipovima pomaže autorici proniknuti u vlastito ženstvo i ukazati na mudrost i bogatstvo ženske intuicije, njenu iskonsku prirodu, učeći ju njegovati svoje stvaralačko biće. Od trenutka kada je Adam Evinim nagovorom zagrizao jabuku osjećamo gorak okus spoznaje. Od časa kada je Pandora otvorila kutiju, žena nosi epitet krivca za sve ” zlo ” koje činimo, no ono nije ništa do žudnja za spoznajom, za prosuđivanjem i razlučivanjem dobra i zla.
Svjesno Krešimira svodi svoje radove prema klasifikaciji triju svjetova: antropomorfnog, zoomorfnog i biomorfnog. U nizovima slika i crteža koji čine izlagački opus autorice, u njenu astralnu svijetu obitavaju fantazmagorični likovi, djelomično transformirana nadrealna obličja, iz kojih njihovu realnu i simboličku pojavnost isčitavamo tek u nazivlju slike, tj. crteža. Krešimira Gojanović svjesno odabire fantaziju i iracionalno za nositelje vlastita likovna izraza. Ljude privlače tuđe ” nekontrolirane slike " pod uvjetom da su ideje i proživljeni doživljaji prerušeni u ” slike snova ".
Slikarstvo fantazije ima svoje duboke korijene, snažno je u djelima Fusila i Goye, na vrhuncu u platnima Chagalla, Giorgia de Chirica, čarobno u Rousseaua, a ispitivanje iracionalnog i fantastičnog naročito zaokuplja Kleea i Kandinskog. Uzroci su ukorijenjeni u društvu, njegovu otuđenju, koje u umjetniku budi osjećaje usamljenosti, potičući ga na samopromatranje.
Krešimirino djelo nije uskrsnuće i povezivanje s navedenim slikarskim ” mitovima ”, već je samo dobro izabran put ka kritičkom prosuđivanju, usmjeren prema važnosti ženstva / čovještva u potrazi za identitetom. Slikarica otkriva stvarnost koja je iza vidljivog, vjeru da je predodžbeni svijet tek izolirani primjer u odnosu na sveobuhvatnost, vjeru da postoje druge, ” latentne stvarnosti ” Njeno djelo, grafička, crtačka i slikarska je realizacija, gdje se vidljivo i nevidljivo miješaju u neprestanoj metamorfozi. Napojeni esencijalnom ženskom čežnjom za mističnošću, njeni uglavnom ženski likovi čine tako lice i naličje iste pojavnosti.
Otkrivajući nam sve aspekte formalnih i simboličkih efekata, interes joj zastaje na akrilu i crtežu. Ove tehnike Krešimira prisvaja, jer ponajbolje emitiraju suptilne odnose kolorita i kompozicije, koja postaje sve napučenija nadrealnim i mitološkim likovima njene podsvijesti.
Stilski se njeno slikarstvo oslanja na grafički tretiranu formu, koja energično probija prostor slike sugerirajući beskonačnost imaginacije i besmislenost svakog uokviravanja. Kolorit je u službi uzgibanosti same forme, a sučeljavanjem tonova autorica nastoji ukazati na simboličku višeslojnost značenjskog. Izrazitog osjećaja za detalje, koje su njena interpretativna osobnost, Krešimira je svoj fantazmagorični svijet uronila u čiste, komplementarne boje, opcrtavajući likove crnom, omeđujući tako okvirima formu, istodobno je zatvarajući i otvarajući. Crtež je nosilac prvog i zadnjeg dojma presudnog za vizualnu memoriju.
U labirintu erotizma, nadahnuta snagom bogate imaginacije vlastitog duhovnog ustroja, autorica kreira autentičan svijet oblika koji vibriraju u svijetu fantazije. Odabravši izvantrendovska likovna traženja, komunicirajući s nasljeđem, vraća slici funkciju dekorativnosti, čineći to balansom skladna kolora i oku ugodno gledljivom formom. (Sanda Stanaćev Bajzek)
Biografija
Krešimira Gojanović rođena je 13. 2. 1970. u Osijeku, Hrvatska. 1989. završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a 1993. diplomirala je na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu – klasa prof. Ante Kuduza. Od 1993. do danas, održala je 35 samostalnih izložbi i sudjelovala na 45 skupnih u zemlji i inozemstvu. Osim slikarstvom i grafikom, bavi se još grafičkim i web dizajnom, fotografijom i pisanjem, te osmišljavanjem i organizacijom kreativnih radionica za djecu i odrasle. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog društva likovnih umjetnika i LIKUM – a. Uređuje internet portal Dragon-witch.net – http://www.dragon-witch.net/index.html
Mobitel: 098 / 429 – 278
E mail: kresimirag@hotmail.com
