Izložbeni koncept u sklopu programa Karlovac dance Festivala

cobra plakat

cobra plakat

Izložba/Instalacija: “dance dance, otherwise we are lost” by Ladislav Furač
( inspirirano Pinom Bausch)
Postav: Morana Rožman
Autor fotografija i teme: Ladislav Furac- KA Urbani ( KreativA Urbani)

Izložba se odvija kao OFF program jesenskog izdanja Karlovac Dance Festivala 2014.

“dance dance, otherwise we are lost” je koncept usklađenosti tijela i pokreta u svrhu postizanja estetike misli i snage poruke s jasnom namjerom: Odmaknuti od svog tijela i misli, suočeni s apsurdom suvremenosti, gubimo smisao za osobnošću kao jedinim preostalim instrumentom borbe čovjeka protiv besmisla. Tijekom trajanja izložbe posjetitelji mogu ponijeti -poruku dana- djelić atmosfere iz Paviljona Katzler i poticaja na stvaranje, važnost individualizma u društvu i važnost tijela i pokreta kroz riječi Pine Bausch.

Ladislav Furač rođen je 1970. godine u Karlovcu a prve fotografske korake započeo je još tijekom osnovne škole. Od 1996. Živi i radi u Zagrebu. Fotografski opus “Tajnoviti Brijuni” naročito je zapažen iz serijala inspiriranog prirodom i nesvakidašnjim motivima. Ladislav razvija stil slikopriča, posebne komunikacije riječi i slike te kombinacija fotografije i novih medijskih elemenata sa ciljem ostvarenja što snažnijeg učinka poruke u javnosti. Njegova fotografija je angažirana, ponekad surova, ponekad istančano osobna, uvijek drukčija. Izmičući tehničkim korekcijama i doradama fotografiju ostavlja njenom bitku komunicirajući na način da zabilježeni trenutak, potiče inspiraciju za daljnjim djelovanjem. Redovno radi na tematskim online izložbama te već četvrtu godinu oprema Platformu kulture i društva www.ka-urbani.com kao i posebnu fotografsku rubriku Urbanih slikopriča.

“Tanke niti nepokorenog Zagreba” postigle su izuzetno veliku gledanost, kao i “Tišina juga”, a novim konceptom fotografske priče ” Dance, dance otherwise we are lost”, inspiriranom originalnošću Pine Bausch, progovara o tijelu i pokretu kao sinhronoj estetici inkorporirajući tematske plesne mobile u fotografsku priču kao upozorenje ali i nuždu.

Ladislav Furač jedan je od autora koji istražuje, razmišljajući o utjecaju fotografije na pozitivne društvene i umjetničke poticaje. Prateći mnoga kulturna i drutvena događanja u Zagrebu i Karlovcu, upijajući utjecaje kroz mnoga druženja s umjetnicima i kulturnjacima, izgradio je osebujan stil percepcije individualnosti u temi. Autor bira osobe, detalje, događaje bilježeći isključivo ono što posebnošću teme utječe da daljnji poticaj na stvaranje- kako umjetnika, tako i pozitivni učinak na gledatelja. Trenutno je u tijeku priprema projekta: „Grad u na(ne)stajanju” s ciljem upozoravanja na urušavanje identiteta i znakova života grada i ljudi kroz vrijeme, kao i nastanka novih nasilnih normi suprotstavljenih umjetnosti sjećanja.

Ladislav Furač ujedno je aktivan u svim projektima centra Novi svijet-KA Urbani. Individualizam kao životni izbor ocrtava ga kao autora, što se u konačnici ogleda u dosadašnjim radovima.

Morana Rožman (Karlovac, 15. 07. 1969.). Rođena je i odrasla na obali Kupe s pogledom na Stari grad u staroj karlovačkoj obitelji Katzler koja je svoj generacijski doprinos gradu dala kroz jednog gradskog vrtlara, stoljetni obiteljski cvjećarski obrt i nebrojene aktivnosti vezane za kulturu Karlovca.

Iz takvog lokalpatriotskog okruženja otišla je u današnju Šumarsku školu Karlovac i produbila urođenu ljubav prema prirodi, drveću i parkovima svog rodnog grada.

Uz pomoć Konzervatorskog odjela Karlovac Ministarstva kulture RH i Grada Karlovca, uspjela je realizirati životni projekt restauracije obiteljskog drvenog paviljona i njegovog povratka na autentičnu lokaciju na ulaz Velike promenade. Danas uspješno vodi udrugu za promicanje kulturoloških vrijednosti grada Karlovca pod nazivom Paviljon Katzler 1897. koja djeluje u istoimenom objektu i postaje kultno mjesto okupljanja Karlovčana i turističkih posjetitelja grada kao (površinom) najmanji multikulturalni centar Karlovca s uređenom muzejskom zbirkom, galerijom i suvenirnicom.
Ljubav prema gradu nije nikad priznavala kao ispraznu frazu autobiografskih crtica, već kao ugravirani biljeg kojeg je dobila rođenjem, kojeg nosi s ponosom i bez kojeg ne zna živjeti. Iz te ljubavi nastao je i Rječnik karlovačkog urbanog plemena, njezina prva knjiga u kojoj je sakupila nekoliko tisuća riječi i fraza specifičnog karlovačkog govora kao vječnu uspomenu na dio nematerijalne kulturne baštine koje polako blijedi.

Njezina borba za održavanjem civilizacijskog dosega Karlovca i Karlovčana nije usklađena s modernim gerila-marketingom i agresivnim jumbo-plakatima već imaju senzibilitet tihih samozatajnh voda karlovačkih rijeka koje nikada neće presušiti.