Izložba ZONA Patricije Purgar u Knjiznica MJ Zagorke

Otvorenje izložbe akrila pod nazivom ZONA, akademske slikarice PATRICIJE PURGAR održat će se u utorak, 3. lipnja u Knjižnici Marije Jurić Zagorke na Krvavom mostu 2 (Zagreb)

zona 1

Ovo je još jedna izložba u nizu „MLADI LIKOVNI UMJETNICI U KNJIŽNICI” u odabiru FEĐE GAVRILOVIĆA, koji će, uz likovnu kritičarku MARIJANU PAULU FERENČIĆ govoriti o slikama na otvaranju izložbe, kojemu će prisustvovati i autorica.

Izložba se može pogledati do 27. lipnja, radnim danom od 8 do 20 sati, a subotom od 8 do 14.

Patricija Purgar rođena je u Zagrebu 1990., gdje je završila Akademiju likovnih umjetnosti 2013. Izlagala je na nizu zajedničkih i dvije samostalne izložbe (POU Samobor, 2013; Galerija SC, 2014. s Igorom Taritašem).

zona 2

„Patricija Purgar slikarskim ciklusom Zone stvara pejzažne montaže, tj. zaokružene pejzažne priče, crpeći inspiraciju iz filmova Andreja Tarkovskog i Konstantina Lopushanskog te vlastite okoline. Filmskim prizorima upućuje slikarski pogled fiksirajući ih, dok s druge strane stvarnu prirodu gleda poput filma. Nastaju triptisi segmentiranih krajolika, povezani u skladnu cjelinu i istovremeno jasno odvojenih sastavnih dijelova. Prva i zadnja slika u triptihu pejzažni su prikazi oronulih, napuštenih i ruševnih industrijskih gradilišta i stambenih objekata u Zagrebu. Središnja slika je segment zaustavljenoga filmskog prizora u kojemu su smješteni diskretni obrisi likova koji se gotovo stapaju s okolinom te svojom nazočnošću upućuju na naraciju. U tom procesu traženja i zaustavljanja filmskih reminiscencija u stvarnom krajoliku, gubi se jasna granica između slikarstva i filma, stvaralačkog i stvarnog te se konstruiraju kompozicije koje posjeduju vlastiti život.

Tako nastaju zone, mjesta koja su označena, odvojena te nerijetko i zabranjenog pristupa. Koračajući tim zonama, baš kao što se korača kroz život, Patricija Purgar ih mijenja i sudjeluje u njihovom oblikovanju, unoseći u njih čitav niz osobnih značenja. Duboko pohranjene filmske slike progovaraju svojim praiskonskim formama, pomirujući autoričin afinitet spram oba medija, ali s konačnom pobjedom slikarstva.

Slikama opredmećeni imaginarni pejzaži stvarnih predložaka filtriraju te projiciraju duboke želje, strahove i tjeskobe. Svaki okoliš ili pejzaž odraz je čovjekovoga unutrašnjeg stanja, ali i šireg konteksta društvene stvarnosti. Napušteni i oronuli prostori i pejzaži time lako postaju društveno angažirana tema ili pak ona usmjerena na pojedinca – zona u koju projiciramo vlastita viđenja, sjećanja i nas same. Premda prikriveni iza pročelja, ponekad i neprimjetni, otuđeni prostori nalaze se korak od našeg doma i nastavljaju postojati, te noseći tragove čovjekove prisutnosti i intervencija u prirodnom okolišu govore o sadašnjosti. U njih Patricija Purgar smješta svoj interes prema slikarstvu i filmu unutar kojega fundumentalna nepokretnost, koja je sastavni dio slikarstva, pobjeđujući razotkriva.”

Marijana Paula Ferenčić