Izložba umjetničke obitelji Zelenko: Vizualni eseji o prisutnosti

Zelenko Sonja Rauter 02

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja

VIZUALNI ESEJI O PRISUTNOSTI
kolektivna izložba umjetničke obitelji Zelenko

Lea Bernetič Zelenko
Sonja Rauter Zelenko
Karel Zelenko
Marko Zelenko
Martin Zelenko
Nina Zelenko
Rok Zelenko

foto-galerija

otvorenje:
subota, 31. V. 2014. u 20.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Izložbu će predstaviti Eugen Borkovsky

uvod:

Ovaj izložbeni projekt odskače od uobičajenog. Razlozi za to su specifičnosti međusobnih odnosa autora radova. Naime, radi se o tri generacije jedne proširene obitelji u kojoj se svi članovi bave umjetnošću, a koja je obilježila tijek trajanja Grada umjetnika. Ove dvije činjenice usmjeruju ovu prezentaciju i objedinjuju autore koji dogovorno izložbu posvećuju Grožnjanu.

Shodno generacijama i poetikama vremena u kojem su autori stasali, djelovali i još uvijek djeluju, ova izložba je heterogena po interpretacijama oblika, ali homogena po emaniranim energijama. Raspon kreativnog izričaja pokriva stilske odrednice iz vremena sredine prošlog stoljeća pa do recentnih multimedijskih iskaza.

Pitanje smisla proizvodnje umjetničkih predmeta ovoj grupi autora nije problem. Oni jednostavno tako osjećaju i čine. Sve zastupljene autorice i autore odlikuje naglašena individualnost pa se, unutar vremenskih stilskih odrednica kojima bi trebali pripadati pojedini umjetnici, osjećaju otkloni. U konačnici, Grožnjan dobiva sjajnu prezentaciju snažnih povijesno-artističkih obilježja. Izložba je kreativni dokument o ustrajnosti od 1965. do 2014. godine, a godinu dana prije obilježavanja 50. godišnjice proglašenja Grožnjana Gradom umjetnika.

Umjetnička obitelj Zelenko: možemo krenuti redom.

predgovor katalogu:

VIZUALNI ESEJI O PRISUTNOSTI

Tekstualni komentar o izložbenoj prezentaciji umjetnika obitelji Zelenko, započeo bih radovima umjetnice koja više nije s nama, Sonje Rauter Zelenko. Unutar ovog projekta predstavljamo izbor njenih keramičkih figura. Svjedočimo da su to statue žena predstavljenih u trenucima, zaustavljenim situacijama, često u narodnim nošnjama, a neke sadrže asocijativne atribucije poput cvijeća, voća ili pokrivala. Figure karakteriziraju kruškolike forme uz poneki precizno razrađeni detalj. Umjetnica je, osim oblikom, bojom ili tonovima, dojam postizala kombiniranjem ulaštenih i matiranih dijelova statueta. Ona je često upotrebljavala ornamentalnu šaru koju je promišljeno i znalački aplicirala na rad. Negdje na razmeđi asocijacija Babuške i ideje Venere radovi iskazuju etnografske konotacije. Uvijek je rabljena decentna stilizacija, kako kod cijelog oblika tako i u detalju. Ponegdje se služi urezivanjem pojedinosti motiva, a ponegdje nadograđivanjem – modeliranjem u zemljanom materijalu. Umjetnica vješto kombinira liniju, urez, crtež i obojanu površinu kojima prati trodimenzionalni oblik. Sonja Rauter Zelenko, školovana u Pragu i Ljubljani, jedna je od osnivača Likovne kolonije Grožnjan davne 1965. godine. Zauvijek nas je napustila 2010. godine.

Zelenko Karel GROZNJANSKA SVADBA

Karel Zelenko bard je likovne scene Slovenije, ali i umjetničkog Grožnjana. Cijeli život odan je kreativnom kao slikar, grafičar, keramičar i ilustrator, ali i aktivist i organizator. Karel pripada prvom, osnivačkom krugu stanovnika Grada umjetnika. Iz njegovog zaista velikog opusa za ovu prezentaciju izdvojeni su radovi vezani uz Istru i Grožnjan. Njihove datacije sežu od 1984. do 2013. godine. Već njih nekoliko svjedoče o vizualnom promišljanju ljudskih situacija. Umjetnikov pristup oblikovanju karakterizira nesputanost pravilima. Kolor je često snažan i u službi ekspresije. Motivi su uvijek promišljeni i uvijek figurativni. Ovakvim pristupom kreirane scene dobivaju dozu nadrealnosti. Ljudi su najčešći stanovnici njegovih naslikanih ambijenata. Od neznatnih prolaznika do klaunova, svirača, umjetnika. Autor iz primijećenih/doživljenih životnih situacija izdvaja karakteristične likove i postavlja ih u znakovite odnose. Većina radova odlikuje se melankoličnom narativnošću. Sve njegove radove potrebno je dešifrirati, otkrivati kroz detalje i odnose motiva. Pažljivijem promatraču ne izmiču humorno, ali decentno prikazani međuljudski odnosi, ritualni prizori poput maškara ili vjenčanja, mitološke ili erotske teme. Umjetnik ovdje ugrađuje i svoj osobni stav pa bivamo svjedoci distancirane, ali tople, ljudske poetike kojoj je ponekad udahnuta doza sarkazma.

Nina Pirnat Spahić kaže: „…U okvir svog slikarskog, grafičkog, crtačkog i keramičkog opusa je Karel Zelenko uključio svoj monolog sa svime i svima. Tako je njegov umjetnički opus, kao samostalna cjelina, postajao sve izuzetniji, dragocjen te cjeloviti epilog našeg vremena. Zelenko si je, kao majstor svog poziva, izborio rijetku slobodu, da jasno, čisto i razumljivo izgovara svoj humanistički nazor o svijetu.” Citat: Nina Pirnat Spahić: tekst kataloga: Karel Zelenko – La comédie humaine

Zelenko Lea Bernetic 02

Spajanje doživljaja, ideje, i realizacije zamisli zahtjeva samopropitivanje. Materijalizacija ideje traži hrabrost izgovora na rubu drskosti. Poštujući izabranu tehnologiju, a želeći materijalizirati viđeno, rađaju se atraktivne ideje. Tako, Lea Bernetić Zelenko želi odživljeni istarski brežuljak na kojem dugi niz godina živi i radi, prenijeti vizualnom keramičkom tehnologijom. Ona uzima stožac kao mjeru iskaza. Slijede mutacije eksperimenta i saznanja. Zrela ideja u dogovoru je s dosjetkom. Poznajući tehnologiju u tančine, realizacija postaje lakoća. Obično geometrijsko tijelo, stožac počinje nositi emocionalni i vizualni smisao brda značenja. Na ovo umjetničino brdo snova na kojem ju dočekuje realnost, ona se uspinje ritualnim krugom ka vizualizaciji, materijalizaciji dojma. Je li brdo crno zbog doživljaja, realnosti sumraka ili značenja u umjetničinoj podsvijesti? To ne želimo saznati, ali smo zadovoljni njenim likovnim odbljescima svijesti gdje educirani, klasični, slikarski rukopis figuracije, autorica zamjenjuje pojednostavljenim izgovorom sličnim dječjem. To daje dodatni šarm predmetu koji postaje simbol projekta: Grad umjetnosti na uzvisini. Ili, kretanje u spirali dostignuća.

Leini glinom izgovoreni motivi rijetko su naseljeni ljudima. Ukoliko jesu, u pitanju je ljubav, ona prva, zavodnička. Poslije ju zamjenjuju ptice, ribe, jedra, pijetao i stabla te geometrijski simboli. Ponavljanje snažnog kolora izmijenjenim tonovima, govori o zadivljenosti oblicima koje pamti i propitivanju smisla događanja koje vizualno interpretira. Proširujući teritorij, a time i svrhu, umjetnica problematizira primorski motiv regate. Osjećajući vezanost dvodimenzionalnošću, prostor osvaja i doslovno, sklapajući višedijelne kompozicije. Ovdje je prisutan snažan kolor podređen temi objekta.

Lea Bernetić Zelenko zaista je odana zemljanoj tehnologiji. U njoj, kroz edukacijski rad postigla je zadovoljenje i uspjeh. Podnoseći situaciju i okruženje samo ju je ljubav, prostor kreativnosti i dosljednost mogla zaustaviti na lokaciji. Zahvaljujemo Lei na ustrajnosti.

ZELENKO MARKO 1

Marko Zelenko, akademski kipar, u prostoru galerije Fonticus, u prigodi ovog projekta, predstavlja se manjim radovima. Problematika egzistencije i stvaranja skulptura u kamenu, zbog financijsko-tehničkih problema, u suvremenosti je pooštrena. Autorima ostaje premalo prostora za izvođenje rada koji sami zaista žele izraditi. Ukoliko se pojavi naručilac, on uobičajeno biva zahtjevan i već ima ideju oblika. Umjetnik se mora boriti kako bi obrazložio svoju ideju koja ne mora biti sukladna sa sponzorovom. To se očituje nedostatkom monumentalne plastike na trgovima i na mjestima gdje bi to bilo opravdano. Ono malo što je izvedeno u ovoj državi većim je djelom spomeničkog karaktera blisko vezano uz nametanje političke teme. Marko Zelenko uspio je realizirati nekoliko ozbiljnih kamenih artefakata od kojih neke možete vidjeti na ili u okolici Grožnjana.

Pregledavajući većinu njegovih ostvarenih djela, očito je da vrijeme inkubacije i inicijacije autorskog rukopisa traje. Očituju se eksperimentalna ostvarenja u sferi istraživanja u rasponu od simboličke figuracije pa do poigravanja geometrijskim kompozicijama. Veći dio radova ima figurativne konotacije, a dio ima apstraktne odlike koje, ipak, uvijek izazivaju asocijacije na prepoznatljivo. Sve forme, bez obzira što na prvi pogled ne raspoznajemo odmah izvor istraživanog oblika, imaju porijeklo i značenje. Na nekim radovima očituje se potpuni izlazak u prostor dimenzija dok na nekima umjetnik propituje na način da poštuje monolit materijala, a poigrava se formiranjem, izrastanjem formi koje su naoko sekundarne iako u konačnici određuju artefakt. Očit je umjetnikov osjećaj za oblikovanje prostornih komponenti i njihovo sudjelovanje u artificijelnom obliku kao cjelini. Na svim radovima prisutan je izuzetno profesionalan i znalački odnos s materijalom. Primjetan je šarm oblikovanja jer umjetnik kroz neke radove progovara decentnom ironijom. Iako na pragu zrelosti, ovaj umjetnik već je ostvario zapažen opus.

ZELENKO MARTIN 02

Suvremenost, iz vremena ili još u vremenu postmoderne, donosi miješanje stilova i žanrova, eksperimentiranje, nepoštovanje pravila i autoriteta. Naglasak je na igri, a ne na rezultatu. Mnogi autori, pa i Martin Zelenko, eksperimentiraju medijima i plasiraju samu igru ili isječke iz igre kao prezentni oblik ne poštujući klasična pravila. Ovakvim postupcima svjedoče tijek, nizanje trenutaka svih stvari, a ne pod svaku cijenu klasično zabilježenu bezvremenost manipuliranog trenutka. Teorija fraktala, bozona, kvantne fizike, znanstveno potvrđuje instinkt umjetnika. Čini se da je bilježenje tijeka postalo zanimljivije od same bilješke. I sam autor kaže: …”za mene, najvažnijim dijelom umjetnosti ili kreativnosti je proces.”… „…Proces, faze su mi osobno važne jer s daljnjim radom one nestaju zato što u klasičnim tehnikama, nasuprotno digitalnim, nema koraka nazad.” Ovaj stav autor dokumentira radovima koje podastire.

Iz obilja mogućnosti umjetnik izdvaja dvije serije. Jednu obilježava monokromatska, disciplinirana, ali funkcionalna koloristika. Druga je serija koloristički živahnija. Obje karakteriziraju izuzetna kompozicijska rješenja. U isto vrijeme, svi elementi ovih diptiha/poliptiha su razigrani, a ujedno znalački stabilizirani. Motivika radova približava se apstraktnom dojmu da bi pogled promatrača povremeno bio iznenađen trenutkom stvarnosti, isječkom prepoznatljiva motiva. Ova igra realnog i nerealnog zapravo je svojevrsni autorov krik, reakcija na poučke i pravila, zakone i zabrane. Zaista, autor je majstorski izdvojio vizualne sekvence tijeka koje su mu bitne, a koje je odlučio podijeliti s promatračem.

Martin Zelenko smatra da jedan medij ne može odgovarati svim potrebama za osobnim kreativnim izgovorom. On to praktički ostvaruje baveći se istovremeno s više njih. Ogoljelo, on se bavi zvukom i vizualnim. Interpretacije osobnog, ali i problematiziranje općeg, može se iščitati koncentrirajući se na podastrte vizualne i zvučne radove.

ZELENKO NINA 02

Zaustavljeno vrijeme, njegovi neodredivo dugi trenuci meditacije, mogli bi biti obuhvatnica radova kojima se predstavlja Nina Zelenko. Radi se o grafikama, točnije, bakropisima različite, uglavnom osobne, intimističke tematike predstavljene kroz najčešće neurbano određene motive. Suptilna razrada površine otkriva izuzetnog majstora stare tehnologije bakropisa. Crtež na rubu naivnog, dječjeg pristupa naglašava detalj bitan umjetnici. Daje mu oznaku univerzalnosti. Gotovo na svim radovima prisutan je mali gradić na uzvisini, Grožnjan. Ponegdje je u zadnjem planu negdje u daljini, a negdje je umjetnica zašla među njegove povijesne, energijom prepunjene zidove, ne bi li ih razotkrila simboličnom motivikom. Čvrste linije, potezi crteža ponegdje su ublaženi rasterom ili tonom. Pretapanje formi i iznenadno prepoznavanje oblika u obliku nalazimo na mnogim radovima. Oblikovanje uz odmjerenu stilizaciju inicira razmišljanje o pojavnosti realnog unutar vlastitih intimnih svjetova. Koristeći isječke realnog sama kombinira motive koje pretvara u znakovlje. Ovo jest figuracija, ali filtrirana osobnim doživljajem i prenesena tankoćutnom tehnologijom.

Umjetnica često, tvoreći elemente melankoličnih scena, koristi prozaične motive koje minuciozno pretvara u znakove. Tu su ptice, proplanci, trave, krošnje stabala, školjke, mačke, šumske životinje, muze, znakovito osvjetljenje. Da, uvijek je negdje sunce bez obzira manifestira li se kao svijetli krug, osvijetljeno područje ili kao sjena koja ocrtava detalj, kao odsjaj mjesečine. Ponekad nije jasno igraju li se stabla s pticama ili se ptice igraju suncem. Ukoliko ih vidimo kao simbole, doživljaj je zaista nadrealan. Minijaturne kompozicije, stranice dnevnika izgovaraju mnogo poruka. Pred nama su radovi koji se ne oslanjaju na trendove, modu ili proklamirane stilove. Tematika je uvijek intimistička s otklonom prema znakovitom, prema simbolu, prema želji za iskazom bezvremenskog. Čini nam se kao da je htjela sve te detalje i atmosfere ‘spakirati’ da ih možemo ponijeti kao uspomenu na doživljaj, utisnute u plemeniti papir. Poput spomenara u kojem istovremeno i jesu i nisu realnost, već samo izabrani doživljaji. Kao bijeg od boli materijalnog svijeta u kojem ipak, na sreću, postoje i lijepe stvari. Ekologija duše i ekologija prirode bile bi opće odrednice ovih radova.

ZELENKO ROK 01

Rok Zelenko iz svog bogatog slikarskog opusa izdvaja kolekciju radova čija je osnovna zajednička tema Grožnjan. Tu je niz uzajamnih impresija umjetnika i grada koji, jedan prema drugom, nikada nisu bili ravnodušni. Ovu lokaciju na kojoj intenzivno djeluje kao umjetnik, ali i kao organizator aktivnosti, gdje je odgajao svoju djecu, Rok intenzivno doživljava. Autor ulazi u samu bit kamenog naselja. No, ovdje nas ne očekuju lijepe vedute. Pred nama su umjetnikovi doživljaji izgovoreni pomalo mističnim atmosferama. I još, ovaj grad nije prazan, umjetnik nam prikazuje njegove stanovnike umrežene prostorima ulica, trgova, prolaza i situacija.

Rok se najviše oslanja na boju. Fascinira uporaba plave, često dubokih tonova, koja prevladava ili se barem pojavljuje na svim radovima. Primjećujemo i na manjim formatima, gotovo uvijek energičan potez. Ponegdje, u slikarski namaz mu se miješa crtež, što umjetnik vješto usklađuje. Zapisi ponekad izlaze iz formata slike. Svi radovi temeljeni su na figurativnim motivima. Gradnja oblika ponegdje groteskno deformira poznati oblik, ali upravo takav pristup odaje senzibilitet autora. Sve slike zrače ljudskošću autora kao sudionika događaja ili scene koje interpretira. Često rad odaje dojam sentimentalnosti uvijek prezentirane distancirano. U ovo prijelomno vrijeme krize duhovnog, gotovo da postaje neuljudno predstavljati motive i umjetničke radove koje karakterizira doza lirike. Rokovi radovi zasigurno su lirske situacije promišljane zrelom likovnošću. Umjetnik propituje rastačući impresiju u interpretaciju.

Rok Zelenko zna da svijet nije objektivno stvaran. Stvarnost je subjektivno determinirana, a potraga za spoznajom svedena je na stalnu reinterpretaciju. Većina ovih radova ima naslove povezane sa sadržajem. No, ovdje se ne radi o ilustraciji nekog grožnjanskog trga ili događaja već o njegovoj interpretaciji temeljenoj na doživljaju. Ovaj izbor radova Roka Zelenka možemo doživjeti kao problematiziranje osobnog i povijesnog prostora. Ponekad gestualno, ponekad sasvim pitomo, na radovima očitavamo prepoznatljive teme uz otklone ovisne o raspoloženju, trenutnim odbljescima svijesti. Autor je iskren. Ponekad nam govori direktno, a ponekad pripovijeda znakovima. Rok nije kreator lijepih slika okoline već nas obasipa mogućnostima. Autor kao da želi istovremeno prikazati i sakriti nebesko i duhovno plavetnilo.

Eugen Borkovsky, V. 2014.

Biografije autora:

Leonida Lea Bernetič Zelenko rođena je 1955. godine u Kopru, a odrasla u Izoli (Slo). Završila je srednju Školu za oblikovanje, smjer grafički dizajn. Keramika ju je zainteresirala već u srednjoj školi, a usavršila ju je u keramičkom ateljeu Sonje i Karela Zelenka. Edukaciju nastavlja studijem likovne pedagije na Pedagoškoj akademiji u Ljubljani. Diplomira sa završnim radom „Ornament u keramici”. Pedagoški rad započinje u Piranu, a kasnije u Talijanskoj osnovnoj školi „E. De Amicis” u Bujama te Talijanskoj osnovnoj školi u Novigradu. U nizu godina pedagoškog rada bavi se scenografijom, kostimografijom i grafikom. Njeno osnovno umjetničko stvaralaštvo posvećeno je keramičkim tehnologijama. Tim tehnikama ostvaruje raspon od malih dekorativnih, upotrebnih predmeta do keramoplastike i keramičkih mozaika na arhitekturi. Realizirala je zapažene cikluse keramičkih slika: „Moje malo mjesto”, „Igra zemlje, vode i zraka”, „Let ptica”, ͈Morsko dno”, „More”, „Meditacije u boji”. Poslije vjenčanja s Rokom Zelenkom, od 1980. godine, stvara u Grožnjanu, a živi u Grožnjanu i Izoli.

Sonja Rauter Zelenko rođena je 1918. godine u Novom Mestu (Slo). Studirala je u školi za umjetnički obrt u Ljubljani te na UPRUM u Pragu. Diplomirala je 1949. godine, kod prof. B. Kalina, na odjelu kiparstva Akademije za likovnu umjetnost u Ljubljani. Do 1960. godine živjela je u Kamniku, a do svoje smrti, 2010. godine u Ljubljani. Boravila je na studijskim putovanjima u Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i Češkoj. Jedna je od osnivača Likovne kolonije Grožnjan 1965. godine. Od tada u Grožnjanu djeluje u okviru „Galerije Z”. Bavila se skulpturom i keramikom. Središnja tema njezinog stvaralaštva je ženska figura, najčešće u narodnoj nošnji. Samostalno i kolektivno izlagala je diljem Europe.

Karel Zelenko rođen je 1925. godine u Celju (Slo). Poslije završene srednje škole nastavlja studije na umjetničko-obrtnim školama u Ljubljani i Grazu, te na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču i Ljubljani. Godine 1949. diplomirao je na kiparskom odjelu kod prof. B. Kalina. Grafičku specijalku završio je 1951. godine kod prof. B. Jakca. Poslije toga, godinu dana pohađa specijalku za slikarstvo kod prof. G. Stupice. Po završetku edukacije radi u keramičkoj industriji u Kamniku. Godine 1954. zapošljava se u Školi za oblikovanje u Ljubljani, gdje radi do 1959, kada dobiva status samostalnog umjetnika. Od 1960. godine živi u Ljubljani. Obavlja istaknute funkcije u Društvu slovenskih likovnih umjetnika. U tom svojstvu jedan je od institucionalnih osnivača likovne kolonije „Grožnjan – grad umjetnika”. Jedan je od osnivača i predsjednika „Udruženja likovnih, kulturnih i javnih radnika Grožnjan” i „Gradske galerije Grožnjan”. Njegovo djelovanje i radovi kontinuirano su prisutni u „Galeriji Z” u Grožnjanu. Tijekom godina stvaranja okušao se u mnogim likovnim tehnikama: grafika, slikarstvo, keramika i ilustracija. Samostalno se predstavljao u više zemalja Europe, a na kolektivnim grafičkim izložbama diljem svijeta. Njegovi se radovi nalaze u mnogobrojnim međunarodnim kolekcijama.

Marko Zelenko rođen je 1982. godine. Završio je Akademiju za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani. Usavršava se 2003. / 2004. godine, u školi Famul Stuart, studij kiparstva u Ljubljani. Boravio na više skulptorskih studijskih radionica: Kiparska radionica Siparis, Sipar, Hr; Facoltad de Bellas Artes, Altea, E; Kiparska šola Kornarija, Marušiči, Hr; Međunarodna studentska kiparska škola Montraker, Vrsar, Hr; itd. Realizirao je mnogo javnih skulptorskih radova u Hrvatskoj, Italiji, Sloveniji, Španjolskoj. Izlagao na nekoliko izložbi u državi i inozemstvu. Osim kreativnim skulptorskim oblikovanjem bavi se restauracijom, edukativnim i pedagoškim radom vezanim za kamenorezačke i restauratorske poslove u kamenu.

Martin Zelenko, rođen je 1984. godine. Odrastao je u Hrvatskoj (Istri). Osnovnoškolsko je obrazovanje obavio u Bujama. Maturirao je u Umjetničkoj gimnaziji u Kopru. Završava studij Vizualnih komunikacija na Akademiji za likovnu umetnost i oblikovanje u Ljubljani. Kao student radio je na TV Koper kao asistent režije i scenski radnik. Bavi se oblikovanjem, fotografijom, ilustracijom, grafikom i videom, u slobodno vrijeme i glazbom i filmom.

Nina Zelenko se bavi grafikom, keramikom i tekstilom (ručno tkanje). Školovala se u Školi za oblikovanje i na Filozofskom fakultetu u Ljubljani te na Hochschule der Kunste v Berlinu. Od 1983. godine ima status Samostalne umjetnice. Njeni radovi izloženi su u mnogim galerijama u Sloveniji, u obiteljskoj Galeriji »Z« u Grožnjanu te u Brunelovom muzeju u Londonu. Sudjelovala je na više od 80 kolektivnih i samostalnih izložbi u domovini i inozemstvu. 2012. godine boravila je kao umjetnik-demonstrator na uglednom art događanju »Art in Action«, Waterperry, blizu Oxforda u Velikoj Britaniji, gdje je prezentirala tehniku dubokog tiska. Iste godine bila je jedna od tri grafička umjetnika koji su pozvani na prestižnu izložbu Dazzle u National Theatre u Londonu. Članica je Društva likovnih umjetnika Ljubljana u kojem od 2009. pa do 2012. godine vrši funkciju Predsjednice umjetničkog savjeta. Živi i radi u Ljubljani i u Grožnjanu.

Rok Zelenko rođen je 1951. godine u Ljubljani. Njegovi roditelji bili su među osnivačima umjetničke kolonije na Grožnjanu. Poslije završenog studija slikarstva na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani, Rok seli u Grožnjan. 1980. godine ženi se Leonidom Bernetič i tada se nastanjuju u zgradu u kojoj se nalazi galerija. U sedamdesetima i osamdesetima Rok Zelenko obavlja različite javne dužnosti u umjetničkoj koloniji organizirajuči kulturne programe i kulturološka istraživanja. Surađuje u životu muzičkog kampa, u uličnim predstavama, s arhitektonskim studijima te restauratorskim radionicama. Godine 1998. seli u Izolu (Slo), ali nastavlja raditi u svom ateljeu u Grožnjanu. Njegove osnovne tehnike likovnog izraza su slikarstvo i keramika. Rokov slikarski opus sastoji se od oko tisuću slika u tehnici ulja ili akrila na platnu. Opus je podijeljen na nekoliko tematskih ciklusa: „Istarske noći”, “Crveno”, „Uspomene iz sna”, „Grad”, „Inferno”, „Muze”, „Mora”, „Genesis”. Osim više tisuća komada keramičkog nakita i tanjura izradio je nekoliko monumentalnih keramičkih kompozicija uključenih u arhitekturu, koje se nalaze u širem području Grožnjana. Svoje je radove izlagao na preko 150 samostalnih i otprilike isto toliko kolektivnih izložaba diljem Europe.