Putovanje svemirom
Blažeković ne problematizira svijet svojih tehnoloških čudesa niti mu je stalo do sukladnosti sa aktualnim umjetničkim tendencijama. Samozatajnost, osobinu koju su već mnogi zapazili, naš će slikar uzimati kao bitnu predpostavku i okvir djelovanja: unutar plahe javne slikarske deklaracije i unutar okvira koji ne dopuštaju nesvrhovite izlete on realizira slikarski izraz respektabilne kvalitete. On je u “nesuglasju” s javnom deklaracijom, budući da njegova čvrsta, odrešita i kontrolirana gesta svjedoči slikara unutarnje koherencije, uvijek ustredotočenog na bit slikarskog rada.
Do toga rezultata nije došao lako i u kratkome roku, o čemu svjedoči pređeni slikarski put koji mu nije bio osobito pravocrtan ni u tematskom ni u stilsko-morfološkom smislu. Izmjenjivale su se cjeline koncentrirane na interijere, portrete žena, svijet kompjutora ili nedefinirani motivi na kojima su metoda spontanog gestualnog slikarstva i mjera unutarnjeg raspoloženja određivali karakter rada.
Možda jedinu, a svakako najvažniju poveznicu svih tih “etapa” Blažekovićeva opusa predstavlja boja. Ona je bitni moderator, pa i glavna snaga njegova jezika: od “nečistih”, pomješanih kolorističkih partija do nanosa čistih boja raspon se čini toliko širok da se, načelno, može pitati o dosljednosti. Ali, da ponovimo onu, pomalo već klišejiziranu, no jedinu istinu – u umjetničkoj praksi mogućnosti ne zavise od normativnih određenja nego od individualne umjetnikove volje.
Unutarnji diktat osjećaja i ekspresija boje ne dopuštaju olako zaključivanje i o postojanju misaonih silnica u njegovu slikarstvu. Riješimo li se, međutim, predrasuda biti će moguće zaključiti kako se unutar istoga rada mogu pronaći i mentalne i osjetilne vrijednosti i da se ovdje događa zanimljiva komprimacija iskustvenog, osjetilnog i memorijskog sadržaja.
Posebno je to vidljivo u najnovijoj, maloj seriji s motivima letjelica (aviona i svemirskih brodova), gdje autor na jednoj slici suprostavlja dva svijeta, dva modela i dva postupka: s jedne strane, precizne, gotovo tehnički korektne “nacrte” letjelica i slobodni slikarski zamah, monokromiju i boju, geometriju i gestu. Racionalno određena konstrukcija s preciznim crtežom, u kome se fingira znanstveno-tehnička projekcija ipak ne priječi da o Blažekovićevom radu ne govorimo kao o ekskluzivno slikarskom radu, čemu u prilog ide i saznanje kako motivi nisu i primarne teme njegovih slika. Svijet elektronskih i kibernetičkih čudesa i robotičkih konstrukcija ovome je autoru drag, ali je tek baza za zasnivanje autonomnog slikarskog polja, lišenog bilo kakvog diktata izvan toga polja.
Rumica Baranović
Udruga “Umjetnost osmijeha”
Otvorenje: 17.10. u 19 sati, Galerija osmijeha, Radićeva 37, Zagreb
