U MMC POU „Ante Babić” u Umagu otvara se u četvrtak, 16. listopada 2014. u 19,30 sati izložba pod nazivom „Arhitekture”, slikarice MIRJANE MATIĆ. Radi se o njezinu najnovijem ciklusu slika u kombiniranoj tehnici, nastalom 2013. i 2014. godine. Kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout.
Arhitekture
Kad je svoj ciklus ruralnih kuća/zidina nazvala „Arhitekture”, Mirjana Matić sasvim sigurno nije imala namjeru ispričati poetičnu priču o mediteranskim kućama, niti želju da te kuće arhitektonski točno, čitljivo i prepoznatljivo opiše. Naprotiv, odmah nam je dala do znanja, već u samom nazivu ciklusa, stavljajući ga u plural, da je njeno područje zanimanja tu daleko šire od polazne, osnovne inspiracije. Time je uputila poruku o problemskoj uslojenosti pristupa (prije svega likovnoga) ovoj tematici, koja u sebi sadrži intrigantnu oblikovno-značenjsku mnogostrukost. Njezine slike iz ovoga ciklusa zbog toga traže polako i višekratno čitanje, koje ubrzo postaje uzbudljivo istraživanje, prodirući kroz slojeve i razgrćući koprene.
Prvo čitanje: „Arhitekture” su kuće. Kuće su ishodište Mirjanine inspiracije i vladarice njezinih slikarskih podloga. Zauzimaju cijeli kadar platna i osvajaju svojom tektonikom i monumentalnošću. Njihov prikaz oslanja se na stvarnost, ali je ne slijedi do kraja, pa se ponekad u nedoumici zapitamo – Dokle tu seže zbilja? A ona seže do točke kad je umjetničina autorska interpretacija izvršila prostornu i strukturnu transformaciju, prenijevši kuće u neku novu realnost. Realnost u kojoj vlada zažetost, zbijenost, zatvorenost i geometrizirani urbani sklop: monolitni kubusi kuća, velike rustikalne zidne pačetvorine, uske, popločene uličice, oštro sječene, lučne, tradicijske pasarele nad tajnovitim prolazima, strma stepeništa…Realnost gdje je sve konstruirano kao čvrsta arhitektonska struktura, a autorica pritom jednaki interes pokazuje prema cjelini blokovite arhitekture, kao i prema svakom pojedinačnom detalju: zidu, malom otvoru-prozoru, vratima… i uvijek intrigantno namješta optiku viđenja.
Drugo čitanje: „Arhitekture” su krajolik i podneblje. Premda su kuće već pri prvom iš)čita(va)nju ovoga ciklusa dominantne, one tu nisu jedina arhitektura. Jer kod Mirjane Matić arhitektura su i pojedinačna stabla združena s kućama (čudesna zajedništva čempresa, pinija i kuća), krajolik – ali i cijeli ambijent i podneblje. Jednako kako je za arhitekturu kuća geometrizirana struktura modul gradnje, tako je ona to isto i za arhitekturu cjelokupnoga krajolika. Pritom je uvijek istaknut plasticitet, monumentalnost, tektoniku, sintetičnost – i taktilnost. Vizure, pogledi, ili pojedinačni motivi sažeti su u znakove i simbole, pomoću kojih se zna da se tu radi o mediteranskome podneblju. O njemu ne govori samo arhitektura kuća i vegetacija, nego vrlo profinjeno i arhitektura/arhitektonika reljefa i ozračje cijeloga ambijenta, istkano od boje i svjetla. Boje koja je s jedne strane rasvijetljena i eterična, a s druge gusta, tektonska, materička i gradbena. U tome podneblju i fluidna plava boja neba osunčana je i topla, zelena je mirisna i eterična kad se zaplete u krošnje pinija i čempresa, siva je „kamenita” i postojana, a crvena ugrijana, titrava – ali i opipljiva, zemljana materia prima.
Treće čitanje: „Arhitekture” su način slikanja i likovni vokabular. Koliko god bio izazovan i značenjski slojevit, motiv je u ovome slikarstvu ipak odskočna daska za razvoj arhitekture likovnoga vokabulara. Jer arhitektura je ovdje gradnja slike i potez kista; tvarnost materije i strukturalnost površine; oblikovanje forme (koja je elementarna, lapidarna) i opredmećenje boje. Mirjanin stil plijeni disciplinom rada, izvrsnošću metjea i snagom (arhi)tektonike likovnoga vokabulara. Zato se „Arhitekture” značenjski protežu i na autorski izričaj autorice, koji funkcionira unutar njezina davno izgrađena strogokonstruktivnoga, ali istodobno i slobodnopoetičnoga sustava vizualnih zakonitosti, uvijek pritom noseći prepoznatljivi autorski pečat.
Četvrto čitanje: „Arhitekture” su magični prostori tišine. Ako se Mirjanin ciklus „Arhitekture” do ovoga trenutka poglavito doživljavao kao slikarstvo koje je sintetično, materičko, tektonsko i gradbeno, u ovoj fazi oslobađa se i hrupi van onaj komprimirani dio u kojem prevladava poetika, u kojem čuči fantazija i u kojem se smiješi magija priče. Onaj dio koji nas je potiho otpočetka mamio, a čijem izazovu se na kraju dječje prepuštamo: dojmu nestvarne realnosti i melankolične snovitosti, magičnim prostorima tišine, miru osame i prividu zaustavljenosti u vremenu i prostoru. Ali i nekom nadrealnom ozračju. Ne može sve to ne probuditi sjećanja i asocijacije.Ponajviše asocijacije na šutljive, mitske i bezvremene „Arhitekture” unutrašnjosti Istre, gdje je Mirjana Matić, za vjerovati je, započela graditi ovu svoju slikarsku priču.
Višnja Slavica Gabout
Mirjana Matić rođena je 1955. godine u Puli. Školovala se u Višnjanu, Poreču i Rijeci. Završila je studij likovne umjetnosti na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Radila je kao nastavnica likovnog odgoja u više škola u Istri. Organizirala je i vodila pedagoške slikarske i grafičke radionice u vlastitom ateljeu. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je nekoliko nagrada. Članica je HDLU Istre. Živi i radi u Višnjanu.
