Galerija SUNCE, Avenija Marina Držića 1, URIHO, Zagreb
Otvorenje u četvrtak, 12. lipnja 2014. godine, s početkom u 20,00 sati. Izložba se može pogledati: pon-pet, od 10,00 do 16,00 srijedom do 17,00 sati, od 10. do 05. rujna 2014. godine.
Milan Stunja rođen je u Zagrebu. Živi u Petkovom bregu (grad Samobor). Slikati je počeo godine 1970. što je s prekidima trajalo do godine 1986. kada se učlanio u likovno društvo “Bundek” te nastavio intenzivno raditi uz akademskog slikara Željka Uremovića, a kasnije i pohađao likovnu školu „Rokov perivoj” kod prof. Vjere Lalin. Iste godine po prvi puta grupno izlaže u MZ Središće. Slika u tehnikama: ulje na platnu, akvarel, pastela, akrilik i kombinirana tehnika. Tijekom svog bavljenja slikarstvom bio je sudionik oko 250 likovnih kolonija te je dobio mnoge zahvalnice, priznanja i diplome. Jedan je od inicijatora osnivanja Sekcije željezničara-likovnih stvaralaca – preteča današnje Udruge željezničara slikara “Plavo svijetlo” iz Zagreba, čiji je član i danas. Član je likovnog društva “Ljubo Babić” iz Jastrebarskog, likovne udruge Fortuna-art iz Zagreba te suradnik ULU Akademija-Art. Raznim humanitarnim organizacijama poklonio je više od dvije stotine svojih djela. Do sada je izlagao na preko 200 skupnih izložaba u zemlji: Zagrebu, Varaždinu,Varaždinskim Toplicama, Stubičkim Toplicama, Koprivnici, Karlovcu, Pazinu, Lovranu, Roču, Rijeci, Kutini, Sisku, Slavonskom Brodu, Vinkovcima, Splitu, Jastrebarskom, Samoboru, Zaboku, Belišću, Đurđevcu, Zadru, Kninu…
Skupne izložbe u inozemstvu:
– Predstavništvo Croatia-expresa, Beč, Austrija
– Stadthalle Korntal, Stuttgart, Njemačka
– Salon de Provenceu, Marseille, Francuska
– Galeria Foligno, Venezia, Italia
– Litomerice, Prag, Čehoslovačka
Samostalne izložbe:
– 1988. Safari klub, Jastrebarsko
– 1989. Knjižnica Narodnog sveučilišta, Jastrebarsko
– 1990. Sindikalna dvorana Infrastrukture, Zagreb
– 1991. Knjižnica Vladimira Nazora, Zagreb
– 1995. Narodno sveučilište, Samobor
– 2000. Galerija U Predvorju, Zagreb
– 2003. Restoran galerija Anticatore, Umag
– 2006. Galerija gradskog muzeja, Jastrebarsko
– 2007. Poslovnica Štedokredit, Karlovac
Živeći i slikajući na razmedu samoborskog i jastrebarskog kraja Milan Stunja slijdi trag bogate likovne tradicije tog područja. Pred više od jednog stoljeća u svom dvorcu u Jasrtebarskom inimni dnevnik oslikavao je grof Stjepan Erdody, a iz te sredine potječe i slikar, povjesničar umjetnosti i vrsni pedagog, akademik Ljubo Babić. Rođen je u Samoboru, a imajući ladanje u Repišću svoj trag ostavio je i Kamilo Tompa, kao i Josip Restek iz nedalekog Volavja. Samoborac Nikola Raiser, jedan je od stupova suvremenog hrvatskog slikarstva. Izostajući u takvom okruženju Milan Stunja formira svoje slikarstvo u neposrednom konktaktu s prirodom ali i sa smislom da viđenom pridoda i svoj individualni pečat.
Izbor radova s kojima se predstavlja, najbrojniji su pejzaži koji zapravo predstavljaju polaznu točku umjetnikova razmišljanja. Naime, već na prvi pogled uočljiva je činjenica da Milan Stunja uspostavlja odnos s viđenim kroz emotivnu impresiju. Sagledano za njega znači tek podtekst u kojem će on putem sekcije oblika sinteze kolorita graditi svoja subjektivna razmišljanja. Događa se stoga,da iako taj krajolik ima obilježje određenih lokaliteta, istovremeno odiše i nekim univerzalnim doživljajem prirode i elemenata u njoj. Takvom dojmu posebno pridonosi sama izvedba jer postupak nanošenja boje na platno kod Milana Stunje izuzetno značenje karaktaristike. Namazi su pastuozni ili u granulama čime se postiže određena raljefnost. Potazi se slobodno razvijaju i zadržavaju svoju samostalnost pa djeluju kao dinamični prodori u prostor. Ikonografski ostajući vezan za bregovitu konfiguraciju i karakteristično raslinje, slikar nastoji u pojedini rješenjima fiksirati i stanja u atmosferi. Te namjere provodi širokim spektrom boja, pa iako nastoji uspostaviti sklad,uspjeva i indificirati trenutačni ugađaj, kao klimatski tako i emotivni.
Sklonost lirskim raspoloženjima, prisutna u ciklusu krajolika, još će više doći do izražaja u ostvarenjima inspiriranim cvijećem. Nježnost i krhkost latica cvjetova naglašenija je zbog prostora u koji slikar smješta svoje aranžmane, a umjesto neutralnih pozadina, Milan Stunja prostor oko cvjetova obrađuje kao nebo na pejzažima, čime ujedno presudno utječe i na tumačenje ambijentnosti, ali trenutačnih raspoloženja kojima je zaokupljen u svojoj intimi.
Sakralnim temama posvetio se prizorima koji kroz diskripciju i naraciju odašilju određene poruke, ali ih autor ipak inpretira na sebi svojstven način. U izvedbi, blizak pejzažima, i u ovim kompozicijama koristi svoj razigrani živi potez nastojeći da dramatizira oblike i unesene u atmosferu elemenata uzvišenosti. Time gotovo ptelazi granicu realiteta i dodiruje prostore imaginacije. Slikarstvo Milana Stunje izrasta i nadograđuje se na iskustvima figuracije, ali se istovremeno oblikuje kao individualni izraz u trendu neoekspresionističkih težnji. Uspostavljajući prepoznatljiv rukopis on i dalje istražuje u slojevima svijesti i intenzitetu emocija. Rezultati ne izostaju pa postaju sve vidljivije tendencije prema duhovnim sferama i psihološkoj analitici. Krčeći put od sagledanog u prirodi do doživljenih uzbuđenja u mislima i osjećajima, Milan Stunja prelazi stazu napretka u stazi i vitalnosti izraza, kao i u svježini i potentnosti vještine. (Juraj Baldani, prof.)
Milan Stunja slikar-pjesnik ljepote prirodi donosi niz ostvarenja visokog umjetničkog elementa, otkriva ljepotu doživljaja u prirodi i krajeva kroz koje često prolazimo, a da ih niti ne primjetimo … (prof.dr. Antun Bauer)
Slikarstvo Milana Stunje prožeto je iznimnom pikturalnom osjetljivišću koju on crpi iz motiva kada slika i stvara svoje slike,koje nisu puko ogledalo pune raznih fenomena svjetlosti i boje, već osobna kreacija viđenog. Nadasve je majstor slikanja pejzaža, koje slika sa pomno odabranim bojama koje pomno transformira u doživljaj koji dolazi iz nutrine. Promatrajući motive s treptajima atmosfere nad horizontom, nad otocima i obalama slikani su u jednom dahu kao da je taj prizor otet vremenu. Ugođaj slike uvijek je nova formacija trptaja svjetla i svježine datog pejzaža ili nebeskih fascinacija nad morem. Njegovo slikarstvo prepoznajemo u jasnim i čistim dinamičkim promjenama u zatvorenim cjelinama. Naročito vrlo iscrpno slika idilićne pejzaže s kojima je duboko vezanza trdicionalne hrvatske slikare s početka dvadesetog stoljeća, te na njihovoj baštini gradi svoju sliku sa snažnom gestom, često i s jakimudarcima kista po platnu te na taj način stvara prostor i tvori poetsku stvarnost svoje slike. (akad. slikarica Nives Missoni, prof.)
