Skip to content

izložba Maje Cipek: Fluorescentne formacije III

Maja Cipek

Bezbroj nijansi bijelog na bijelom

„Koliba u proljeće. Ničega u njoj. U njoj je sve.” Haiku koji je davne 1961. Izmijenio cijeli budući život matematičara Vladimira Devidea1 primjenjiv je i na i rad Maje Cipek. Paradoks, ta misao tako draga zen budizmu, u kojoj ništa nije logično na prvi, a zapravo je savršeno logično na drugi pogled najbolje bi opisala najnoviju stepenicu na Majinom likovnom putu. Bijelo na bijelom. Naizgled – ništa! Kad se krene gledati u pravom svjetlu – bogatstvo sadržaja! Ne spominjem bez razloga baš japansku tradiciju krajnje discipline i jednostavnosti te zen budizam sa svojim paradoksalnim pričama-zagonetkama koje munjevitom brzinom osvjetljavaju teško sagledive duhovne odnose, jer, poput Majinih najnovijih Fluorescentnih formacija, skrivaju bogat, oku nevidljiv duhovni svijet koji tek pod pravim svjetlom, ovdje i doslovce – onim UV lampe, daju svoj puni sadržaj.

U vremenu koje više od svega cijeni čarobne riječi brzina i promjena Maja Cipek na prvi se pogled doima poput stare duše koja je zalutala iz nekih sporijih, temeljitijih vremena u kojima „ja” nije mnogo značilo . Krećući poput slavnih likovnih mislilaca od svijeta oko sebe; motiva i boje – u njezinu slučaju od fascinacije informatičkom tehnologijom, iz ciklusa u ciklus Maja skida sloj po sloj, otvarajući u konačnici čistinu koju svatko od nas može popuniti svojim sadržajem. Jesu li njezine Fluorescentne formacije nekakvi titraji? Zvuk preveden u sliku? Dinamična ravnoteža linija i ploha? Istraživanje odnosa punog i praznog? Poigravanje bezbrojnim nijansama bijele boje? Ili perspektivom? Strpljivošću čovjeka koji istražuje, produbljuje i širi svoju umjetničku nit vodilju Maja Cipek sustavno traga za savršenstvom forme odustajući od prepoznatljivog rukopisa, originalnosti, individualnosti, tih Svetih gralova suvremenog doba u korist depersonaliziranih, gotovo mehanički ravnih poteza. Očaranost pravilnim rasterom matične ploče računala iz autoričinih ranijih faza polako se reducira; nestajanjem dijagonala, kružnih oblika, nestankom boja, sažimanjem oblika na linije različitih debljina koje se uvijek sijeku pod pravim kutem na, ne slučajno – isključivo četverokutnim platnima stvaraju različite nijanse bijeloga koje traže strpljivog gledatelja. Uvijek u pokretu, Maja Cipek po prvi puta svoja istraživanja sada prenosi u treću dimenziju – kocke, otvarajući nove mogućnosti iščitavanja.

See also  Povijesni susret pape Franje i patrijarha Bartolomeja I.

Energija koja prolazi kroz matičnu ploču računala, taj simbol suvremene informacijske ere i ishodište Majina likovnog izraza u konačnici će se utjeloviti kao informacija – riječ, slika ili zvuk. Kad autoričine Fluorescentne formacije promatramo kao matičnu ploču kroz koju struje informacije pretvorene u titraje pod UV lampom dobivamo bezbroj mogućnosti koji će svatko od nas drugačije iščitati. Što ćemo iščitati iz radova Maje Cipek? Prava umjetnost ne daje konačne odgovore. Na nama je da ih nađemo. Mogućnosti su neograničene. Meditacija je prazan um. Tiha tama galerijskog prostora u kojoj nas u svome posebnom svjetlu dočekuju najnovije Fluorescentne formacije Maje Cipek nipošto nisu dramatične, kako takav postav umjetnina obično djeluje na gledatelja. Naprotiv; poziva da ostavimo svakodnevne brige i stresove, ispraznimo um i otvorimo ga za novo. Poput one kolibe u proljeće s početka teksta.

Martina Kalle
_________
1 Razgovor V. Devidea s Arisom Angelisom u radijskoj emisiji „Ljudi XX. Stoljeća”, objavljen u istoimenoj knjizi, izd.: Disput, Zagreb, 2011.

Maja Cipek rođena je 1976.u Zagrebu.1998.diplomirala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, smjer dizajn tekstila i odjeće. 2006.diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Miroslava Šuteja. 2011.maturirala solo pjevanje na Glazbenoj školi Ferdo Livadić u Samoboru ,u klasi prof. Branke Cvetković.
Od 1998.godine sudionica je desetak skupnih i osam samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Jedna je od dobitnika nagrade HT mobile „Svijet bez granica” za svoj rad.Članica je ULUS-a i Matice hrvatske.

Otvorenje izložbe 21. listopada 2014. u 19 sati
Izložba ostaje otvorena do 2. studenog 2014.
Mala dvorana Galerije Prica, Samobor