U petak 18. srpnja 2014. u labinskoj Galeriji Alvona pred mnogobrojnom likovnom publikom otvorena je samostalna izložba Ljiljane Vlačić “VOLIM TE”
Ljiljana Vlačić diplomirala je slikarstvo 1996.godine na Akademiji likovne umjetnosti u Veneciji u klasi prof. Umberta Borelle. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i u inozemstvu te je dobitnica više nagrada i priznanja za nsvoje osebujno stvaralaštvo.
Mladen Lučić u tekstu kataloga ove izložbe ističe kako slikarski opus Ljiljane Vlačić karakterizira uzbudljivo stvaralaštvo koje svojom zatomljenom gestualnošću i slojevitosti strukturalnog izraza zaziva iskustva tašističkog predznaka s jasnim referencama na kolorističku problematiku koju je autorica discipliniranim promišljanjem i svojevrsno radikalno-minimalističkim postupkom, svela na problematiku monokromnog slikarstva.
Istraživačka znatiželja, oduvijek prisutna u Ljiljaninom umjetničkom stvaralaštvu, ispoljila se u višeznačnoj slojevitosti, te nadasve originalnoj i zanimljivoj fuziji iskustava povijesnih avangardi pedestih godina proteklog stoljeća. Informelistički slikarski postupak ispunjava materično zasićene površine slojevitih kompozicija u funkciji naoko kaotične, ali pažljivo isplanirane kompozicije čije segmente najčešće odvaja i različita obrada slikanih površina; od izrazito ekspresionistički slikanih epizoda, gdje nesputana gesta suvereno vlada u potpunosti bojom zasićenim slikanim poljem, do potpuno nemateričnih monokromnih slikanih površina, rađenih nježnim nanosom tankog i suptilnog bojanog sloja. Unatoč razlikovnosti slikarskog postupka na tim kompozicijama prevladava kromatska usuglašenost, bolje rečeno profinjeno kolorističko stupnjevanje koje kao da monumentalizira monokrom koji u Ljiljane ne nastaje iz larpurlartističkih razloga, već kao produkt osobne unutarnje jasnoće, koja u strukturalno kromatskoj međuigri izlazi na površinu slikanog platna kao profinjen i misaono zaokružen umjetnički postupak.
Novi ciklus još je radikalnije sveden na slikarsku materiju, a dominiraju međuodnosi gotovo nevidljive geste i naglašeno jukstaponiranog pigmenta. Tvrde, gotovo reljefne nakupine pigmenta boje produkt su razigrane, samodopadne, ali ipak kontrolirane geste, koja gotovo podsvjesno postaje funkcionalnom, stavljenom u službu ispitivanja taktilnih svojstava slike. Tretiranje boje podjednako je u Ljiljane važno kao i istraživanje slikane površine, odnosno materičnih svojstava slike. Varijacije crvene, žute i plave boje karakteristične su za cjelokupno slikarsko stvaralaštvo ove autorice. …
Potragu za beskonačnim umjetničkom Univezumu jasno vidimo i u radovima Ljiljane Vlačić koja očito svoju umjetnost ne shvaća samo kao materijalni eksperiment, već i kao nešto transcendentalno, izvjesni Zen projekt gdje intenzivne monokromne boje zemlje, neba (vode) i sunca (vatre) zazivaju Talesova počela, paralelno uključujući u svoje nastajanje i snažan meditavni moment.
U prilog tome ide i pojavnost znaka koji nalazimo na Ljiljaninim monokromima, a putem kojeg autorica izdiže značaj svojih radova iznad minimalistički ogoljenih i u jasnom kromatskom slogu impostiranih tašističkih ili informelovskih istraživanja. Taj znak, koji je nanesen u obliku smislene riječi ili (naoko) besmislenog nizanja slova, bez sumnje pridaje Ljiljaninim slikama i auru mističnosti. Dešifrirati pisanu poruku postaje nepisanim zadatkom za svakog promatrača, ali značenje, koliko god gledatelj smatra da ga je dokučio, ostaje skriveno.
Ono je poznato samo autorici koja ostavljajući kaligrafski trag ispisuje svoj intimistični dnevnik, dnevnik izuzetno emotivne osobe koja svoju sudbinu povjerava i priča isključivo slici koja nastaje. Ljiljana Vlačić takvom aplikacijom znaka – poruke na slikarski jasno osmišljenom platnu emanira tvarnost informelističke strukture i monokromatske zatvorenosti u polje duhovnog, gdje umjetnosti i jest mjesto.
