Izložba Krešimira Hlebeca i Ljubomira Levačića: Mjera i Postojanje

hlebec levacic

hlebec levacic

Dijalog umjetničkog dvojca

Pred početak svake izložbe postoji – prazni prostor. To je mjera koja se podrazumijeva i s kojom se računa kao sa zadanim uvjetom: prostor galerije neporeciv je okvir koji određuje dramaturgiju i slijed ekspozicije. No, u većini je to pasivni moderator koji ne oblikuje niti preoblikuje karakter nekog rada, a još manje usvaja prerogative koje mu on nudi. Autor likovnog projekta mjeri i analizira, procjenjuje i vrednuje, ali rijetko taj prostor – objekt svoga interesa – uzima kao konstitutivni, čak bazični dio projekta. Mjernički instrumentarij u funkciji je, s toga, nekih tehničkih, da ne kažemo – scenografskih, zadataka, a rezultati toga posla vide se kroz poravnanje namjere i cilja, usuglašenosti intuicije likovnog rada i njegova djelovanja u prostoru. Drugačiji pristupi rijetki su i svode se na konceptualizirane projekte u kojima se polazi od ideje podčinjavanja ili na one projekte u kojima je fleksibilizacija prostora posljedica metode „work in progress”: u oba slučaja intaktnost galerije narušena je intervencijom autora, a fizički parametri funkcionalizirani do mjere u kojoj oni postaju potpuna interesna domena nositelja projekta. Nije, dakako, riječ o manjkavosti ili strukturnim ograničenjima ovih pristupa nego tek primjećujemo kako se kroz njih ne mogu realizirati ideje koje potenciraju dijalog, načelno zatvorenih, sustava. Na primjer, dijalog izlagačkog para Ljubomir Levačić i Krešimir Hlebec u prostoru Galerije PM u Zagrebu, dijalog koji bismo mogli preimenovati i u prošireni razgovor u kojemu umjetnički dvojac računa na apsolutno višeglasje.

Nije iznenađenje ako kažemo: Levačić i Hlebec polaze od monološke forme, budući su njihovi radovi zatvoreni autorski sistemi koji jedva da imaju zajednička obilježja; točnije bi bilo kazati da su to odvojene poetike, sasvim disparatnih karakteristika. S jedne strane, riječ je o radovima apartnih svojstava, koncentriranih na provođenje ideja minimalizma u formi i zgusnutih likovnih poruka dok je kod drugoga autora na djelu oslobođeni govor linije i stiliziranog prizora kombiniranog sa slobodnom likovnom konfiguracijom gestualnoga poteza. Opoziti su i dalje mogući: s jedne strane, kartezijanska čistoća i elementarni odnosi, u drugome bujnosti ornamentalne forme, u jednome objekti i instalacije, u drugome bazični crteži, ovdje parafraza devize „manje je više”, a ondje djelatni iskaz sentence o višku od kojega glava ne boli. Takva dva svijeta nužno govore svojim monološkim iskazima i nisu intencionalno određena da tvore dijaloški poligon. Tek im zadatak izložbenoga projekta može odrediti zajedničku mjeru. Kakva je to mjera? Dogovorena, usuglašena, promišljena, s konceptom koji računa na nužnost sinteze, ali i na slobodu koegzistencije.

Prostor Galerije PM autorski dvojac uzima kao poticajni prostor refleksije. Fizičke zadatosti galerije autori ostavljaju nedirnutim, predlažući da prostorni okvir posluži kao otvoreni poligon dijaloga i komunikacije. Hermetičnost koncepta pri tome ne brani njihovu ekspanziju, ali ni ne gura nasilni razmah tih međuodnosa. Levačić, u toj konstelaciji kao prvi autor, uspostavlja mjerničke postupke, označavajući zatečeni prostor gustom mrežom pravilnih koordinata: oni su određeni stanovitim kanonskim principima klasične umjetnosti (gdje je čovjek mjera svih odnosa u prostoru), jasnim iskazima numeričke simbologije, arhitektonskim vrijednostima i razvedenošću interijera, a nadasve učincima koje posjetilac izaziva krećući se unutar označenoga teritorija. Spomenuta „mreža” signirana je već poznatim objektima iz Levačićeva plastičkog rekvizitorija, ali i Hlebecovim serijalom crtačkih improvizacija. Animirane su verzije autorskih stavova ritmički usklađene na dva ekrana postavljena na suprotnim stranama prostora galerije. To nije susret znakova, oblika i koncepcija iz istoga stvaralačkog laboratorija, nije ni slična zona interesa, ali je unutar dinamičnog kontrastiranja postignuta ona razina međusobnog uvažavanja poetika u kojoj svaki svojim diferenciranim prinosom supotpisuje cjelinu, ne odričući se imperativne čistoće vlastite dionice, ali ni ulančavanja u dogovoreni zajednički okvir. Kako je riječ ne samo o dijalogu autora nego i o intenciji snažnog uvlačenja posjetitelja u zagonetnu igru mističnog, gotovo sakraliziranog ambijenta (s asocijacijama na pravilnost i duhovnost katedralnog ili, uopće, hramskog prostora) mnogi će se upitati o mogućnosti i o umijeću „čitanja” prostornog i znakovnog rebusa. Ali, umjesto pokušaja decidiranog tumačenja – što bi doista ostao samo pokušaj objašnjenja nečega što je podjednako racionalna i iracionalna mjera, egzaktno i poetsko, materijalno i duhovno – zaključimo s jednom općenitom konkluzijom: projekt umjetničkog dvojca poziv je na prihvaćanje otvorene strukture, u kojoj se ispod „tvrde” i „školske” demonstracije vrijednostima bazičnih likovnih pravila u obliku „projektnog zadatka” krije „meka” i „jednostavna” predstava o dijalogu dvaju sistema: poetsko-intuitivnog i znanstveno-intuitivnog.
Marijan Špoljar

KREŠIMIR HLEBEC • rođen 1973. g. u Čakovcu • diplomirao na Akademiji likovnihumjetnosti u Zagrebu 1998. god., smjer akademski slikar-grafičar u klasi profesora Zdravka Tišljara • izlagao na četrnaest samostalnih i dvadeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu • bavi se i dizajnom i ilustracijom • zaposlen na Graditeljskoj školi Čakovec kao predavač stručnih predmeta (crtanje i slikanje) • od akademske godine 2009./2010. radi kao vanjski suradnik Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – od 2013. god. u naslovnom zvanju docent u umjetničkom području • član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb

LJUBOMIR LEVAČIĆ • rođen u Čakovcu • diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu • magistrirao na dvogodišnjem poslijediplomskom umjetničkom studiju slikarstva na istoj akademiji • apsolvirao trogodišnji poslijediplomski doktorski studij hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu • imao više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu • autor nekoliko javnih plastika u Hrvatskoj i Austriji • autor više scenografija, kostimografija i likovnih koncepcija (kazalište i TV) • nagrađivan za likovne radove • zaposlen na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao izvanredni profesor u umjetničkom području • član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb

Galerija PM
Trg žrtava fašizma 16, Zagreb
Izložbu možete pogledati od 10. do 14. rujna 2014.