Izložba Dražena Filipovića Pegle u Puli

pegla 1

pegla 1

O radu u Galeriji “Zvonimir” u gradu Zagrebu Višnja Slavica Gabout ističe:

“Konstanta posebne pozornosti u njega je međutim uvijek – i u slikama i u crtežima, usmjerena na poseban “slikocrtački” rukopis, koji je poseban i karakterističan i kao takav Peglin “zaštitni znak”. Taj njegov rukopis osigurava mu izlagačko mjesto na brojnim bijenalima i trijenalima crteža u nas i u inozemstvu, a njegovim slikama daje autorski prepoznatljivu teksturu, fascinirajući disciplinom i perfekcionizmom izvedbe, ali isto tako i prozračnošću i tankoćutnošću, te istodobno taktilnošću i bestjelesnošću “istkane” grafostrukture. Posebno je uzbudljiv i pun energije u njegovim crtežima. Motiv je tu uhvaćen u profinjenu, gotovo arabesknu linijsku strukturu, čiju je realizaciju omogućila ne samo umjetnikova karakteristična disciplina mišljenja i rada, nego i njegova začudna sloboda invencije. A upravo na tom slikocrtačkom rukopisu i njime izgrađenom “tkanju” na slici ili crtežu ovaj umjetnik je oformio u svome slikarstvu svoj osobni vizualni sustav, s elementima (i suglasjem) onoga što se vidi i onoga što se osjeća; onoga što se analitički spoznaje i onoga što se samo naslućuje; onoga što je plod percepcije i onoga što je plod iluzije. (.)

Posljednjih godina Peglino slikarstvo karakterizira, za razliku od ranijih sažimanja do apstraktnih organskih ili geometrijskih formi, figurativno slikarstvo. Ali nije to ona figuracija koja “prepisuje” viđeno, nego figuracija transformirana u duhu današnje suvremene umjetnosti, čija je percepcija filtrirana kroz okular masovnih medija i vrlo je očito da su mas-mediji tu bili percepcijski posrednik. Jer figuracija je to islikana elementarno, stilizirano i medijski transformirano. Islikana je plakatno-ilustrativno i pop-artistički, često sa stripovskom fabulom koja se nekad niže u kadrovima (baš poput kadrova stripa) na triptisima i poliptisima, unoseći povremeno i masmedijske detalje estrade i spektakla. Isto tako, sadržeći karakteristična perspektivna skraćenja i vidljiva preklapanja planova, bez naznaka dubine, što s jedne strane asocira na današnju linearnu urbanu umjetnost grafita. (Višnja Slavica Gabout, prof.)

O radu u Galeriji Toš, 2008.

Aktovi, krajolik i interijer, raznolikost motiva, ali jedinstvo principa i vještine koja crtački snažno kroz punoću spirale, umjesto poteza, razgolićuje stvarnost svodeći je na bazne površine. Fasetna podijeljenost planova pruža bogatstvo vizualne transformacije u kojoj specifičan i razlomljeni prostor predstavlja sintezu realističnog iskustva i kreativnog promišljana oblika i figura.

Dražen Filipović Pegla komponiranjem osnovnih i prepoznatljivih akcenata stvara djela s elementima geometrizacije, razrađenih površina, autentične atmosfere. Jakost proizlazi iz detalja, iz pažljivo promišljenih linija i dorađenosti svakog dijela slike koja može stajati samostalno, ali se iščitava tek u cjelini, u velebnoj, smjeloj i nesputanoj slikarskoj viziji.

Apstrahiranje pojavnosti kao i svedenost na monokromnu skalu: bijele, sive i crne pojačavaju bistrinu pogleda skoro plakatne jednostavnosti. Dodajući unutar nje crvenu, narančaste ili plavu boju potenciran je intenzitet, potvrđena sigurnost odabira i dovoljnost punoće, jer kolorit je uvijek čist i iznenađujući. To su slike – crteži, jednostavne i lagane ali složene, sistematične i čvrste, slike stvarnosti koja je jednako tako razigrana i nesputana kao i ozbiljna i teška, zavisno od kuta gledanja, od ruke koja podcrtava i bilježi trenutke naše svjesnosti i postojanja. Iz slika je isključena osobnost i prepoznatljivost modela, prirode, mjesta krajolika , zagonetnost trenutka ostaje u autoru koji nam ostavlja svoja djela kao suvremen znak vremena koje uhvaćeno u okvir ostaje za vječnost. (mr.sc. Jasna Rodin)

Dražen Filipović Pegla rođen je u Podravskoj Slatini 1944. godine. U Rijeci završio srednju školu 1964, diplomirao slikarstvo na Pedagoškoj akademiji 1970 (Z. Balabanić) te organizaciju kulturnih djelatnosti na Pedagoškom fakultetu 1983. Od 1982. djeluje kao samostalan umjetnik. Slikao apstraktne kompozicije u ulju čistih oblika (Kompozicija 1979), crtao žensko tijelo i portrete. Poslije postmodernistički miješa stilove, materijale, tehnike te radi slike crteže i slike objekte od platna, drva, metala, kože i pleksiglasa (ciklus Sinteza suprotnosti 1996). Izlagao samostalno u Opatiji (1977), Umagu (1977), Rijeci (1980. s M. Stipanovim i B. Martinovićem, 1988, 1996), Labinu (1997) i na skupnim izložbama: Ex tempore (Rovinj 1979, Piran 1979, 1993, 1996, Lipice 1980), Biennale mladih (Rijeka 1979), Salon mladih (Zagreb 1979), izložbe HDLU Rijeka (od 1980), Umjetnost i more (Rijeka 1981), Crteži riječkih umjetnika (Rijeka 1984), Riječki umjetnici (Kawasaki 1985), Izložba portreta (Tuzla 1987, 1995) i dr. Bavi se i oblikovanjem interijera.

pegla 2