Izložba “Danas u Beču” u Gliptoteci HAZU

013 Bar Mitzvah Malaev 12.2010 70 klein
Izložba u sklopu manifestacije Židovska kultura u Europi – Berlin/Beč/Prag danas

013 Bar Mitzvah Malaev 12.2010 70 klein

Izložba “Danas u Beču” otvara se u Gliptoteci HAZU, u Zagrebu, u utorak 18. ožujka 2014. u 19 sati i ostaje otvorena do 5. travnja 2014. 

Na otvorenju izložbe govoriti će autorica izložbe kustosica Židovskog muzeja u Beču dr. Astrid Peterle i fotograf Josef Pollerossa
Izložba je suradnja između Austrijskog kulturnog foruma, Židovskog muzeja u Beču i Gliptoteke HAZU, a izložbu otvara veleposlanice Republike Austrije Nj.E. Andrea Ikić-Bohm. 

003 Hauptsynagoge klein

Danas u Beču

„Danas” jest više od trenutka aktualnoga židovskog života u Beču ovjekovječenoga u fotografiji. Fotografu Josefu Pollerossu pošlo je za rukom, onkraj uzbudljivog svijeta reportažne fotografije iz kojega dolazi, do sitnica registrirati sadašnje stanje bečke židovske zajednice. Zajednice koja je unatoč svojoj brojčanoj ograničenosti živa i bogata fasetama kao rijetko koja druga.

Polleross svojim dojmljivim portretima ne pruža tek puki uvid u suvremeni život židovske zajednice u Beču. On je mjesecima posjećivao i fotografski dokumentirao proslave i svetkovine, židovske organizacije, škole, klubove za djecu i mladež, okupljališta seniora, priredbe, kulturna događanja, tako reći gotovo sve što se danas zbiva u takozvanoj „židovskoj uličici”. „Danas” pokazuje samosvjesnu židovsku zajednicu čiji članovi već odavno ne sjede na svojim spakiranim kovčezima niti ih za svaki slučaj drže u pripravnosti. Zajednicu koja se sastoji poglavito od Židova koji prvu, drugu, a u međuvremenu i treću i četvrtu generaciju žive u Beču.

019 ZPC  Prayer 9.11.2010 21 klein

Nakon šoe većina židovskih obitelji u Beču nije imala svoje korijene u tom gradu. Potjecali su iz Galicije, Mađarske, Poljske ili Rumunjske. Oni koji su preživjeli Drugi svjetski rat nakon njega su postali tzv. Displaced Persons, raseljene osobe – ljudi bez domovine i bez obitelji – koje su se slučajno zatekle u Beču. Većina ih je u ratu izgubila mnoge ili sve srodnike, a Beč je za njih postao novo središte života. Mnogi od njih tu su pronašli nove životne partnere, osnovali obitelj i izgradili svoje profesionalne egzistencije.

Svojim šetnjama kroz „Židovski Beč danas” Josef Polleross na fotografijama je ovjekovječio i najnoviju generaciju doseljenika, prije svega iz bivšega Sovjetskog Saveza: Aškenaze, Židove europskih korijena, ili sefardske Židove iz bivših sovjetskih republika poput Uzbekistana, Tadžikistana, Gruzije ili Azarbajdžana. Svi su oni sa sobom donijeli svoje kulturno naslijeđe i vlastiti mentalitet. Ponekad se mnoge od ovih skupina okupe radi zajedničke proslave nekoga blagdana ili svečanog događaja.

076 Hillel Group 23 klein

Vrhunac je ove nove židovske samosvijesti u Beču bila makabijada (Maccabi Games), židovska olimpijada koja je u Beču održana 2011. godine. Na bečkoj se gradskoj vijećnici vijorila izraelska zastava pored koje je u mimohodu prošlo 2000 židovskih sportaša iz cijeloga svijeta. Bila je to prekretnica u poslijeratnoj židovskoj povijesti u Beču, pa stoga i bitna točka u dokumentaciji Josefa Pollerossa.

098 Rosh Hashanah Donaukanal 9.2010 12 klein

S Josefom Pollerossom upoznao me moj bivši kolega s ORF-a, korespondent s Bliskog istoka Karim El-Gawhary. Polleross je već prije toga živio i radio posvuda, pa tako i u Kairu kao fotograf, među ostalim i za New York Times. U to je vrijeme Polleross fotografirao zastupnike pokreta Chabad te smo tako započeli razgovor. Kazao mi je da mu je velika želja iznova dokumentirati židovsku zajednicu u Beču. Hrabra zamisao, prema kojoj sam isprva bila pomalo skeptična. Ubrzo me razuvjerio, i to kvalitetom svoga rada, ali i svojim silnim angažmanom. Njegov me pristup ponajviše podsjećao na projekt Harryja Webera, čiju ideju nastavljamo ovom serijom.

Izložba i knjiga Harryja Webera iz 1996. godine neizbrisivo su mi ostale u sjećanju. Početkom devedesetih godina nezaboravni bečki fotograf Weber (1921. – 2007.) odlazio je na svojim fotografskim pohodima u bečku židovsku zajednicu. Cilj mu je bio kamerom zabilježiti „današnji židovski život”. Pritom je napravio vrlo subjektivan izbor: fotografirao je ono što ga je u židovskoj svakodnevici u Beču zanimalo i za što je vjerovao da je važno kako bi se portretirala slojevita židovska sadašnjost.

124 Neueröffnung Jüd. Museum 10.2011 122 klein

I tako je Harry Weber naišao na mene i ja na njega. Tada mu je u zbirci sižea nedostajala židovska svadba, a bio je doznao da se ja uskoro udajem. Odbijanje njegova zahtjeva za njega nije dolazilo u obzir. Čak ni onda kada smo mu moj budući suprug Martin Engelberg i ja objasnili da se želimo vjenčati u najužem krugu u Izraelu. Harry je bio uporan. S nama je otputovao u Eilat i fotografirao našu zajedničku djevojačku i momačku večer, vjenčanje, našu shevu brahot te se sprijateljio s mnogim našim prijateljima. Bio je to početak našega prijateljstva, Harry Weber pratio je moga supruga i mene i u drugim važnim emocionalnim prigodama koje su slijedile u našem životu: rođenje našeg sina, njegovu brit milu itd. Neposredno prije bar micve našega sina Harry je, nažalost, otišao s ovoga svijeta. Jako nam je nedostajao.

Ondašnji „pohodi” Harryja Webera dokumentiraju jedan dio bečke židovske povijesti. Naš sin i naše kćeri odrastaju. Danas u Beču. Ali to više nije ono danas koje je Harry Weber zabilježio prije gotovo 20 godina. Mnogo se toga dogodilo, promijenilo, ponešto je ostalo isto.

109 Hanukkah Stephansplatz 67 klein

Židovska sadašnjost u Beču. Često sam se pitala bi li se i kako fotografsko putovanje Harryja Webera moglo nastaviti. I kada je onda jednoga dana u moj život slučajno ušao Josef Polleross, započelo je putovanje kroz vrijeme. Njegov me portfolio uvjerio, pa tako danas možemo biti sretni jer znamo da Josef Polleross ne samo što je dokumentirao još jednu važnu etapu židovskoga života u Beču, već ju je i prekrasno umjetnički zabilježio. Od srca mu zahvaljujem kao i dr. Astrid Peterle, kustosici ove izložbe u Muzeju Judenplatz.

Na Pesah ćemo čitati odlomak iz Egipta, Hagadu. U njoj piše da ovaj događaj treba prepričavati svojoj djeci. „Ledor vador” – židovska iskustva treba prenositi iz generacije u generaciju kako bi se sačuvala vjera i tradicija. A ova fotodokumentacija židovskoga života pridonosi bilježenju iskustva i atmosfere, pa tako i njihovom daljnjem prenošenju.

Danielle Spera

099 Vienna Sukkot 125 klein