Izložba Alana Matuke: Legacy

AlanMatuka1
Riječ je o izložbi kojom autor reagira na potrošački mentalitet suvremenog čovjeka i njegovu „ostavštinu”

AlanMatuka1

Alan Matuka: Legacy
Galerija ULUPUH, Tkalčićeva 14, Zagreb
20.3. – 31.3.2014.
Otvorenje u četvrtak, 20. ožujka u 19 sati

U četvrtak, 20. ožujka u 19 sati u Galeriji ULUPUH u Tkalčićevoj 14 u Zagrebu otvara se izložba Alana Matuke naziva „Legacy”. Riječ je o izložbi kojom autor reagira na potrošački mentalitet suvremenog čovjeka i njegovu „ostavštinu” (engl. legacy) budućim generacijama u obliku otpada/smeća. Kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout.

LEGACY

Ako nekoga zapitamo što će suvremeno doba predati u nasljeđe nadolazećim generacijama, odnosno koja bi bila ostavština našega vremena (engl. legacy, lat. legatum) za budućnost, vrlo je vjerojatno da bi odgovor bio – smeće! Brzina kojom se smeće danas posvuda gomila već sad otvara rasprave o mogućnosti da nas taj legat jednoga dana pretvori u svojevrsni konzumeristički Planet-Kontejner, na kojem se uživa u ljepoti smeća i živi u medijski dizajniranom svijetu iluzija. Mnogi misle da se ta pretvorba već počela događati. Jer suvremeno potrošačko društvo, potaknuto propagandnom mašinerijom dirigiranom medijima, gotovo je mehanički programirano da stalno izvršava proces kupi-troši-baci, na kraju otpadom beskrajno gušeći ne samo urbani životni prostor, nego i sveukupni prirodni okoliš. Čovjek tako danas više ne živi u skladu s prirodom i sa svojim potrebama, nego u skladu s propagandnim porukama, kroz koje ga se uvjerava i manipulira, pa bitne postaju nevažne i trivijalne stvari, dok zbilja klizi iz realnosti u njezin iskošeni simulakrum. Želje i navike, mišljenje, emocije i percepcija, kao i odnos prema etici i estetici, ciljano se sad mijenjaju i oblikuju ne prema čovjeku, nego prema konzumerističkim zakonima tržišta.

AlanMatuka2

Svojim projektom „Legacy” umjetnik – fotograf Alan Matuka na umjetnički uvjerljiv i sugestivan način vizualizira ovaj proces, dižući glas i odašiljući kritičku poruku protiv stalnog, nekontroliranog i sustavnog zagađenja. Protiv zagađenja prostora smećem i zagađenja duha medijskom manipulacijom. Svoju poruku on šalje kroz ambijentalnu instalaciju, koja zauzima cijeli izložbeni prostor, a koja se sastoji od dvadesetak visokokvalitetnih umjetničkih fotografija/luminoobjekata (fotografije na rasvijetljenim displejima). Uz fotoluminoobjekte popratna je „instalacija” i pravo smeće, porazbacano po podu cijeloga ambijenta. Fotografije na displejima naizgled funkcioniraju kao konzumerističke reklame i na njima dominiraju proizvodi za jednokratnu upotrebu (papir, plastika, čašice…).

AlanMatuka3

Dio njih prikazuje aranžirane scene sa ženskim i dječjim maneken-lutkama, što nas odvodi u pravi kriptografski labirint irealnih, čak apsurdnih situacija u kojima sudjeluju nestvarne osobe. Pritom se cjelokupni prostor – cijeli taj svijet, „kupa” u ružičastom svjetlu s displeja, u boji najmilijoj reklamnoj industriji. Jer roza boja dovoljno je upadljiva da nešto izdvoji, dovoljno neprirodna da nešto dematerijalizira i dovoljno „bajkovita” da stvori lažnu, iskrivljenu iluziju o nekom „happylandu”. Tako sve u Matukinoj priči na kraju poprima drukčiji i dublji smisao, obilujući usput i nizom malih umjetnikovih subverzija: disproporcijom između onoga što se (estetski) vidi i onoga što se (etički) zna o viđenome; nevidljivom niti između stvarnoga i simuliranoga; diskrepancijom, nastalom uslijed medijskog „pranja mozga”, između onoga što se kaže da je lijepo i onoga što je uistinu lijepo. Rezultat je da čak i smeće, dobro upakirano i aranžirano, tu postaje spektakularno lijepo, a ono što je banalno i besadržajno, obojeno rozim pogledom postaje glamurozno.

AlanMatuka4

„Legacy” je priča u kojoj umjetnost ima dva lica – jedno socijalno-kritičko i angažirano, a drugo lirsko, poetično i likovno-promišljeno. Prvo svojom kritikom profinjeno parodira našu društvenu zbilju. Drugo komunicira čisto vizualno-estetski, tragom pop-art poetike i urbane eko-ikonografije, funkcionirajući kao iluzionistički foto-ambijent i suvremena ambijentalna svjetlosna instalacija, u kojoj obojeno svjetlo intervenira u zbilju i transformira je. Pretvarajući promatrača u sudionika i navodeći ga da u umjetnosti iščitava život, a u životu pronalazi umjetnost.

Višnja Slavica Gabout

AlanMatuka5